ZNATE li priču o Adamu, Evi i edenskom vrtu? Ona je poznata mnogim ljudima diljem svijeta. Zašto ne biste uzeli Bibliju i pročitali taj izvještaj? On je zapisan u 1. Mojsijevoj (Postanku) 1:26–3:24. Evo što ondje, u kratkim crtama, piše:

Jehova Bog * načinio je čovjeka od zemaljskog praha, dao mu ime Adam i smjestio ga u prekrasan vrt u području koje se zvalo Eden. Taj vrt zasadio je sam Bog. U njemu je bilo obilje vode i prekrasnog drveća koje je davalo svakovrsne plodove. U središtu vrta nalazilo se “drvo spoznaje dobra i zla”. Bog je zabranio prvim ljudima da jedu plodove s tog drveta, rekavši da će umrijeti ako prekrše tu zapovijed. S vremenom je Jehova Adamu stvorio družicu — ženu koja je dobila ime Eva. Nju je stvorio od Adamovog rebra. Bog im je dao zadatak da se brinu za edenski vrt, da rađaju potomke i napune Zemlju.

Jednom prilikom kad je Eva bila sama obratila joj se zmija i ponudila joj da pojede zabranjeni plod, tvrdeći da joj je Bog lagao i da joj uskraćuje nešto dobro, nešto što bi joj omogućilo da postane poput njega. Eva je povjerovala zmijinim lažima i pojela plod. Kasnije je to učinio i Adam te su tako oboje prekršili Božju zapovijed. Jehova je zbog toga kaznio Adama i Evu, a i zmiju. Nakon što je ljude izgnao iz rajskog  vrta, na ulaz je postavio anđele kako u njega nitko ne bi mogao ući.

Nekad je u krugovima znanstvenika, učenjaka i povjesničara bilo uobičajeno zastupati mišljenje da su izvještaji zapisani u 1. Mojsijevoj povijesno točni i istiniti. No danas je popularnije izražavati sumnju u to i dovoditi u pitanje vjerodostojnost biblijskih izvještaja. Na čemu se temelje sumnje u istinitost izvještaja koji govori o Adamu, Evi i edenskom vrtu? Razmotrimo četiri argumenta koja skeptici često iznose.

Zašto ljudi sumnjaju u to? Vjerojatno je određenu ulogu u tome odigrala filozofija. Teolozi su stoljećima nagađali kako Božji vrt još uvijek negdje postoji. Međutim na Crkvu su utjecala mišljenja grčkih filozofa, kao što su Platon i Aristotel, koji su držali da ništa što je na Zemlji ne može biti savršeno. Tvrdili su da se savršenstvo može naći samo na nebu. Teolozi su stoga zaključili da je prvobitni raj morao biti negdje bliže nebu. * Neki su govorili da se edenski vrt nalazio na nekoj jako visokoj planini, dovoljno visokoj kako se vrt ne bi iskvario pod utjecajem ovog izopačenog planeta. Drugi su smatrali da se nalazio na Južnom ili Sjevernom polu, a neki pak da je bio na Mjesecu ili negdje u njegovoj blizini. Stoga nije nimalo čudno što je čitava ideja o postojanju edenskog vrta sve više djelovala kao plod nečije mašte. Neki današnji učenjaci smatraju kako je besmisleno nagađati gdje se nalazio edenski vrt jer, kako tvrde, takvo mjesto uopće nije postojalo.

No Biblija posve drugačije opisuje edenski vrt. U 1. Mojsijevoj 2:8-14 zapisane su neke konkretne pojedinosti o njemu. Vrt je bio smješten na istoku, u području koje se zvalo Eden. Natapala ga je rijeka koja se dijelila u četiri rijeke. U Bibliji su zapisana imena tih rijeka i kratak opis njihova toka. Te pojedinosti dugo su mučile bibličare te su mnogi od njih podrobno istraživali taj izvještaj kako bi na temelju njega ustanovili gdje se nalazio prvobitni edenski vrt. Međutim došli su do bezbroj proturječnih zaključaka. Znači li to da je opis položaja edenskog vrta i njegovih rijeka pogrešan ili izmišljen?

Razmislite o sljedećem: Događaji koji su opisani u izvještaju o Edenu odigrali su se prije otprilike 6 000 godina. Zapisao ih je Mojsije, možda na temelju onoga što je saznao putem usmene predaje ili čak ranijih zapisa. Mojsije je taj izvještaj pisao oko 2 500 godina nakon što su se spomenuti događaji odigrali. Već i tada je edenski vrt bio nešto što je postojalo u davnoj prošlosti. Što mislite, je li moguće da se geografska obilježja, kao što su rijeke, promijene u razdoblju od nekoliko tisućljeća? Zemljina je površina podložna stalnim promjenama. Kraj u kojem se vjerojatno nalazio edenski vrt trusno je područje — ondje se dosada dogodilo oko 17 posto najvećih svjetskih potresa. U takvim područjima promjene krajolika više su pravilo nego iznimka. Osim toga danas naprosto ne možemo znati u kojoj je točno mjeri potop u Noino vrijeme izmijenio izgled Zemljine površine. *

 No neke činjenice ipak znamo: Izvještaj iz 1. Mojsijeve govori o edenskom vrtu kao o stvarnom mjestu. Od četiriju rijeka koje se spominju u tom izvještaju dvije postoje i danas. To su rijeke Eufrat i Tigris (Hidekel), a njihovi izvori nalaze se vrlo blizu jedan drugome. U izvještaju se čak navode imena krajeva kroz koje su te rijeke protjecale te se konkretno opisuju prirodna bogatstva po kojima je jedan od njih bio poznat. Starim Izraelcima, koji su prvi čitali taj izvještaj, ti su podaci bili zanimljivi i korisni.

Sadrže li bajke i legende obično takve podatke ili su u njima namjerno ispuštene pojedinosti koje bi se lako mogle provjeriti ili opovrgnuti? Mnoge bajke počinju rečenicom: “Jednom davno u jednoj dalekoj zemlji...” No povijesni zapisi obično sadrže konkretne podatke, kao što je to slučaj i u biblijskom izvještaju o edenskom vrtu.

Suvremena znanost potvrdila je da je ljudsko tijelo sastavljeno od različitih kemijskih elemenata — primjerice, vodika, kisika i ugljika. Svi ti elementi nalaze se u zemlji. No kako je iz tih elemenata moglo nastati živo biće?

Mnogi znanstvenici iznose teorije o tome da je život nastao sam od sebe — da su se u početku pojavili vrlo jednostavni životni oblici koji su postepeno, tijekom milijuna godina, postajali sve složeniji. Međutim izraz “jednostavni” može nas navesti na krivi zaključak jer su sva živa bića — čak i mikroskopski sitni jednostanični organizmi — zapanjujuće složena. Nema dokaza da se bilo koji oblik života pojavio slučajno niti da bi se to ikad moglo dogoditi. Naprotiv, građa svih živih bića pruža nepobitne dokaze da ih je načinio netko daleko inteligentniji od nas * (Rimljanima 1:20).

Biste li ikada za neku veličanstvenu glazbenu simfoniju, za prekrasnu umjetničku sliku ili za neki zadivljujući tehnološki izum tvrdili da nemaju svog autora, da ih nitko nije načinio? Sasvim sigurno ne biste. No ta se remek-djela ni izdaleka ne mogu mjeriti sa složenošću, ljepotom te preciznom i savršenom građom ljudskog tijela. Zar onda ne bi bilo posve nerazumno zaključiti kako čovjeka nitko nije načinio? Povrh toga, izvještaj iz 1. Mojsijeve pokazuje da je od svih živih bića na Zemlji jedino čovjek stvoren na Božju sliku (1. Mojsijeva 1:26). Stoga je razumljivo zašto samo ljudi mogu izražavati kreativnost svojstvenu Bogu, pa tako stvaraju  prekrasnu glazbu, impresivna umjetnička djela i zadivljujuće izume. A ako mi ljudi možemo stvarati takva djela, nije li logično da Bog može biti daleko kreativniji od nas?

Zašto bi onda Bogu bio ikakav problem stvoriti ženu iz čovjekovog rebra? * Bog je mogao stvoriti ženu na bilo koji način, no to što ju je stvorio iz Adamovog rebra imalo je vrlo duboko, simbolično značenje. On je želio da muškarac i žena stupe u brak te da budu vrlo bliski, kao da su “jedno tijelo” (1. Mojsijeva 2:24). Nije li način na koji je Stvoritelj načinio muškarca i ženu, da se nadopunjuju i tvore postojanu zajednicu u kojoj oboje nalaze ljubav i podršku, snažan dokaz njegove mudrosti i ljubavi prema ljudima?

Osim toga suvremena genetička istraživanja pokazala su da su svi ljudi vjerojatno potekli od jednog muškarca i jedne žene. Je li onda tvrdnja da je biblijski izvještaj o edenskom vrtu izmišljen doista utemeljena?

Ustvari, Biblija ne uči da su ta stabla sama po sebi imala neke posebne ili natprirodne moći. To su bila obična stabla kojima je Jehova pridao simbolično značenje.

I ljudi ponekad čine nešto slično, zar ne? Naprimjer, kad sudac nekoga proglasi krivim za nepoštivanje suda, time ne misli da je optuženi pokazao nepoštovanje prema zgradi u kojoj se sud nalazi ili prema sudnici u kojoj zasjeda, već je sud zapravo simbol cijelog pravnog sustava koji on predstavlja. Slično tome za vladavine različitih monarha žezlo i kruna služili su kao simbol kraljevske vlasti.

Što su dakle ta dva stabla predočavala? Postoje mnoge komplicirane teorije o tome. Pravi odgovor na to pitanje, iako prilično jednostavan, ima duboko značenje. Drvo spoznaje dobra i zla predočavalo je pravo koje pripada samo Bogu — pravo da odredi što je dobro, a što zlo (Jeremija 10:23). Stoga nije nikakvo čudo što je bilo nedopustivo uzeti plod s tog drveta. Drvo života predočavalo je dar koji ljudima može dati samo Bog — vječni život (Rimljanima 6:23).

Istina, taj dio izvještaja iz 1. Mojsijeve može se činiti pomalo zagonetnim, naročito ako  ne uzmemo u obzir ono što stoji u drugim biblijskim knjigama. No Biblija nam pomaže da korak po korak odgonetnemo tu zagonetku.

Tko ili što je prouzročilo da zmija naizgled govori? Starim Izraelcima bili su poznati i neki drugi događaji koji su im mogli pomoći da razumiju koju je ulogu odigrala zmija. Naprimjer znali su da, iako životinje ne mogu govoriti, duhovna stvorenja mogu učiniti da one naizgled progovore. U biblijskom izvještaju o Bileamu, koji je također napisao Mojsije, opisuje se kako je Bog poslao anđela da prouzroči da Bileamova magarica progovori kao čovjek (4. Mojsijeva 22:26-31; 2. Petrova 2:15, 16).

Mogu li i duhovna stvorenja koja su Božji neprijatelji činiti čuda? Mojsije je vidio kako su egipatski svećenici koji su se bavili vračanjem učinili neka od čuda koja je učinio i Bog, primjerice pretvorili su štap u zmiju. Moć da čine takva djela mogli su im dati samo Božji neprijatelji koji prebivaju u duhovnom svijetu (2. Mojsijeva 7:8-12).

Bog je, po svemu sudeći, nadahnuo Mojsija da napiše i biblijsku knjigu o Jobu. Ta nam knjiga puno govori o Božjem glavnom neprijatelju, Sotoni, koji je svojim lažima doveo u pitanje vjernost i čestitost svih Jehovinih slugu (Job 1:6-11; 2:4, 5). Jesu li Izraelci došli do zaključka da se Sotona u Edenu poslužio zmijom i učinio da ona naizgled govori kako bi zavarao Evu i naveo je na neposlušnost Bogu? Lako je moguće da jesu.

Je li uistinu Sotona preko zmije razgovarao s Evom? Isus je kasnije za njega rekao da je “lažljivac i otac laži” (Ivan 8:44). “Otac laži” bio bi onaj tko je izrekao prvu laž, zar ne? Prvu laž izrekla je zmija Evi. Pobijajući Božje upozorenje da će ona i Adam umrijeti ako pojedu zabranjeni plod, zmija joj je rekla: “Ne, nećete umrijeti” (1. Mojsijeva 3:4). Isus je očito znao da se tom prilikom Sotona poslužio zmijom. Otkrivenje koje je apostol Ivan dobio od Isusa pomaže nam da odagnamo sve sumnje u tom pogledu jer je u njemu Sotona nazvan “prazmijom” (Otkrivenje 1:1; 12:9).

Je li uistinu tako teško povjerovati da moćno duhovno stvorenje može učiniti da zmija naizgled govori? Čak i ljudi, koji nisu tako moćni kao duhovna bića, mogu zavarati druge pomoću raznih trikova, kao što to čine trbuhozborci, ili stvarati uvjerljive specijalne efekte u filmovima i kazališnim predstavama.

Nakon svega što smo naveli sigurno ćete se složiti da sumnja u istinitost izvještaja o edenskom vrtu ne počiva na čvrstim temeljima. S druge strane postoje snažni dokazi da su se događaji opisani u tom izvještaju uistinu odigrali.

Naprimjer, Biblija za Isusa Krista kaže da je “svjedok vjerni i istiniti” (Otkrivenje 3:14). Budući da je bio savršen, on nikad nije izrekao laž niti je ikad na bilo koji način izvrtao činjenice kako bi druge naveo na krive zaključke. Povrh  toga za sebe je rekao da je postojao puno prije nego što je kao čovjek došao na Zemlju — zapravo, živio je sa svojim Ocem, Jehovom, “prije nego je svijet postao” (Ivan 17:5). On je stoga već postojao kad je Bog stvorio prve ljude na Zemlji. Što je on kao najpouzdaniji svjedok rekao o izvještaju o Edenu?

Isus je govorio o Adamu i Evi kao o ljudima koji su doista postojali. Spomenuo je njihov brak kad je govorio o Jehovinoj zapovijedi da muškarac treba imati samo jednu ženu (Matej 19:3-6). Ako oni uopće nisu postojali i ako je vrt u kojem su živjeli samo izmišljena priča, to bi značilo da je Isus lagao ili da je i sam bio prevaren, što nije nimalo vjerojatno. Isus je s neba promatrao tragične događaje koji su se odvijali u edenskom vrtu. Ima li boljeg dokaza od njegovog svjedočanstva?

Sumnja u istinitost izvještaja o edenskom vrtu zapravo potkopava i vjeru u Isusa. Ako sumnjamo u točnost tog izvještaja, nećemo moći razumjeti ni neke od najvažnijih tema i najljepših obećanja koje sadrži Biblija. Pogledajmo zašto to možemo reći.