PRVI kralj starog Izraela bio je Šaul. Premda ga je za kralja izabrao pravi Bog, Šaul mu je na koncu postao neposlušan.

Koje je grijehe počinio Šaul? Je li ih mogao izbjeći? Koju pouku možemo izvući iz njegovog primjera?

Prije nego što je Šaul postao kralj, prorok Samuel služio je u Izraelu kao Božji predstavnik. No Samuel je u međuvremenu ostario, a njegovi sinovi nisu bili vjerni Bogu. Istovremeno, izraelskom su narodu prijetili neprijatelji. Kad su izraelski starješine zatražili od Samuela da im postavi kralja koji će im suditi i voditi ih u bitkama, Jehova je tom proroku zapovjedio da pomaže Šaula za njihovog vođu, rekavši mu: “On će izbaviti narod moj iz ruke filistejske” (1. Sam. 8:4-7, 20; 9:16).

Šaul je bio “mlad i lijep”. No osim što je bio lijep, imao je i dobre osobine. Naime, bio je skroman i ponizan. Naprimjer, Šaul je upitao Samuela: “Nisam li ja Benjaminovac, iz najmanjega od svih plemena Izraelovih, i nije li dom moj najneznatniji od svih domova plemena Benjaminova? Zašto mi onda govoriš takvo što?” Šaul je imao skromno mišljenje o sebi i o svojoj obitelji premda je njegov otac Kiš bio “vrlo bogat” (1. Sam. 9:1, 2, 21).

Pogledajmo sada kako je Šaul reagirao kad je Samuel javno obznanio koga je Jehova izabrao za izraelskog kralja. Naime, Samuel je najprije nasamo pomazao Šaula, rekavši mu: “Učini što god budeš mogao, jer je pravi Bog s tobom.” Nakon toga sazvao je narod kako bi javno objavio Jehovinu odluku. No kad je obznanio tko je izabran za kralja, nitko nije mogao pronaći Šaula. On je bio toliko stidljiv da se sakrio. Međutim, Jehova je otkrio gdje se nalazi, pa su ga proglasili kraljem (1. Sam. 10:7, 20-24).

Šaul je ubrzo pobio tvrdnje svih onih koji su sumnjali u njegove kvalitete. Kad su Amonci zaprijetili jednom izraelskom gradu, ‘duh Božji došao je na Šaula’. Šaul je odlučno skupio izraelske ratnike, organizirao ih  i poveo u pobjedu. No zaslugu za tu pobjedu pripisao je Bogu, rekavši: “Danas je Jehova donio spasenje Izraelu” (1. Sam. 11:1-13).

Šaul je imao dobre osobine i Bog ga je blagoslivljao. Osim toga, bio je svjestan da za sve što je postigao treba zahvaliti Jehovinoj moći. Međutim, uspjeh Izraelaca i njihovog kralja ovisio je o jednom vrlo važnom čimbeniku. Samuel je rekao Izraelcima: “Ako se budete bojali Jehove, služili mu i slušali glas njegov i ako se ne budete bunili protiv naredbe Jehovine, i vi i kralj koji će vladati nad vama pokazat ćete da u svemu slušate Jehovu, Boga svojega.” U što su mogli biti sigurni Izraelci da su ostali vjerni Bogu? “Jehova neće ostaviti narod svoj zbog velikog imena svojega”, rekao je Samuel, “jer je Jehova odlučio da vas učini svojim narodom” (1. Sam. 12:14, 22).

Poslušnost je bila od presudne važnosti da bi se dobilo Božje priznanje, a tako je i danas. Kad Jehovini sluge slušaju njegove zapovijedi, on ih blagoslivlja. No što bi se dogodilo ako ne bi slušali Jehovu?

Šaulov sljedeći vojni pohod na Filistejce izazvao je njihovu snažnu reakciju. Protiv Šaula se skupila vojska brojna kao “pijesak na obali morskoj”. “Kad su Izraelci vidjeli da su u nevolji i da je neprijatelj snažno pritisnuo narod, posakrivali su se u pećine, jame, stijene, rupe i jame za vodu” (1. Sam. 13:5, 6). Što je učinio Šaul?

Samuel je rekao Šaulu da će se sastati s njim u Gilgalu. Ondje je Samuel trebao prinijeti žrtve. Šaul je čekao, ali prorok je kasnio, pa se Šaulova vojska počela osipati. Stoga je Šaul odlučio sam prinijeti žrtve. Čim je to učinio, pojavio se Samuel. Kad je čuo što je Šaul učinio, Samuel mu je rekao: “Ludo si postupio! Nisi držao zapovijed Jehove, Boga svojega, koju ti je dao. Da si je držao, Jehova bi učvrstio tvoje kraljevstvo nad Izraelom dovijeka. A sada se tvoje kraljevstvo neće održati. Jehova će sebi naći čovjeka po srcu svojemu. Postavit će ga Jehova za vođu narodu svojemu, jer ti nisi držao ono što ti je Jehova zapovjedio” (1. Sam. 10:8; 13:8, 13, 14).

Šaul je pokazao da mu nedostaje vjera jer je drsko odlučio prekršiti Božju zapovijed da pričeka Samuela kako bi on prinio žrtve. Šaul je postupio sasvim drugačije od Gideona, nekadašnjeg zapovjednika izraelske vojske. Naime, Jehova je zapovjedio Gideonu da smanji broj svojih vojnika s 32 000 na 300 i Gideon ga je poslušao. Zašto ga je poslušao? Zato što mu je vjerovao. Uz Božju je pomoć porazio 135 000 neprijatelja (Suci 7:1-7, 17-22; 8:10). Jehova bi pomogao i Šaulu. No budući da je Šaul bio neposlušan, Filistejci su opljačkali izraelski narod (1. Sam. 13:17, 18).

Kakve odluke donosimo kad se nađemo u teškoj situaciji? Oni koji nemaju vjere mogli bi pomisliti da je u tim trenucima razumno zanemariti Božja načela. Budući da nije bilo Samuela, Šaul je možda smatrao da postupa mudro. No ako želimo dobiti Božje priznanje, jedini je ispravan način postupanja držati se biblijskih načela koja se odnose na određenu situaciju.

Tijekom rata s Amalečanima Šaul je počinio još jedan težak grijeh. Bog je osudio Amalečane zato što su bez ikakvog razloga napali Izraelce nakon što su ovi izišli iz egipatskog ropstva (2. Mojs. 17:8; 5. Mojs. 25:17, 18). Osim toga, Amalečani su se u vrijeme sudaca pridružili drugim narodima koji su napadali Božji izabrani narod (Suci 3:12, 13; 6:1-3, 33). Zbog toga je Jehova odlučio  kazniti Amalečane te je zapovjedio Šaulu da na njima izvrši njegovu presudu (1. Sam. 15:1-3).

No umjesto da je poslušao Jehovinu zapovijed te istrijebio neprijateljski raspoložene Amalečane i uništio sve što su imali, Šaul je zarobio njihovog kralja i poštedio najbolju stoku. Što se dogodilo kad je Samuel zbog svega toga prekorio Šaula? Šaul je pokušao prebaciti krivnju na nekoga drugog, govoreći: “Narod je poštedio najbolju stoku sitnu i krupnu da je žrtvuje Jehovi.” Bez obzira na to je li Šaul doista namjeravao žrtvovati životinje ili se samo pokušao opravdati, činjenica je da je bio neposlušan. On više nije bio tako “malen u očima svojim”. Stoga je Božji prorok jasno rekao Šaulu da je bio neposlušan Bogu. Samuel je potom rekao: “Zar su Jehovi žrtve paljenice i druge žrtve jednako mile kao i poslušnost glasu Jehovinu? Znaj, poslušnost je bolja od žrtve (...). Budući da si odbacio riječ Jehovinu, i on je odbacio tebe da ne budeš više kralj” (1. Sam. 15:15, 17, 22, 23).

Kad je Jehova oduzeo Šaulu svoj sveti duh i blagoslov, prvog izraelskog kralja “počela je mučiti zlovolja”. Šaul je postao sumnjičav i ljubomoran na Davida, kome je Jehova kasnije dao kraljevstvo. U više je navrata pokušao ubiti Davida. Šaul je vidio da je “Jehova s Davidom”, pa je, kako kaže Biblija, ‘do kraja svog života bio Davidu neprijatelj’. Progonio ga je kako bi ga uhvatio te je čak zapovjedio da se pogubi 85 svećenika i drugih ljudi. Stoga nimalo ne čudi što je Jehova napustio Šaula (1. Sam. 16:14; 18:11, 25, 28, 29; 19:10, 11; 20:32, 33; 22:16-19).

Kad su Filistejci ponovno napali Izraelce, Šaul se okrenuo spiritizmu bezuspješno tražeći pomoć. Sljedeći dan nakon posjeta vračari bio je teško ranjen u bici te je počinio samoubojstvo (1. Sam. 28:4-8; 31:3, 4). O neposlušnom prvom izraelskom kralju Biblija kaže: “Šaul je poginuo zbog nevjernosti svoje, jer je iznevjerio Jehovu time što nije držao riječ Jehovinu i što je pitao za savjet ženu koja priziva duhove. A Jehovu nije pitao za savjet” (1. Ljet. 10:13, 14).

Šaulov loš primjer jasno pokazuje da je poslušnost Jehovi bolja od bilo kakve žrtve koju bismo mu mogli prinijeti. Apostol Ivan je u vezi s tim napisao: “Ljubiti Boga znači držati zapovijedi njegove, a zapovijedi njegove nisu teške” (1. Ivan. 5:3). Nemojmo nikad zanemariti sljedeću vrlo važnu činjenicu: Naše prijateljstvo s Bogom može biti trajno samo ako smo mu poslušni.