U Bibliji piše da je Bog “sve stvorio”, pa neki smatraju da je onda stvorio i Đavla (Efežanima 3:9; Otkrivenje 4:11). No Biblija jasno pokazuje da to nije točno.

Pitanje je li Bog stvorio Đavla treba sagledati u svjetlu onoga što Biblija otkriva o našem Stvoritelju, Jehovi Bogu. U 5. Mojsijevoj 32:3-5 za njega se između ostalog kaže: “Djelo mu je savršeno, jer su svi putevi njegovi pravda. Bog je on vjeran, bez nepravde, pravedan je i istinoljubiv.” Na temelju tih riječi možemo zaključiti da je Sotona nekada bio savršen i pravedan. On je bio jedan od Božjih anđeoskih sinova, no s vremenom je postao Đavo, glavni Božji neprijatelj. Isus je rekao da Đavo “nije ostao postojan u istini”, što ukazuje na to da je u prošlosti bio istinoljubiv i bez mane (Ivan 8:44).

Poput drugih Jehovinih razumom obdarenih stvorenja, i taj je anđeo imao slobodnu volju te je mogao sam odlučiti hoće li činiti dobro ili zlo. Kad se suprotstavio Bogu i naveo prve ljude da mu se pridruže u pobuni, postao je Sotona. Taj naziv dolazi od hebrejske riječi koja znači “protivnik” (1. Mojsijeva 3:1-5).

To zlo duhovno stvorenje postalo je i Đavo, što dolazi od grčke riječi koja znači “klevetnik”. Lukavo se poslužio zmijom i prepredenim lažima kako bi prevario Evu i naveo je da prekrši jasnu zapovijed svog Stvoritelja. Stoga je Isus Sotonu s pravom nazvao “ocem laži” (Ivan 8:44).

Međutim kako je savršeni anđeo, koji nije imao mana niti je bio izložen ikakvim lošim utjecajima, postao zao? Očigledno je za sebe želio slavu i čast koja pripada samo Bogu i pomislio da to može dobiti ako ljude navede da se pokore njemu. Nije odbacio tu misao, nego je nastavio pothranjivati želju za vlašću te je dopustio da ga ona zatruje. Na koncu je odlučio ostvariti svoju zlu zamisao. Učenik Jakov opisao je što se događa kad netko počne gajiti neispravne želje: “Svakoga iskušava njegova želja, tako što ga privlači i mami. Zatim želja, kad začne, rađa grijeh” (Jakov 1:14, 15; 1. Timoteju 3:6).

Prikažimo to jednim primjerom: Nekom se računovođi ukaže prilika da pokrade svog poslodavca tako da krivo proknjiži račune. Tu bi pogrešnu zamisao mogao odmah odbaciti. S druge strane nastavi li razmišljati o njoj, mogla bi mu postati sve privlačnija te bi mogao tražiti načina da je provede u djelo. Ako tako postupi, postat će lopov. Bude li lažno tvrdio da nije počinio kazneno djelo, postat će i lažljivac. Na sličan je način postupio anđeo o kojem govorimo. Svojom je voljom odlučio udovoljiti pogrešnim željama, pa je prevario ljude i pobunio se protiv svog Oca. Tako je postao Sotona Đavo.

No on će biti uništen u vrijeme koje Bog odredi (Rimljanima 16:20). Jehova Bog pobrinuo se da njegovi vjerni sluge budu upoznati sa Sotoninim namjerama te im pomaže da se odupru njegovim podmuklim spletkama (2. Korinćanima 2:11; Efežanima 6:11). Stoga dajmo sve od sebe da se ‘suprotstavimo Đavlu, pa će on pobjeći od nas’ (Jakov 4:7).