• ROĐEN: 1958.

• ZEMLJA: ENGLESKA

• PRIJE: PANKER

MOJ ŽIVOT NEKADA: Budući da je moj otac iz Irske, odgojen sam kao katolik. Išao sam redovito u crkvu, obično sam, ali zapravo nisam volio ići onamo. Ipak, bio sam duhovno gladan. Sjećam se da sam noću molio Očenaš i razmišljao o značenju svakog pojedinog dijela te molitve.

U tinejdžerskim godinama pridružio sam se rastafarijancima. Počeo sam se zanimati i za djelovanje nekih političkih pokreta, primjerice Antinacističke lige. Odbacivao sam svaki autoritet, što je tipično za pankere. Marihuanu sam pušio gotovo svaki dan, a uzimao sam i neke druge droge. Nisam mario ni za što, pa sam puno pio i izlagao se svakakvim opasnostima. Bio sam asocijalan i nije mi bilo stalo do ljudi. Osobama koje po mom mišljenju nisu imale što pametno reći nisam se ni obraćao. Čak nisam dopuštao drugima da me fotografiraju. Kad se danas osvrnem na svoj život, bez imalo pretjerivanja mogu reći da sam bio bezobrazan, bahat i agresivan. Jedino sam se s onima koji su mi bili bliski ophodio ljubazno i obzirno.

Kad sam imao dvadesetak godina, počela me zanimati Biblija. Jedan moj prijatelj koji je preprodavao drogu počeo je čitati Božju Riječ dok je bio u zatvoru. Često smo nadugo razgovarali o vjeri, Crkvi i ulozi Sotone u svjetskim zbivanjima. Kupio sam Bibliju i počeo je proučavati. Nas dvojica pročitali bismo dio neke biblijske knjige, zatim se našli i razgovarali o onome što smo saznali. Tako smo radili mjesecima.

Spomenut ću samo nekoliko zaključaka do kojih smo došli čitajući Bibliju. Smatrali smo da živimo u posljednjim danima, da kršćani trebaju propovijedati dobru vijest o Božjem Kraljevstvu, da ne smiju biti dio ovoga svijeta, što znači da se ne smiju miješati u politiku, te da Biblija treba biti glavni moralni vodič u životu. Uvidjeli smo da se u Bibliji nalazi istina i shvatili da mora postojati prava religija, no nismo znali koja bi to religija mogla biti. Razmišljali smo o velikim crkvama i uvidjeli da njihova raskoš, obredi i svetkovine te upletenost u politička zbivanja nikako nisu u skladu s onim što je Isus naučavao i kako je živio. Bilo nam je jasno da one nisu Bogu po volji,  pa smo odlučili ispitati manje poznate vjerske zajednice kako bismo saznali što one uče.

Našli bismo se s pripadnicima tih zajednica i postavljali im razna pitanja. Znali smo što Biblija uči, pa smo na temelju njihovih odgovora brzo mogli procijeniti jesu li njihova vjerovanja u skladu s Božjom Riječi. Nakon tih razgovora uvijek sam se molio Bogu: “Ako ti ljudi zastupaju pravu religiju, potakni me da ih poželim ponovno vidjeti.” Mjesecima smo se sastajali s pripadnicima raznih vjerskih zajednica, ali nitko od njih na naša pitanja nije odgovarao na temelju Biblije, pa nisam imao želju ponovno razgovarati s njima.

Na koncu smo prijatelj i ja došli u doticaj s Jehovinim svjedocima. Postavili smo im ista pitanja kao i ostalima, ali oni su za razliku od drugih odgovorili koristeći Bibliju. Njihovi su se odgovori savršeno uklapali u ono što smo iz nje već saznali. Zato smo ih pitali i ono što još nismo razumjeli, primjerice što Bog misli o pušenju i uzimanju droge. I na to su odgovorili uz pomoć Božje Riječi. Pozvali su nas na svoj sastanak, a mi smo prihvatili poziv.

Odlazak u dvoranu Jehovinih svjedoka za mene je bio naročito težak. Nisam volio ljude i osjećao sam se grozno kad su mi svi ti lijepo odjeveni muškarci i žene sa širokim osmijehom na licu počeli prilaziti i srdačno me pozdravljati. Pomislio sam da sigurno imaju skrivenih namjera i nisam više želio ići na njihove sastanke. Međutim, kao i uvijek, molio sam se Bogu da mi pomogne uvidjeti je li to prava religija i nakon toga osjetio sam snažnu želju da proučavam Bibliju s Jehovinim svjedocima.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT: Brzo mi je postalo jasno da trebam prestati uzimati drogu. Te sam se ovisnosti riješio u kratkom vremenu, no ostaviti se cigareta nije mi bilo tako lako. Nekoliko sam puta pokušao prestati pušiti, ali to mi nije pošlo za rukom. Čuo sam iskustva nekih koji su jednostavno bacili cigarete i nikad više nisu zapalili niti jednu. Molio sam se Jehovi da mi pomogne i naposljetku se uspio riješiti te navike. To me naučilo koliko je važno otvoreno i iskreno razgovarati s Jehovom u molitvi.

No ostaviti se pušenja nije bio jedini veliki preokret u mome životu. Morao sam potpuno promijeniti i svoj izgled. Na prvi sastanak Jehovinih svjedoka došao sam s tipičnom pankerskom irokezom u kojoj se isticao tirkiznoplavi pramen. Kosu sam kasnije obojio u kričavonarančastu. Nosio sam traperice i kožnu jaknu na kojoj su bile ispisane razne parole. Mislio sam da se ne trebam mijenjati iako su mi Jehovini svjedoci blago i strpljivo nastojali objasniti da moj način odijevanja i frizura nisu u skladu s Biblijom. Ipak, na kraju sam shvatio što znače riječi zapisane u 1. Ivanovoj 2:15-17, gdje stoji: “Nemojte ljubiti ni svijet ni ono što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, ljubav prema Ocu nije u njemu.” Svojim načinom odijevanja zapravo sam pokazivao da ljubim svijet i morao sam učiniti velike promjene kako bih ugodio Bogu.

S vremenom mi je postalo jasno da nije važno ići na kršćanske sastanke samo zato što me Jehovini svjedoci potiču na to. Na temelju poslanice Hebrejima 10:24, 25 zaključio sam da i Bog to želi. Kad sam počeo dolaziti na sve sastanke i bolje upoznao Jehovine svjedoke, odlučio sam predati svoj život Bogu i krstiti se.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO: Često razmišljam o tome koliku nam ljubav Jehova pokazuje time što nam dopušta da budemo u bliskom odnosu s njim. Njegova milost i briga potiču me da se ugledam na njega i njegovog Sina, Isusa Krista (1. Petrova 2:21). Sada znam da razvijati kršćanske osobine ne znači izgubiti individualnost. Svesrdno se trudim pokazivati ljubav i biti srdačan prema drugima. U ophođenju sa svojom ženom i sinom nastojim postupati po uzoru na Krista i jako mi je stalo do moje braće i sestara u vjeri. Odluka da slijedim Krista pomogla mi je da izgradim samopoštovanje i naučim ljubiti svoje bližnje.

• ROĐEN: 1964.

• ZEMLJA: MEKSIKO

• PRIJE: ŽIVIO NEMORALNO

MOJ ŽIVOT NEKADA: Odrastao sam u Hermosillu, siromašnom gradiću u meksičkoj državi Sonori. Budući da mi je otac umro dok sam još bio malen, majka je ostala sama s nas sedmero djece. Poput mnogih drugih obitelji, i mi smo živjeli u vrlo skromnim uvjetima. Majka je morala naporno raditi kako bi zaradila za kruh. Nismo imali novca ni za cipele, pa sam obično hodao bos. Budući da smo bili toliko siromašni, još kao dječak počeo sam raditi.

Velik dio dana majka nije bila kod kuće te nije imao tko paziti na nas. Kad sam imao šest godina, jedan me 15-godišnjak počeo seksualno zlostavljati. To je trajalo godinama. Zbog toga sam bio jako zbunjen u pogledu spolne orijentacije i mislio sam da je normalno što me privlače muškarci. Kad sam zatražio savjet liječnika i svećenika, uvjeravali su me da je sa mnom sve u redu i da su moji osjećaji sasvim prirodni.

S 14 godina odlučio sam svima dati na znanje da sam homoseksualac. Tako sam živio sljedećih 11 godina i bio u vezi s nekoliko muškaraca. Postao sam frizer i počeo voditi kozmetički salon. Međutim nisam bio sretan. Ljudi su me nebrojeno puta razočarali i nanijeli mi bol. Osjećao sam da ne postupam ispravno i pitao sam se ima li uopće na svijetu dobrih i plemenitih ljudi.

U tim bih se trenucima često sjetio svoje sestre. Ona je proučavala Bibliju s Jehovinim svjedocima i krstila se. Govorila mi je o onome što je učila iz Biblije, ali ja na to nisam obraćao pažnju. Ipak, divio sam se njenom životu i braku. Vidio sam da se ona i muž jako vole i poštuju te da su obzirni jedno prema drugome. Nakon nekog vremena jedan Jehovin svjedok počeo je sa mnom proučavati Bibliju. Isprva sam proučavao tek reda radi iako to nisam stvarno želio, no moja su se gledišta kasnije promijenila.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT: Na poziv Jehovinih svjedoka otišao sam na jedan njihov sastanak. Nikad nisam doživio ništa slično. Ljudi su mi se najčešće rugali, ali Jehovini svjedoci bili su potpuno drugačiji. Svi su me srdačno pozdravili i s poštovanjem se ophodili sa mnom. To me duboko dirnulo.

Jehovini svjedoci na mene su ostavili još snažniji dojam kad sam došao na jedan njihov veći skup. Vidio sam da su svi poput moje sestre — iskreni i neiskvareni. Pitao sam se jesu li to dobri i plemeniti ljudi koje sam toliko dugo tražio. Njihova ljubav i jedinstvo naprosto su me zadivili. Jako mi se dopalo i to što su na sva moja pitanja odgovarali uz pomoć Biblije. Uvidio sam da im Biblija daje snage da postupaju ispravno. Znao sam da moram učiniti mnogo promjena ako želim postati Jehovin svjedok.

Svoj sam život morao promijeniti iz temelja jer sam godinama živio kao žena. Trebao sam izmijeniti doslovce sve — govor, geste, odijevanje i frizuru — te pronaći nove prijatelje. Moji stari prijatelji rugali su mi se i govorili: “Zašto to radiš? Zašto bi se mijenjao? Što će ti Biblija kad imaš sve u životu?” Najteže mi  je bilo promijeniti svoje moralne nazore i napustiti stari način života.

No riječi iz 1. Korinćanima 6:9-11 duboko su mi se usjekle u srce i uvjerile me da ništa nije nemoguće. U tim recima stoji: “Zar ne znate da nepravednici neće naslijediti kraljevstvo Božje? Ne zavaravajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni muškarci koji se upuštaju u neprirodno općenje, ni muškarci koji liježu s muškarcima (...) neće naslijediti kraljevstvo Božje. Takvi su bili neki od vas, ali oprani ste.” Jehova je tim ljudima iz 1. stoljeća pomogao da se promijene, a osjetio sam da pomaže i meni. Nekoliko sam godina vodio izuzetno tešku borbu sa sobom, ali ljubav i podrška koje su mi Jehovini svjedoci tada pokazivali pomogle su mi othrvati se starom načinu života.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO: Danas živim normalnim životom. Zajedno sa svojom ženom poučavam svog sina da postupa u skladu s biblijskim načelima. Moj prijašnji način života sada je iza mene. Imam obilje duhovnih blagoslova i sretan sam što služim kao starješina u kršćanskoj skupštini i što mogu pomagati drugima da upoznaju istinu iz Božje Riječi. Promjene koje sam učinio jako su obradovale moju majku te je i ona počela proučavati Bibliju i postala Jehovin svjedok. Isto je učinila i jedna moja sestra koja je nekad živjela promiskuitetno.

Čak i neki moji stari poznanici priznaju da mi se život promijenio nabolje. Nikad neću zaboraviti tko je sve to vrijeme bio uz mene. U prošlosti sam tražio pomoć stručnjaka, ali njihovi mi savjeti nisu nimalo koristili. Za razliku od njih Jehova mi je pomogao da se više ne osjećam bezvrijedno. Obratio je pažnju na mene, pokazao mi ljubav i bio vrlo strpljiv sa mnom. Spoznaja da je tako divnom i mudrom Bogu punom ljubavi stalo do mene i da želi da budem sretan potaknula me da u životu napravim potpuni zaokret.

• ROĐEN: 1951.

• ZEMLJA: JAPAN

• PRIJE: PROFESIONALNI BICIKLIST

MOJ ŽIVOT NEKADA: Odrastao sam u jednom mirnom lučkom gradu u prefekturi Shizuoki. Naša osmeročlana obitelj živjela je u maloj kući. Moj otac imao je svoju trgovinu i bavio se prodajom bicikala. Odmalena me vodio na biciklističke utrke, pa sam jako zavolio taj sport. Uskoro je počeo planirati moju karijeru u svijetu biciklizma. Već u osnovnoj školi počeo sam naporno trenirati. U srednjoj sam školi tri godine zaredom pobijedio na državnom prvenstvu. Jedan fakultet ponudio mi je stipendiju, ali ja sam odlučio pohađati posebnu školu za bicikliste. S 19 godina počeo sam se profesionalno baviti tim sportom.

Životni cilj u to vrijeme bio mi je postati najbolji biciklist u Japanu. Želio sam zaraditi mnogo novca kako bih svojoj obitelji mogao pružiti miran i siguran život. Stoga sam se potpuno posvetio  biciklizmu. Kad bih zbog zahtjevnog treninga ili teške dionice u nekoj utrci pomislio da više ne mogu izdržati sav taj napor, govorio bih sam sebi: “Ti si rođeni biciklist! Jednostavno moraš dalje!” Moj naporan rad na koncu se isplatio. U prvoj godini profesionalnog natjecanja proglašen sam najboljim debitantom. Tijekom druge godine prošao sam kvalifikacije i ušao u utrku za državnog prvaka. U toj sam utrci šest godina osvajao drugo mjesto.

Budući da sam bio među najboljim japanskim biciklistima, prozvali su me “snažne noge Tokaija”, kako se zove jedno područje u Japanu. Uvijek sam išao na pobjedu. Drugi su me se biciklisti bojali jer u utrkama nisam imao milosti. Imao sam sve više novca i mogao sam si priuštiti što god sam poželio. Kupio sam kuću koja je imala teretanu i opremio je najboljim spravama za vježbanje. Vozio sam automobil koji je koštao gotovo koliko i cijela kuća. Budući da nisam želio uludo potrošiti novac, počeo sam ulagati u nekretnine i dionice.

Iako sam postigao velik uspjeh, bio sam nezadovoljan i osjećao se usamljeno, a život mi uopće nije imao smisla. Nisam imao strpljenja sa svojom ženom i djecom. Gubio sam živce za svaku sitnicu. Žena i djeca u strahu su pratili svaku kretnju na mom licu i sklanjali mi se s puta kad god sam bio loše volje.

A onda je moja žena počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Život nam se tada uvelike promijenio. Rekla je da želi ići na njihove sastanke, a ja sam odlučio da trebamo ići svi zajedno. Još uvijek se živo sjećam večeri kad me posjetio jedan Jehovin svjedok i počeo sa mnom proučavati Bibliju. Ono što sam saznao iz te knjige ostavilo je snažan dojam na mene.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT: Nikad neću zaboraviti kako su na mene utjecale riječi iz poslanice Efežanima 5:5. Ondje stoji: “Nitko tko je bludnik ili nečist ili pohlepan — što znači da je idolopoklonik — nema nasljedstva u kraljevstvu Kristovu i Božjem.” Znao sam da biciklističke utrke idu ruku pod ruku sa sportskim klađenjem te da potiču pohlepu. Zbog toga me počela peći savjest. Bio sam svjestan toga da moram prekinuti svoju biciklističku karijeru ako želim živjeti u skladu s Božjom voljom. No nije mi bilo lako donijeti tu odluku.

Iza mene je bila moja najuspješnija sezona i želio sam ostvariti još mnoge dobre rezultate. S druge strane proučavanje Biblije donijelo mi je duševni mir kakav nikad prije nisam imao, a to nipošto nije bila osobina koja bi mi osigurala pobjedu u utrkama. Otkad sam počeo proučavati, sudjelovao sam u samo tri utrke, ali u mom je srcu još uvijek tinjala želja za natjecanjem. Pored toga brinuo sam se kako ću uzdržavati obitelj ako se prestanem baviti biciklizmom. Imao sam osjećaj da se nalazim pred zidom, a rodbina mi se protivila zato što sam prihvatio novu vjeru. Moj je otac bio jako razočaran mojim izborom. Zbog svega toga bio sam rastrgan te sam dobio čir na želucu.

Proučavanje Biblije i sastanci Jehovinih svjedoka pomogli su mi prebroditi to teško razdoblje. Molio sam Jehovu da usliši moje molitve i pomogne mi vjerovati da me uistinu čuje. Osjetio sam olakšanje kad me žena uvjerila da joj ne treba velika kuća da bi bila sretna. Moja je vjera postupno jačala te sam malo-pomalo napredovao u duhovnom pogledu.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO: U svom sam životu osjetio istinitost Isusovih riječi zapisanih u Mateju 6:33. Isus je rekao: “Tražite najprije kraljevstvo i Božju pravednost, a sve će vam se ovo dodati.” Moja obitelj već 20 godina živi po tom načelu i doista možemo reći da nam nikad ništa nije nedostajalo premda sada zarađujem 30 puta manje nego kad sam se bavio biciklizmom.

Što je još važnije, posao i služba Bogu pružaju mi radost i zadovoljstvo koje ranije nisam osjećao te dani naprosto lete. Sve je to pozitivno utjecalo na moju obitelj. Moja tri sina i njihove žene vjerno služe Jehovi.