U PROSINCU 2009. i siječnju 2010. dva vrhovna suda u Rusiji proglasila su Jehovine svjedoke ekstremističkom vjerskom zajednicom. Čini se da se povijest ponavlja. Pod vlašću Sovjetskog Saveza tisuće Jehovinih svjedoka bilo je lažno optuženo da su državni neprijatelji. Zbog toga su bili progonjeni, zatvarani i osuđivani na prisilni rad u logorima. Kad je sovjetska vlast pala, Jehovini svjedoci oslobođeni su svih optužbi. Nova vlast službeno im je vratila izgubljena prava i dobar glas. * No u posljednje vrijeme neki ponovno žele klevetama okaljati ugled Jehovinih svjedoka.

Početkom 2009. ruska je vlast pokrenula napad na Jehovine svjedoke kako bi ograničila njihovu vjersku slobodu. Samo je u veljači diljem zemlje bilo provedeno više od 500 istraga. Cilj tih istraga bio je pronaći dokaze za krivična djela koja su Jehovini svjedoci navodno počinili. U narednim mjesecima policija je upadala u dvorane i domove Jehovinih svjedoka dok su oni u miru održavali svoje sastanke te im oduzimala biblijsku literaturu i osobne stvari. Vlasti su deportirale odvjetnike iz stranih zemalja koji su Jehovinim svjedocima pomagali u obrani pred sudovima i zabranile im ponovni ulazak u Rusiju.

Petog listopada 2009. carinici su na granici u blizini Sankt Peterburga zaplijenili pošiljku biblijske literature. Ta  literatura tiskana u Njemačkoj trebala je stići u mnoge skupštine Jehovinih svjedoka u Rusiji. Pošiljku je pregledala posebna jedinica ruske carinske policije zadužena za otkrivanje krijumčarene robe koja se smatra opasnom. Zašto? U službenom nalogu stajalo je da ta pošiljka “možda sadrži materijal koji je namijenjen poticanju vjerske netrpeljivosti”.

Napadi na Jehovine svjedoke uskoro su postali sve žešći. Vrhovni sudovi Ruske Federacije i Republike Altaja proglasili su nekoliko publikacija Jehovinih svjedoka ekstremističkima, između ostalih i časopis koji upravo čitate. Jehovini svjedoci uložili su žalbe, a međunarodna zajednica izrazila je zabrinutost zbog kršenja vjerske slobode u Rusiji. Ipak, to nije utjecalo na mišljenje ruskih sudova. Odluka o zabrani uvoza i distribucije te biblijske literature još je uvijek na snazi.

Kako su Jehovini svjedoci reagirali na pokušaje da ih se ocrni u očima javnosti i ograniči njihovo djelovanje? Kako donesene presude utječu na vjersku slobodu svih ruskih građana?

U petak 26. veljače 2010. u Rusiji je započela trodnevna propovjednička akcija s traktatom Hoće li se povijest ponoviti? Pitanje za sve građane Rusije. Oko 160 000 Jehovinih svjedoka podijelilo je 12 milijuna primjeraka tog posebnog traktata diljem zemlje. Primjerice na ulicama sibirskog grada Usolje-Sibirskoja već se u 5.30 ujutro okupilo stotine Jehovinih svjedoka. Među njima bilo je i nekih koji su 1951. zbog svoje vjere bili prognani u Sibir. Usprkos izuzetno niskoj temperaturi, koja se spustila čak na minus 40 stupnjeva, podijelili su 20 000 traktata.

U Moskvi su Jehovini svjedoci održali konferenciju za novinare kako bi javnost obavijestili o toj trodnevnoj akciji. Na toj konferenciji izjavu je dao i gospodin Lev Levinson, stručnjak s Instituta za ljudska prava. Osvrnuo se na okrutan progon i zlostavljanja koja su Jehovini svjedoci doživljavali u nacističkoj Njemačkoj te Sovjetskom Savezu, a spomenuo je i da su kasnije oslobođeni svih optužbi. Između ostalog rekao je: “Predsjednik Jeljcin izdao je dekret po kojem se svim vjerskim zajednicama koje su bile progonjene za vrijeme Sovjetskog Saveza trebaju vratiti sva oduzeta prava i imovina. Jehovinim svjedocima  nije bilo vraćeno mnogo toga u materijalnom pogledu jer za vrijeme Sovjetskog Saveza nisu mnogo ni imali, no vraćeno im je nešto puno važnije — njihov dobar glas.”

Međutim Jehovine svjedoke ponovno se kleveće. “Iako je država izrazila žaljenje zbog počinjenih zlodjela, te ljude opet se ugnjetava, i to potpuno neopravdano”, kazao je gospodin Levinson.

Je li akcija s traktatom ostvarila svoj cilj? Gospodin Levinson rekao je: “Na putu za ovu konferenciju vidio sam kako ljudi u podzemnoj željeznici čitaju letak koji Jehovini svjedoci danas dijele diljem Rusije. (...) Čitali su ga vrlo pažljivo.” * Što su neki rekli kad su dobili traktat?

Jedna starija žena koja živi u središnjoj Rusiji u području s pretežno muslimanskim stanovništvom uzela je traktat i željela znati o čemu govori. Kad je čula da govori o ljudskim pravima i slobodama u Rusiji, oduševljeno je izjavila: “Konačno je netko progovorio o tome! U Rusiji se ljudska prava opet ne poštuju. Kao da smo se vratili u doba Sovjetskog Saveza. Puno vam hvala!”

Jehovini svjedoci iz Čeljabinska ponudili su traktat jednoj ženi. Ona im je rekla: “Već sam ga pročitala. Na vašoj sam strani. Ne poznajem ni jednu drugu religiju koja tako organizirano brani svoju vjeru. Sviđa mi se što se pristojno odijevate i što ste tako taktični. Vidi se da snažno vjerujete u ono što propovijedate. Bog je sigurno s vama.”

Jednog čovjeka iz Sankt Peterburga, koji je već dobio traktat, Jehovini svjedoci upitali su sviđa li mu se ono što  je pročitao. On je odgovorio: “Da, jako mi se sviđa. Sav sam se naježio dok sam ga čitao, čak su mi i suze potekle. Moja je baka [u Sovjetskom Savezu] bila u zatvoru i često mi je pričala o ljudima koji su bili zatvoreni s njom. Mnogi su bili kriminalci, ali bilo je i onih koji nisu ništa skrivili. Bili su zatvoreni samo zbog svoje vjere. Mislim da bi svi trebali znati istinu o tome što se događalo i zato podupirem to što radite.”

Jehovini svjedoci u Rusiji već 20 godina slobodno služe svom Bogu. Oni cijene tu slobodu, no dobro znaju da im vrlo lako može biti uskraćena. U posljednje vrijeme s njima se loše postupa i sve ih se više kleveće. Pokazuje li to da u Rusiji ponovno nastupa razdoblje represije i ugnjetavanja? Vrijeme će pokazati.

Što god da se dogodi u budućnosti, Jehovini svjedoci neće dopustiti da ih išta zaustavi. I dalje će propovijedati biblijsku poruku o miru i nadi. Traktat koji su dijelili opisuje njihov čvrst stav. U njemu stoji: “Represija nas neće zaustaviti. Nikad nećemo prestati taktično i s poštovanjem govoriti o Jehovi Bogu i njegovoj Riječi, Bibliji (1. Petrova 3:15). Nismo prestali propovijedati kad su nas nacisti okrutno zlostavljali, nismo prestali ni kad smo u svojoj zemlji trpjeli najteži progon i strahote, a nećemo prestati ni sada (Djela apostolska 4:18-20).”