U BIBLIJI se novac spominje na mnogo mjesta. Iz evanđelja saznajemo da je Isus nekoliko puta spomenuo različite vrste novca kad je poučavao narod. Primjerice kad je vidio da je udovica dala skroman prilog od “dva novčića”, svojim je učenicima rekao da je učinila dobro djelo. Jednom drugom prilikom zatražio je da mu se donese denar, a onda je objasnio kako treba gledati na vlasti * (Matej 22:17-21).

Zašto se novac počeo koristiti? Kako se izrađivao i koristio u biblijsko doba? Što Biblija kaže, kako bismo trebali gledati na novac?

Prije pojave novca ljudi su trgovali razmjenjujući dobra i usluge podjednake vrijednosti. No takav način trgovanja nije bio idealan. Mogao je funkcionirati jedino ako je kupac u zamjenu nudio robu koju je prodavač želio. Osim toga mnogi su ljudi na tržnicu morali nositi teške vreće žita ili voditi stoku koja im je bila potrebna za trgovanje, a to je bilo prilično komplicirano.

S vremenom se uvidjelo da je u trgovini potrebno praktičnije sredstvo plaćanja. Tako su se počele koristiti plemenite kovine, kao što su zlato, srebro i bakar. Na donjoj slici prikazano je kako se kupljena roba plaća nakitom i odljevcima izrađenim od plemenitih kovina. Prije plaćanja robe ili usluga ti su se predmeti vagali na preciznoj vagi. Kad je naprimjer Abraham kupovao ukopno mjesto za svoju voljenu ženu, Saru, izvagao je točno određenu količinu srebra (1. Mojsijeva 23:14-16).

 Pohlepni su trgovci od davnina varali kupce koristeći netočne vage i lažne utege. Budući da se nepoštenje gadi Jehovi Bogu, u zakon koji je dao Izraelcima uvrstio je i odredbe kojih su se trgovci trebali držati. Jedna od njih glasila je: “Neka vam je vaga točna, utezi pravi” (3. Mojsijeva 19:36; Mudre izreke 11:1). Dobro je imati na umu da se Jehovino gledište o pohlepi i nepoštenju nije promijenilo (Malahija 3:6; 1. Korinćanima 6:9, 10).

Kovani novac, po svemu sudeći, počeo se izrađivati u Lidiji (današnja Turska) krajem 8. stoljeća pr. n. e. Ubrzo nakon toga novac se u velikim količinama počeo kovati u raznim zemljama, a njegova se upotreba proširila u područjima koja se spominju u Bibliji.

Kako je tekla izrada kovanog novca? Nakon što bi se rastalio (1), metal se ulijevao u kalupe (2). Tako su se dobivale pločice koje su se stavljale između dva gravirana metalna pečata (3). Potom bi se udarcem čekića u gornji pečat u pločicu utisnuo lik ili simbol s pečata (4). Zbog brzine i ručne izrade otisak često nije bio na sredini novčića. Nakon toga novac se razvrstavao, zatim vagao kako bi se provjerila njegova vrijednost, a ako je trebalo, višak bi se metala odrezao (5).

U 1. stoljeću n. e. novac je u Palestinu pristizao iz raznih krajeva. Kad su ljudi iz drugih zemalja dolazili u hram u Jeruzalemu, sa sobom su, naravno, nosili i novac. Budući da se hramski porez mogao platiti samo točno određenom vrstom novca, morali su ga promijeniti. To su iskoristili mjenjači novca koji su u hramu postavili svoje stolove te za svoje usluge naplaćivali ogromnu proviziju. Isus je osudio te pohlepne ljude. Zašto? Zato što su Jehovin dom pretvorili u “kuću trgovačku” i “pećinu razbojničku” (Ivan 2:13-16; Matej 21:12, 13).

I državna je vlast od stanovnika Palestine zahtijevala plaćanje raznih pristojbi i poreza. Tako iz jednog razgovora koji je Isus vodio  sa svojim neprijateljima saznajemo da su morali plaćati porez caru (Matej 22:17). Osim tog poreza u to se vrijeme plaćala cestarina te porez na uvoz i izvoz. Stanovnici Palestine prezirali su poreznike, koji su bili na zlu glasu zbog svog nepoštenja (Marko 2:16). Poreznici su se bogatili na račun ljudi jer su zaračunavali više novca nego što je bilo propisano, a višak zadržavali za sebe. No neki od njih, primjerice Zakej, pozitivno su reagirali na vijest koju je Isus propovijedao te su počeli živjeti pošteno (Luka 19:1-10). Svi današnji Kristovi sljedbenici moraju biti pošteni u svemu, dakle i u poslovnim odnosima (Hebrejima 13:18).

Novčanim poslovanjem u ono vrijeme bavili su se i bankari. Oni su mijenjali stranu valutu, osmislili štedni sustav, davali zajmove i isplaćivali kamate onima koji su ulagali novac u banku. Isus je spomenuo bankare u usporedbi o robovima kojima je gospodar dao određenu svotu novca i rekao da njime posluju (Matej 25:26, 27).

U današnje vrijeme ljudi moraju zarađivati da bi mogli kupiti ono što im treba. Bog je kralja Salamuna davno nadahnuo da zapiše: “Novac je zaštita.” To vrijedi i dan-danas. Međutim potaknuo ga je da zapiše i da je mudrost vrednija od novca jer “čuva na životu one koji je imaju” (Propovjednik 7:12). Takvu mudrost možemo pronaći u Bibliji.

Isus je želio da njegovi sljedbenici imaju ispravno gledište o novcu. Zato je jednom prilikom rekao: “Čak i kad netko ima obilje, njegov život ne proizlazi iz onoga što posjeduje” (Luka 12:15). I mi ćemo pokazati da smo izvukli pouku iz tih Isusovih riječi ako budemo odgovorno koristili novac, postupali pošteno te pazili da ne razvijemo ljubav prema novcu (1. Timoteju 6:9, 10).