NIJEDNA knjiga nema tako brojno čitateljstvo kao Biblija. Ipak, postoje razna gledišta o tome u kojem je razdoblju pisana. Rasprave se najčešće vode oko vremena pisanja njenog hebrejskog dijela, koji se obično naziva Stari zavjet. Možda ste naišli na neke od tih teorija čitajući časopise i knjige ili gledajući dokumentarne emisije koje su se bavile tom tematikom. Navest ćemo neke izjave koje otkrivaju što o vremenu pisanja Biblije kažu neki stručnjaci.

• “Većina biblijskih knjiga napisana je između 8. i 6. stoljeća pr. n. e., odnosno u razdoblju od proroka Izaije do proroka Jeremije.”

• “Već dvjestotinjak godina brojni stručnjaci smatraju da su hebrejske knjige Biblije napisane i dorađene uglavnom u razdoblju stare Perzije i Grčke (od 5. do 2. stoljeća pr. n. e.).”

• “Sve hebrejske knjige Biblije, kakve danas poznajemo, datiraju iz razdoblja helenizma (između 2. i 1. stoljeća pr. n. e.).”

Kako kršćani koji vjeruju da je “sve Pismo nadahnuto od Boga” trebaju gledati na te međusobno proturječne izjave? (2. Timoteju 3:16). Da bismo dobili odgovor na to pitanje, razmotrimo što o vremenu pisanja Biblije možemo saznati iz te drevne knjige te što o tome misle kritičari.

U hebrejskim knjigama Biblije nalaze se brojne vremenske odrednice. Na temelju njih može se zaključiti da su prve biblijske knjige napisane prije otprilike 3 500 godina, u vrijeme Mojsija i Jošue. * Samuel, David i Salamun te drugi biblijski pisci pisali su tijekom 11. stoljeća pr. n. e., a nakon toga su od 9. do 5. stoljeća napisane još neke povijesne, poetske te proročke knjige hebrejskog dijela Biblije.

Prijepisi ili fragmenti tih biblijskih knjiga pronađeni su među Svicima s Mrtvog mora. Izuzetak  je Knjiga o Esteri. Metoda određivanja starosti radioaktivnim ugljikom i paleografija (znanost koja se bavi proučavanjem postanka i razvoja pisma) potvrđuju da najstariji od tih svitaka potječu iz razdoblja između 200. i 100. godine pr. n. e.

Kritičari osporavaju biblijsku kronologiju ponajprije zato što u Bibliji stoji da je njeno pisanje nadahnuo Bog. U svojoj knjizi The Old Testament Documents profesor Walter Kaiser, ml., o tome kaže: “Biblija je sama sebi potpisala presudu time što tvrdi da je nadahnuta od Boga, spominje čuda i govori o Bogu.” Stručnjaci koji ne vjeruju u to da iza pisanja Biblije stoji Bog smatraju da toj knjizi treba pristupiti kao svakoj drugoj i kritički ispitati njenu vjerodostojnost.

Neko se vrijeme Darwinovom teorijom evolucije objašnjavalo da su se religije postupno razvijale od jednostavnijih prema složenijima, od animizma, preko politeizma pa do monoteizma. Budući da Biblija već u samom početku govori o štovanju jednog Boga, odnosno o monoteizmu, neki to smatraju dokazom da su prve biblijske knjige napisane puno kasnije nešto što to nalaže biblijska kronologija.

Do današnjeg se vremena biblijski kriticizam prilično razvio. U jednom novijem rječniku Starog zavjeta nalaze se znanstveni članci u kojima se detaljno ispituju jezik kojim su biblijske knjige pisane, njihova povijesna točnost, književna vrijednost, izvori koje su biblijski pisci navodno koristili kad su pisali svoje knjige te povezanost biblijskih učenja s uvriježenim vjerovanjima.

Premda se mišljenja stručnjaka razilaze kad je riječ o starosti pojedinih biblijskih knjiga, mnogi od njih slažu se s teorijom profesora Richarda Friedmana, koji je napisao: “Poetska i prozna djela te pisani zakonici starog doba stvarani su tijekom više stotina godina. Ta su se djela zatim koristila kao podloga za biblijski tekst. Dakle Biblija je nastala na temelju tih drevnih izvora.”

U knjizi Faith, Tradition, and History razmatraju se ta i neka druga kritička gledišta o Bibliji. No valja zapaziti da u zaključku te knjige stoji: “Stručnjaci vrlo složno iznose mišljenje da Biblija nije pouzdana, ali budući da su potpuno uvjereni u točnost svojih teorija, pobijaju tvrdnje koje se protive njihovima.”

Prve biblijske knjige pisane su na propadljivom materijalu. Stoga nije realno očekivati da izvorni rukopisi ili njihovi prvi prijepisi iz vremena Mojsija, Jošue, Samuela i Davida ostanu sačuvani do današnjeg dana. No moguće je ispitati izvanbiblijske povijesne dokaze koji ukazuju na to da je biblijska kronologija točna. Mnogi ugledni arheolozi i bibličari upravo to i čine.  Što se na temelju tih dokaza može zaključiti? Spomenimo samo nekoliko primjera.

• Jesu li prije 3 500 godina, kad su prema Bibliji živjeli Mojsije i Jošua, na Bliskom istoku postojali pisani tekstovi? U staroj Mezopotamiji i Egiptu postojali su pravni dokumenti te povijesna, vjerska i književna djela. Međutim jesu li Mojsije i Izraelci poznavali pisani tekst? U djelu Dictionary of the Old Testament: Pentateuch piše: “Nemamo razloga sumnjati da su u kasno brončano doba [otprilike od 1550. do 1200. pr. n. e.] u Kanaanu postojali pisani dokumenti.” To djelo navodi i sljedeće: “Ako se uzme u obzir činjenica da su u staro doba postojali pisani tekstovi, nema razloga tvrditi da Mojsije i drugi pisci Biblije nisu napisali knjige koje se smatraju njihovima u vremenskom periodu na koji ukazuje biblijska kronologija” (2. Mojsijeva 17:14; 24:4; 34:27, 28; 4. Mojsijeva 33:2; 5. Mojsijeva 31:24).

• Jesu li biblijski pisci koristili druge tekstove kao izvor za ono što su pisali? Jesu. Neki od njih spominju određene knjige, koje su možda bile državni spisi, rodoslovni zapisi, povijesna djela te razni spisi koji su pripadali plemenima i obiteljima (4. Mojsijeva 21:14; Jošua 10:13; 2. Samuelova 1:18; 1. Kraljevima 11:41; 2. Ljetopisa 32:32).

• Zašto nisu pronađeni biblijski tekstovi stariji od Svitaka s Mrtvog mora? U časopisu Biblical Archaeology Review objašnjava se: “Budući da vlaga uništava papirus i kožu, praktički nigdje u Palestini nije ostao sačuvan nijedan zapis na tim materijalima. Jedini rukopisi pronađeni su u izuzetno sušnim predjelima, naprimjer u okolici Mrtvog mora. No to što nije pronađeno mnogo rukopisa ne znači da oni nisu postojali.” Zašto se to može reći? Iako zapisi na papirusu i koži nisu sačuvani jer su izgorjeli ili su istrunuli u vlažnoj zemlji, otkriveno je na stotine glinenih pečata kojima su se pečatili dokumenti. Stručnjaci procjenjuju da ti pečati datiraju otprilike iz razdoblja od 9. do 5. stoljeća pr. n. e.

• Kako su biblijski tekstovi ostali sačuvani? U knjizi The Bible as It Was stoji sljedeće objašnjenje: “Povijesni izvještaji, psalmi, zakoni i proročanstva koje danas možemo čitati u Bibliji ostali su sačuvani najvjerojatnije zato što su se prepisivali mnogo puta, čak i u razdoblju kad se Biblija pisala. (...) Ti su se tekstovi prepisivali jer su se koristili u svakodnevnom životu. (...) U protivnom nitko ne bi gubio vrijeme na to” (5. Mojsijeva 17:18; Mudre izreke 25:1).

To bi značilo da su se prve biblijske knjige prepisivale u razdoblju od gotovo 1 500 godina — od početka pisanja Biblije pa sve do početka nove ere. Postupak točnog prepisivanja uključivao je “osuvremenjivanje zastarjelih gramatičkih oblika i načina pisanja riječi, što je na Bliskom istoku prilikom prepisivanja starih tekstova bilo posve uobičajeno”, stoji u knjizi  On the Reliability of the Old Testament. * Ta činjenica dovodi u pitanje tvrdnje kritičara koji na temelju stila pisanja pojedinih biblijskih knjiga osporavaju biblijsku kronologiju.

Kao što smo rekli, rukopisi koji datiraju iz vremena Mojsija, Jošue, Samuela i drugih biblijskih pisaca više ne postoje. Je li to valjan razlog za tvrdnju da su knjige koje se smatraju njihovima napisane kasnije nego što se to može zaključiti na temelju biblijske kronologije? Mnogi se stručnjaci slažu kako činjenica da izvornih rukopisa nema nije dokaz da oni nikad nisu postojali. Je li uopće realno očekivati da te knjige ostanu sačuvane do naših dana budući da su pisane na propadljivom materijalu? Zub vremena nije dokrajčio samo biblijske rukopise. Primjerice egiptolog Kenneth Kitchen kaže da su uništeni gotovo svi egipatski papirusni rukopisi koji su nastali prije grčko-rimskog razdoblja.

Osobe koje poštuju Bibliju trebaju razmotriti još jedan argument. Dobro je da uzmu u obzir Isusovo gledište o biblijskim knjigama pisanima na hebrejskom jeziku. U 1. stoljeću u Palestini nitko nije dovodio u pitanje vrijeme pisanja tih knjiga. Isus je, poput većine Židova, biblijsku kronologiju smatrao pouzdanom. A kako je gledao na pisce tih knjiga? Je li smatrao da su ih napisali ljudi kojima se pripisuje njihovo autorstvo?

Isus se u svom poučavanju pozivao na Mojsijeve knjige. Naprimjer jednom je izravno spomenuo “knjigu Mojsijevu” (Marko 12:26; Ivan 5:46). Osvrnuo se na izvještaje zapisane u 1. Mojsijevoj (Matej 19:4, 5; 24:37-39), 2. Mojsijevoj (Luka 20:37), 3. Mojsijevoj (Matej 8:4), 4. Mojsijevoj (Matej 12:5) i 5. Mojsijevoj (Matej 18:16). Rekao je: “Mora se ispuniti sve što je o meni napisano u Mojsijevom zakonu, u Prorocima i Psalmima” (Luka 24:44). Budući da je knjige koje su napisali Mojsije i ostali pisci očito smatrao vjerodostojnima i nije osporavao njihovo autorstvo, logično je zaključiti da nije sumnjao u točnost biblijske kronologije.

Što onda reći u zaključku? Možemo li se pouzdati u biblijsku kronologiju? U ovom smo se članku dotaknuli gledišta mnogih stručnjaka i spomenuli što se na temelju same Biblije može zaključiti o vremenu pisanja pojedinih biblijskih knjiga. Naveli smo neke izvanbiblijske dokaze u prilog biblijskoj kronologiji te rekli kako je Isus gledao na pouzdanost Biblije. Ako pažljivo razmotrite sve te argumente, vjerojatno ćete se složiti s onim što je u molitvi svom Ocu, Jehovi Bogu, rekao Isus: “Tvoja je riječ istina” (Ivan 17:17).