PREMA biblijskom izvještaju, Abraham je od faraona dobio razne domaće životinje, a među njima su bile i deve (1. Mojs. 12:16). Kad je Abrahamov sluga pošao na dugo putovanje u Mezopotamiju, “uzeo je deset deva iz stada gospodara svojega”. Dakle, Biblija jasno kaže da je početkom 2. tisućljeća pr. n. e. Abraham imao deve (1. Mojs. 24:10).

No neki taj podatak ne smatraju vjerodostojnim. U djelu New International Version Archaeological Study Bible stoji: “Izučavatelji su raspravljali o povijesnoj utemeljenosti tog izvještaja o posjedovanju deva jer većina njih vjeruje da su ljudi počeli u većoj mjeri  držati deve kao domaće životinje tek otprilike 1200. pr. Kr., odnosno mnogo godina nakon Abrahamove smrti.” Stoga neki smatraju da je svako spominjanje deva u biblijskim izvještajima koji se odnose na ranija razdoblja zapravo anakronizam, odnosno “stavljanje predmeta opisa u pogrešno doba, kojemu ne pripada”.

Međutim, drugi izučavatelji kažu da to što je tek potkraj 2. tisućljeća pr. n. e. postao običaj držati deve kao domaće životinje ne znači da ih ljudi prije toga uopće nisu imali. U knjizi Civilizations of the Ancient Near East stoji: “Jedno nedavno istraživanje ukazuje na to da su se u jugoistočnoj Arabiji deve počele držati kao domaće životinje tijekom 3. tisućljeća [pr. n. e.]. U početku su se vjerojatno uzgajale zbog mlijeka, dlake, kože i mesa, no ljudi su sigurno ubrzo uvidjeli da ta životinja može dobro poslužiti i za nošenje tereta.” Izgleda da pronađeni ostaci kostiju i druge arheološke iskopine potvrđuju spomenutu tvrdnju da su se deve držale kao domaće životinje još prije Abrahamovog doba.

To potvrđuju i neki pisani dokazi. U spomenutoj knjizi stoji: “Zapisi pisani klinastim pismom koji su pronađeni u Mezopotamiji spominju te životinje [deve], a njihov se lik nalazi i na nekoliko pečata, što pokazuje da su te životinje stigle u Mezopotamiju možda već početkom 2. tisućljeća”, odnosno u Abrahamovo vrijeme.

Neki izučavatelji smatraju da su trgovci tamjanom iz južne Arabije prenosili svoju robu na devama preko pustinje na sjever, u zemlje kao što su Egipat ili Sirija, pa su se tako ljudi u tim krajevima upoznali s tim životinjama. Trgovina tamjanom redovito se odvijala tim putevima vjerojatno već oko 2000. pr. n. e. Zanimljivo je da se u 1. Mojsijevoj 37:25-28 spominju jišmaelski trgovci koji su, otprilike stotinu godina nakon Abrahamove smrti, na devama dopremali u Egipat sastojke za pravljenje tamjana.

Dakle, početkom 2. tisućljeća pr. n. e. na Bliskom istoku možda nije bilo sasvim uobičajeno držati deve, ali dokazi očito potvrđuju da te životinje nisu bile posve nepoznate. Stoga se u djelu The International Standard Bible Encyclopedia zaključuje: “Zapise iz patrijarhalnog doba u kojima se spominju deve više ne treba smatrati anakronizmima jer postoji obilje arheoloških dokaza da su se deve držale kao domaće životinje još prije doba patrijarha.”