1. S kakvim su se poteškoćama kršćani suočavali u vrijeme kad je Petar napisao svoju prvu poslanicu?

NEŠTO prije nego što je car Neron naredio progon kršćana u Rimu apostol Petar napisao je svoju prvu poslanicu. Htio je ojačati svoju braću u vjeri. Naime, Đavo je “išao uokolo” s namjerom da proždre kršćane. Da bi mu se oduprli, trebali su “biti trezveni” i ‘poniziti se pod moćnu ruku Božju’ (1. Petr. 5:6, 8). Osim toga, trebali su ostati složni. Nisu si smjeli dopustiti da “jedni druge grizu i izjedaju” kako se ne bi dogodilo da ‘jedni druge istrijebe’ (Gal. 5:15).

2, 3. Protiv koga se trebamo boriti i o čemu ćemo govoriti u ovom i sljedećem članku?

² I mi se danas nalazimo u sličnoj situaciji. Đavo traži prilike da nas proždre (Otkr. 12:12). Osim toga, na pomolu je “velika nevolja kakve nije bilo od početka svijeta” (Mat. 24:21). Poput kršćana u 1. stoljeću, i mi moramo paziti da se međusobno ne prepiremo oko nevažnih stvari. Da ne bismo upali u tu zamku, ponekad nam je potrebna pomoć starješina.

³ U nastavku ćemo najprije razmotriti što starješine mogu učiniti kako bi još više cijenili to što imaju čast pasti “Božje stado koje im je povjereno” (1. Petr. 5:2). Nakon toga govorit ćemo o tome kako starješine trebaju vršiti pastirsku službu. U sljedećem članku bit će riječi o tome kako skupština može pokazati da ‘poštuje one koji se trude i koji predvode stado u djelu Gospodinovu’ (1. Sol. 5:12). Razmatranje tih misli pomoći će nam da se odupremo svom najvećem Protivniku i da budemo svjesni toga da se upravo protiv njega trebamo boriti (Efež. 6:12).

4, 5. Kako starješine trebaju gledati na stado? Predoči to primjerom.

⁴ Petar je potaknuo starješine u kršćanskoj skupštini u 1. stoljeću da na stado koje im je povjereno gledaju onako kako na njega gleda Bog. (Pročitaj 1. Petrovu 5:1, 2.) Iako se Petra smatralo jednim od stupova kršćanske skupštine, on se starješinama nije obratio svisoka. Naprotiv, savjetovao ih je kao svoje suradnike (Gal. 2:9). I danas Vodeće tijelo na isti način potiče starješine u skupštinama da se trude izvršavati svoj odgovoran zadatak da pasu Božje stado.

⁵ Apostol Petar napisao je da starješine trebaju “pasti Božje stado koje im je povjereno”. Bilo je iznimno važno da budu svjesni činjenice da stado pripada Jehovi i Isusu Kristu. Starješine su morali položiti Bogu račun za to kako su pazili na njegove ovce. Zamisli da te bliski prijatelj zamoli da mu čuvaš djecu dok se on ne vrati s putovanja. Ne bi li se dobro brinuo za njih i vodio računa da se kvalitetno hrane? Ako bi se netko od njih razbolio, ne bi li se pobrinuo da dobije svu potrebnu liječničku pomoć? Slično tome, i starješine trebaju “pasti Božju skupštinu koju je [Bog] kupio krvlju svojega Sina” (Djela 20:28). Oni su svjesni toga  da je svaka ovca kupljena dragocjenom krvlju Krista Isusa. Budući da su odgovorni za stado, starješine hrane ovce, štite ih i brinu se za njih.

6. Koje su dužnosti imali pastiri u staro doba?

⁶ Razmisli o tome koje su dužnosti imali pastiri u biblijska vremena. Čuvajući stado, po danu su morali podnositi vrućinu, a po noći hladnoću (1. Mojs. 31:40). Zbog ovaca su čak stavljali na kocku svoj život. Kao mladi pastir, David je više puta spasio svoje ovce od grabežljivih zvijeri, naprimjer od lava i medvjeda. U vezi s time rekao je da je grabežljivca “uhvatio za vrat i udario ga, tako da ga je ubio” (1. Sam. 17:34, 35). To je doista bilo hrabro! David se doslovno našao oči u oči s tim zvijerima! Unatoč tome, nije ustuknuo kad je trebao spasiti ovce.

7. Kako starješine mogu, slikovito govoreći, izbaviti ovcu iz Sotoninih ralja?

⁷ U današnje vrijeme starješine moraju biti na oprezu jer Đavo poput lava napada Božje sluge. U nekim situacijama možda trebaju, slikovito govoreći, hrabro uhvatiti Đavla za vrat i izbaviti ovcu iz njegovih ralja. Ponekad možda trebaju pomagati neopreznoj braći koja su u opasnosti da upadnu u Sotonine zamke. (Pročitaj Judu 22, 23.) Naravno, starješine to nisu u stanju napraviti bez Jehovine pomoći. Oni nježno postupaju s ozlijeđenom ovcom, povijaju joj rane i mažu ih blagotvornim balzamom, odnosno Božjom Riječju.

8. Kamo starješine usmjeravaju stado i na koji način to čine?

⁸ Osim toga, u staro doba pastiri su vodili stado na dobre pašnjake i pojilišta. Slično tome, starješine usmjeravaju stado u skupštinu tako što potiču ovce da redovito pohađaju sastanke kako bi u duhovnom pogledu bile nahranjene i dobivale “hranu u pravo vrijeme” (Mat. 24:45). Starješine možda trebaju uložiti dosta vremena i strpljivo razgovarati s onima koji su u duhovnom pogledu bolesni kako bi ih potaknuli da prihvate okrepu iz Božje Riječi. Odlutala ovca  možda se pokušava vratiti u stado. Starješine ne zastrašuju takvu osobu, nego joj blago objašnjavaju biblijska načela i ukazuju joj na to kako ih može primijeniti u svom životu.

9, 10. Na koji način starješine trebaju pomagati onima koji su u duhovnom pogledu bolesni?

⁹ Kakvom bi liječniku volio otići kad bi se razbolio? Bi li radije otišao k onome koji te jedva sasluša, a zatim ti na brzinu prepiše neki lijek kako bi mogao što prije pozvati idućeg pacijenta, ili bi se radije obratio onome koji te do kraja sasluša i objasni ti što nije u redu s tvojim zdravljem, a zatim ti predloži moguće načine liječenja?

¹⁰ Slično tome, starješine mogu saslušati duhovno bolesnu osobu i liječiti joj rane, i tako je, slikovito govoreći, “mazati uljem u ime Jehovino”. (Pročitaj Jakova 5:14, 15.) Poput balzama iz Gileada, Božja Riječ može bolesnoj osobi ublažiti bol (Jer. 8:22; Ezek. 34:16). Primjenjivanje biblijskih načela može pomoći onome tko je posrnuo da ponovno stekne duhovnu stabilnost. Doista, starješine mogu puno pomoći bolesnoj ovci ako je saslušaju dok im govori o svojim problemima i mole se s njom.

11. Što potiče starješine da dragovoljno pasu Božje stado?

¹¹ Petar je zatim podsjetio starješine na koji način trebaju vršiti pastirsku službu, a na koji način to ne smiju činiti. Starješine ne smiju pasti Božje stado “na silu, nego dragovoljno”. Što potiče starješine na to da svojoj braći služe dragovoljno? Što je Petra potaknulo da pase i hrani Isusove ovce? Glavni motiv bila je ljubav prema Gospodinu (Ivan 21:15-17). Ljubav prema Kristu potiče starješine da “ne žive više za sebe, nego za onoga koji je umro za njih” (2. Kor. 5:14, 15). Ta ljubav, a i ljubav prema Bogu i svojoj braći, potiče starješine da služe stadu ne žaleći truda, materijalnih sredstava ni vremena (Mat. 22:37-39). Oni se žrtvuju za druge dragovoljno, a ne preko volje.

12. U kojoj se mjeri apostol Pavao žrtvovao za druge?

¹² U kojoj bi se mjeri starješine trebali žrtvovati za druge? Oni se brinu za ovce po uzoru na apostola Pavla, koji se ugledao na Isusa (1. Kor. 11:1). Pavao i njegovi suradnici toliko su ljubili svoju braću u Solunu da su bili spremni dati im “ne samo dobru vijest Božju nego i svoj život”. Pritom su bili blagi prema njima “kao majka koja hrani i njeguje svoju djecu” (1. Sol. 2:7, 8). Pavao je znao što majka osjeća prema svojoj djeci. Ona je spremna sve učiniti za svoju djecu, pa i ustati usred noći kako bi ih nahranila.

13. Koje dvije odgovornosti starješine trebaju uskladiti?

¹³ Starješine trebaju paziti da zbog odgovornosti koje imaju kao pastiri ne zanemare obaveze koje imaju prema svojoj obitelji (1. Tim. 5:8). Vrijeme koje starješine provedu služeći skupštini vrlo je dragocjeno jer bi ga inače mogli provesti sa svojom obitelji. Da bi na uravnotežen način brinuli za skupštinu i za obitelj, mogli bi, naprimjer, povremeno pozvati druge da se pridruže njihovoj obitelji kad zajedno proučavaju. Masanao, starješina u Japanu, godinama je pozivao one koji nisu u braku ili one kojima otac odnosno suprug nije u istini da proučavaju zajedno s njegovom obitelji. S vremenom su neki kojima je pomagao i sami postali starješine te su na sličan način počeli pomagati drugima.

14, 15. Zašto starješine trebaju paziti da ne postanu skloni “nepoštenom dobitku” i kako se u tome mogu ugledati na Pavla?

¹⁴ Petar je nadalje potaknuo starješine da ne pasu stado “radi nepoštenog dobitka,  nego gorljivo”. Pastirska služba zahtijeva puno vremena, no starješine ne očekuju da im se plati za ono što rade. Petar je uvidio da treba upozoriti starješine da je opasno pasti stado “radi nepoštenog dobitka”. Koliko je to opasno dobro se vidi na primjeru vjerskih vođa “Babilona Velikog” koji žive u raskoši dok su mnogi ljudi prisiljeni živjeti u siromaštvu (Otkr. 18:2, 3). Današnji starješine doista imaju razloga biti oprezni kako ne bi krenuli tim pravcem.

¹⁵ Pavao je u tom pogledu pružio dobar primjer starješinama. Iako je bio apostol i stoga je mogao biti “na teret” kršćanima u Solunu, on “nije badava jeo ničiji kruh”. Naprotiv, “noću i danju teško je i naporno radio” (2. Sol. 3:8). I danas mnogi starješine, među kojima su i putujući nadglednici, pružaju u tome dobar primjer. Premda prihvaćaju gostoprimstvo svojih suvjernika, oni paze da nikome ne budu “na teret” (1. Sol. 2:9).

16. Što znači ‘gorljivo pasti stado’?

¹⁶ Starješine ‘gorljivo pasu stado’. Njihova se gorljivost vidi u tome što samopožrtvovno pomažu stadu. No to ne znači da starješine prisiljavaju stado da služi Jehovi. Osim toga, brižni starješine ne potiču suvjernike da se nadmeću jedni s drugima dok služe Bogu (Gal. 5:26). Starješine su svjesni toga da je svaka ovca posebna. Oni gorljivo žele pomoći svojoj braći da radosno služe Jehovi.

17, 18. (a) Zašto su apostoli ponekad teško prihvaćali Isusovu pouku o poniznosti? (b) Na što bismo trebali paziti, poučeni njihovim primjerom?

¹⁷ Kao što smo već spomenuli, starješine trebaju imati na umu da stado koje pasu nije njihovo, nego Božje. Oni paze da ne bi “gospodarili onima koji su vlasništvo Božje”. (Pročitaj 1. Petrovu 5:3.) Isusovi su apostoli u više navrata pokazali da imaju pogrešne motive. Naime, htjeli su imati istaknut položaj, poput ljudi koji su gospodarili narodima. (Pročitaj Marka 10:42-45.)

¹⁸ Braća koja danas “žele služiti kao nadglednici” trebaju razmisliti o tome iz kojeg motiva to žele (1. Tim. 3:1). Bilo bi dobro da se oni koji već služe kao starješine iskreno preispitaju u vezi s tim imaju li želju za vlašću ili istaknutim položajem kao što su je imali neki apostoli. Ako su čak apostoli imali problema s time, onda starješine trebaju biti svjesni toga da moraju jako paziti da ne budu poput ljudi iz svijeta koji uživaju kad imaju vlast nad drugima.

19. Što starješine trebaju imati na umu kad nastoje zaštititi stado?

¹⁹ Istina, postoje situacije u kojima starješine moraju odlučno postupiti, naprimjer kad trebaju zaštititi stado od “okrutnih vukova” (Djela 20:28-30). Pavao je rekao Titu: “Opominji i ukoravaj jer za to imaš sve ovlasti” (Titu 2:15). No čak i kad moraju poduzeti takve korake, starješine se trude poštivati dostojanstvo onih koje opominju. Svjesni su toga da će obično lakše doprijeti do srca osobe i potaknuti je da ispravno postupi ako je blago savjetuju, a ne ako je oštro kritiziraju.

20. Kako se starješine mogu ugledati na Isusa?

 ²⁰ Kristov dobar primjer potiče starješine da ljube stado (Ivan 13:12-15). Oduševljeni smo kad čitamo kako je on učio svoje učenike da propovijedaju i čine učenike. Njegova je poniznost dirnula njegove učenike i potaknula ih da ga oponašaju tako da “u poniznosti smatraju druge većima od sebe” (Filip. 2:3). I današnji starješine nastoje oponašati Isusa, što ih potiče da budu “uzor stadu”.

21. Koja je nagrada obećana starješinama?

²¹ Nakon što je uputio savjete starješinama, Petar je spomenuo nagradu koja im je bila obećana. (Pročitaj 1. Petrovu 5:4.) Pomazani nadglednici pridružit će se Kristu na nebu i “primit će vijenac slave, koji ne vene”. Pastiri koji pripadaju “drugim ovcama” imat će čast pasti Božje stado na Zemlji pod vodstvom “vrhovnog pastira” (Ivan 10:16). Sljedeći članak govorit će o tome kako članovi skupštine mogu pomoći onima koji ih predvode.