1, 2. (a) Kakve su okolnosti vladale u skupštini u Solunu kad je Pavao tamošnjim kršćanima napisao svoju prvu poslanicu? (b) Na što je Pavao potaknuo Solunjane?

ZAMISLI da si u 1. stoljeću bio član skupštine u Solunu, jedne od prvih skupština koje su bile osnovane u Europi. Apostol Pavao je u tom gradu proveo puno vremena kako bi duhovno jačao braću. Možda je i ondje, kao i u drugim skupštinama, postavio starješine da predvode skupštinu (Djela 14:23). No nakon što je skupština bila osnovana, Židovi su okupili svjetinu s namjerom da Pavla i Silu otjeraju iz grada. Kršćani koji su ostali u Solunu možda su se osjećali napuštenima, a možda su bili i uplašeni.

² Razumljivo je da je Pavao nakon što je otišao iz Soluna bio zabrinut za tu novoosnovanu skupštinu. Pokušao se vratiti onamo, ali ‘Sotona ga je spriječio’ u tome. Stoga je poslao Timoteja da ohrabri tu skupštinu (1. Sol. 2:18; 3:2). Kad se Timotej vratio i donio dobre vijesti, Pavao je odlučio napisati pismo Solunjanima. U njemu ih je, između ostaloga, potaknuo da ‘poštuju one koji ih predvode’. (Pročitaj 1. Solunjanima 5:12, 13.)

3. Zašto su kršćani u Solunu trebali osobito cijeniti starješine?

³ Braća kojoj je bilo povjereno vodstvo u solunskoj skupštini nisu bila tako iskusna kao Pavao i njegovi suputnici, a nisu bila ni toliko dugo u istini kao naprimjer starješine u Jeruzalemu. Naime, solunska je skupština postojala manje od godinu dana. Ipak, braća u toj skupštini imala su razloga biti zahvalna  Jehovi na tome što imaju starješine koji se “trude među njima”, “predvode” skupštinu i “opominju” braću. Doista su imali razloga “s ljubavlju ih osobito cijeniti”. Nakon što je Solunjanima dao taj savjet, Pavao im je rekao: “Budite u miru jedni s drugima.” Da si tada bio u solunskoj skupštini, bi li iskreno cijenio ono što starješine rade? Kako gledaš na ljude koje je Bog preko Krista “dao na dar” tvojoj skupštini? (Efež. 4:8).

4, 5. Zašto su starješine u Pavlovo vrijeme morali ulagati puno truda kako bi poučavali skupštinu, a zašto to moraju činiti današnji starješine?

⁴ U kom su se smislu starješine u Solunu ‘trudili među braćom’ nakon što su Pavla i Silu poslali u Bereju? Po uzoru na Pavla, nesumnjivo su poučavali skupštinu na temelju Pisma. Možda se pitaš jesu li kršćani u Solunu cijenili Božju Riječ. Naime, u Bibliji piše da su Berejci “bili plemenitiji od onih u Solunu, jer su (...) svaki dan istraživali Pisma” (Djela 17:11). No ovdje se židovske kršćane iz Bereje ne uspoređuje sa Židovima u Solunu koji su postali kršćani, nego općenito sa Židovima koji su živjeli u tom gradu. Oni koji su prihvatili kršćanstvo ‘nisu riječ Božju prihvatili kao riječ ljudsku, nego kao riječ Božju’ (1. Sol. 2:13). Starješine su sigurno ulagali velik trud kako bi zadovoljili njihove potrebe za duhovnom hranom.

⁵ U današnje vrijeme “vjerni i razboriti rob” daje Božjem stadu “hranu u pravo vrijeme” (Mat. 24:45). Pod vodstvom vjernog roba, starješine ulažu velik trud kako bi zadovoljili duhovne potrebe braće u svojoj skupštini. Članovima skupštine vjerojatno stoji na raspolaganju obilje biblijskih publikacija, a na nekim jezicima dostupni su i, naprimjer, Indeks publikacija i biblioteka publikacija na CD-ROM-u. Da bi zadovoljili duhovne potrebe skupštine, starješine troše mnogo vremena kako bi se pripremili za točke koje imaju na sastancima i iznijeli predviđeno gradivo na jasan i smislen način. Jesi li ikad razmišljao o tome koliko vremena starješine utroše na pripremu za svoje točke na sastancima i većim skupovima?

6, 7. (a) Kakav je primjer Pavao pružio starješinama u Solunu? (b) Zašto današnjim starješinama može biti izazov postupati poput Pavla?

⁶ Starješinama u Solunu ostao je u mislima dobar primjer koji je Pavao pružio dok je vršio pastirsku službu. On nije posjećivao braću iz pukog osjećaja dužnosti. Kao što je bilo spomenuto u prethodnom članku, Pavao je ‘bio blag prema braći, kao majka koja hrani i njeguje svoju djecu’. (Pročitaj 1. Solunjanima 2:7, 8.) Čak je bio spreman ‘dati svoj život’ za njih! Starješine su trebali vršiti pastirsku službu po uzoru na njega.

⁷ Današnji starješine oponašaju Pavla tako što “njeguju” stado. Neke ovce po prirodi možda nisu previše srdačne i druželjubive. Međutim, starješine se trude biti razboriti i “nalaziti dobro” u njima (Izr. 16:20). Istina, budući da su i sami nesavršeni, starješinama je nekad možda teško imati pozitivno mišljenje o svakoj ovci. Ipak, oni se svesrdno trude biti blagi prema svima, pa stoga sigurno zaslužuju da ih pohvalimo zbog toga što nastoje biti dobri pastiri pod vodstvom Krista.

8, 9. Na koje načine današnji starješine “bdiju nad našim dušama”?

⁸ Svi imamo razloga “biti podložni” starješinama. Kao što je Pavao napisao, “oni bdiju nad našim dušama” (Hebr. 13:17). Taj nas izraz podsjeća na doslovne pastire koji se odriču sna kako bi zaštitili svoje stado. Slično tome, i starješine se ponekad u određenoj mjeri odriču sna dok se brinu za potrebe onih koji su slabijeg zdravlja ili imaju emocionalnih ili duhovnih problema. Naprimjer, braća iz Odbora za kontaktiranje s bolnicama ponekad moraju ustati usred noći kako bi pomogla svojim suvjernicima u rješavanju nekog hitnog medicinskog problema.  Koliko samo cijenimo njihovu pomoć kad se nađemo u takvoj situaciji!

⁹ Starješine koji služe u odborima za održavanje dvorana ili u odborima za elementarne nepogode ulažu velik trud kako bi pomagali braći. Oni zaslužuju da ih svim srcem podupiremo. Prisjetimo se kako su braća pružala humanitarnu pomoć svojim suvjernicima nakon što je tropski ciklon Nargis 2008. poharao Mijanmar. Kako bi stigao do skupštine u selu Bothingoneu, smještenom na području delte rijeke Irrawaddya koje je bilo teško postradalo, tim koji je dopremao humanitarnu pomoć morao je proći kroz opustošeno područje prepuno leševa. Kad su braća iz tamošnje skupštine vidjela da je u prvom timu za pružanje pomoći i njihov nekadašnji pokrajinski nadglednik, uzviknula su: “Pogledajte! To je naš pokrajinski nadglednik! Jehova nas je spasio!” Cijeniš li izniman trud koji starješine danonoćno ulažu? Neki starješine služe u posebnim odborima koji rješavaju teške pravne probleme. Nitko od tih starješina ne hvali se onim što postiže, no braća kojoj oni pomažu jako su im zahvalna (Mat. 6:2-4).

10. Navedi neke manje poznate poslove koje obavljaju starješine.

¹⁰ Osim toga, mnogi starješine moraju obavljati i dosta administrativnog posla. Naprimjer, koordinator starješinstva sastavlja rasporede za tjedne sastanke. Skupštinski tajnik sastavlja mjesečne i godišnje izvještaje o službi propovijedanja. Nadglednik Teokratske škole propovijedanja pažljivo sastavlja raspored za tu programsku cjelinu. Svaka tri mjeseca vrši se revizija skupštinskog računovodstva. Starješine čitaju pisma koja im šalje podružnica i primjenjuju dobivene upute, koje im pomažu da očuvaju “jedinstvo u vjeri” (Efež. 4:3, 13). Zahvaljujući trudu koji ulažu takvi marljivi starješine, u skupštini se sve odvija “dolično i onako kako je red” (1. Kor. 14:40).

11, 12. Tko “predvodi” skupštinu i što sve taj izraz podrazumijeva?

¹¹ Pavao je za marljive starješine u Solunu rekao da “predvode” skupštinu (1. Sol. 5:12). Za njih je rekao i da se “trude” u skupštini. On nije govorio o tome da samo jedan starješina “predvodi”, nego da to čine svi starješine u skupštini. Danas većina starješina vodi programske točke na skupštinskim sastancima. Naziv “koordinator starješinstva”, koji se nedavno počeo koristiti, pomaže nam shvatiti da svi starješine u skupštini složno djeluju kao jedno tijelo, koje se naziva starješinstvo.

¹² “Predvoditi” skupštinu ne znači samo poučavati njene članove. Grčki izraz koji je u 1. Solunjanima 5:12 preveden s “predvoditi” u 1. Timoteju 3:4 preveden je s “upravljati”. Naime, Pavao je rekao Timoteju da nadglednik treba “dobro upravljati svojim domom, a djeca mu trebaju biti poslušna i pokazivati puno poštovanje”. Izraz “upravljati” u tom retku očito ne znači samo da nadglednik treba poučavati svoju djecu nego i da treba predvoditi obitelj u službi Bogu te odgajati svoju djecu da “budu poslušna”. Da, starješine predvode skupštinu i pomažu svim njenim članovima da budu poslušni Jehovi (1. Tim. 3:5).

13. Zašto je ponekad potrebno više vremena da bi starješine donijeli odluku na sastanku starješinstva?

¹³ Da bi dobro predvodili stado, starješine međusobno razgovaraju o tome kako da udovolje potrebama skupštine. Možda bi bilo jednostavnije kada bi samo jedan starješina donosio sve odluke. No, po uzoru na vodeće tijelo iz 1. stoljeća, današnja starješinstva otvoreno raspravljaju o problemima, tražeći pritom vodstvo u Bibliji. Njihov je cilj primjenjivati biblijska načela dok udovoljavaju potrebama skupštine u kojoj služe. Taj cilj mogu na najbolji način ostvariti ako se svaki starješina pripremi za sastanak starješinstva,  razmatrajući pritom biblijske retke i upute vjernog i razboritog roba. Naravno, za to je potrebno dosta vremena. Kad među starješinama postoje razlike u mišljenjima, kao što je to bilo u 1. stoljeću kad je vodeće tijelo raspravljalo o pitanju obrezanja, starješine možda trebaju uložiti više vremena i dodatno istraživati kako bi mogli usuglasiti mišljenja i donijeti odluku koja se temelji na Bibliji (Djela 15:2, 6, 7, 12-14, 28).

14. Cijeniš li to što starješine složno surađuju? Zašto to smatraš važnim?

¹⁴ Što bi se moglo dogoditi ako bi neki starješina uporno tražio da se problem riješi onako kako on smatra da je najbolje ili ako bi pokušavao iznositi svoje vlastite ideje? Što bi se dogodilo ako bi netko, poput Diotrefa u 1. stoljeću, sijao sjeme razdora? (3. Ivan. 9, 10). To bi se sigurno loše odrazilo na cijelu skupštinu. Ako je Sotona pokušao stvoriti nemir u skupštinama u 1. stoljeću, možemo biti sigurni da želi narušiti mir i u današnjim skupštinama. Da bi to postigao, ponekad možda pokušava u nama probuditi sebične ljudske slabosti, naprimjer želju za isticanjem. Stoga starješine trebaju razvijati poniznost i složno surađivati kao jedno tijelo. Mi doista cijenimo ponizne starješine koji složno surađuju!

15. Iz kojih poticaja starješine opominju svoju braću i sestre u vjeri?

¹⁵ Pavao je zatim naveo težak, ali važan zadatak koji imaju starješine — oni moraju opominjati stado. U grčkim biblijskim knjigama samo je Pavao koristio specifičnu grčku riječ koja je prevedena s “opominjati”.  Ta se riječ može odnositi na ozbiljan savjet, ali nema neprijateljski prizvuk (Djela 20:31; 2. Sol. 3:15). Naprimjer, Pavao je napisao Korinćanima: “Ne pišem ovo da vas posramim, nego da vas opomenem kao svoju ljubljenu djecu” (1. Kor. 4:14). On je opominjao svoje suvjernike zato što ih je ljubio i brinuo se za njih.

16. Što bi starješine trebali imati na umu kad opominju suvjernike?

¹⁶ Starješine imaju na umu da je jako važno na koji način opominju suvjernike. Oni se trude oponašati Pavla, pa to čine obzirno i s ljubavlju te u želji da pomognu osobi. (Pročitaj 1. Solunjanima 2:11, 12.) Naravno, starješine se “drže vjerodostojne riječi, da bi mogli opomenuti služeći se zdravim učenjem” (Titu 1:5-9).

17, 18. Što bismo trebali imati na umu ako dobijemo savjet od starješina?

¹⁷ Istina, starješine su nesavršeni, pa ponekad možda kažu nešto zbog čega im je kasnije žao (1. Kralj. 8:46; Jak. 3:8). Osim toga, starješine su svjesni toga da njihovoj braći i sestrama u vjeri dobivanje savjeta obično “ne pričinjava radost, nego žalost” (Hebr. 12:11). Stoga, prije nego što odluče opomenuti nekoga odnosno dati mu savjet vjerojatno dobro promisle o tome i mole se u vezi s tim. Ako si dobio neki savjet, cijeniš li brigu i ljubav koju su ti starješine time pokazali?

¹⁸ Pretpostavimo da imaš zdravstveni problem, ali liječnici ne znaju što ti je. A onda jedan liječnik prepozna o čemu se radi, no tebi je vrlo teško prihvatiti dijagnozu koju je postavio. Bi li se ljutio na tog liječnika? Nipošto! Čak i ako bi ti preporučio operaciju, vjerojatno bi je prihvatio, vjerujući da je to za tvoje dobro. Ako bi te pogodio način na koji ti je liječnik priopćio vijest o tvom zdravstvenom stanju, bi li dopustio da to utječe na tvoju odluku? Vjerojatno ne bi. Slično tome, nemoj dopustiti da zbog načina na koji si dobio savjet ne poslušaš one koje Jehova i Isus koriste kako bi ti dali do znanja na koji način možeš sam sebi pomoći da napreduješ u duhovnom pogledu ili da sačuvaš svoj odnos s Jehovom.

19, 20. Kako možeš pokazati da cijeniš ljude koje smo ‘dobili na dar’?

¹⁹ Kako bi reagirao ako bi dobio dar načinjen posebno za tebe? Bi li pokazao da ga cijeniš tako što bi ga koristio? Jehova ti je preko Isusa Krista “dao ljude na dar”. Zahvalnost za taj “dar” možeš pokazati tako da, naprimjer, pažljivo slušaš govore koje iznose starješine i da nastojiš primijeniti ono o čemu govore. Cijenjenje možeš pokazati i tako da daješ kvalitetne komentare na sastancima. Podupiri starješine u djelu u kojem nas predvode, naprimjer u službi propovijedanja. Ako ti je koristio savjet koji si dobio od nekog starješine, zašto mu to ne bi rekao? Osim toga, zašto ne bi obiteljima starješina pokazao da ih cijeniš? Imaj na umu sljedeće: da bi se starješina mogao truditi oko skupštine, njegova se obitelj mora odreći dijela vremena koje bi inače provela s njim.

²⁰ Doista imamo obilje razloga da budemo zahvalni starješinama, koji se trude među nama, predvode nas i opominju. Ti su ljudi doista pravi dar koji nam je Jehova s ljubavlju dao!