Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Zašto neki misle da život nema smisao?

Zašto neki misle da život nema smisao?

Zašto neki misle da život nema smisao?

ZAŠTO bismo verovali da će ljudsko postojanje ikada biti nešto više od „ispraznog života“ koji prolazi „kao sena“, kako se izrazio kralj Solomon? (Propovednik 6:12). Nadahnuta Božja Reč, Biblija — nepogrešiv izvor informacija — obećava da će život u budućnosti imati pravi smisao (2. Timoteju 3:16, 17).

Biblija nam otkriva Božju prvobitnu nameru za zemlju. Takođe objašnjava zašto je svet pun nepravde, nasilja i patnje. Zašto je važno da to razumemo? Zato što ljudi smatraju da život nema smisao prvenstveno jer ne znaju — ili ne žele da znaju — Božju nameru za zemlju i ljude.

Kakva je Božja namera za zemlju?

Jehova Bog a je stvorio zemlju kao savršen rajski dom za ljude — mesto gde bi muškarci i žene zauvek vodili ispunjen, srećan život u savršenstvu. Ova osnovna istina nije u skladu sa opšteprihvaćenom idejom, koja nema potporu u Bibliji, da je Bog stvorio zemlju kao mesto gde će ljudi biti ispitani kako bi se videlo da li zaslužuju smisaoniji život u duhovnom svetu. (Videti okvir  „Da li moramo napustiti fizičko telo da bismo imali smisaon život?“ na strani 6.)

Bog je stvorio čoveka i ženu po svojoj slici i obdario ih sposobnošću da odražavaju njegove divne osobine (Postanak 1:26, 27). Stvorio ih je savršenima. Imali su sve što je potrebno da bi zauvek vodili produktivan i smisaon život. Dobili su zadatak da napune zemlju, podlože je sebi i da je celu pretvore u raj poput edenskog vrta (Postanak 1:28-31; 2:8, 9).

Gde je nastao problem?

Očigledno je sve krenulo u pogrešnom pravcu. Danas veći deo čovečanstva ne odražava Božje osobine. Zemlja svakako nije raj. Šta se desilo? Naši praroditelji, Adam i Eva, zloupotrebili su slobodnu volju. Želeli su da ’postanu kao Bog‘ i da sami odlučuju „šta je dobro, a šta zlo“ u moralnom smislu. U tome su sledili Satanu Đavola koji se prvi pobunio (Postanak 3:1-6).

Dakle, zlo nije deo nekog misterioznog Božjeg plana. Pojavilo se kada su se Satana, a kasnije i Adam i Eva, pobunili protiv Božjeg vladanja. Zbog toga su naši praroditelji izgubili raj i savršenstvo, a greh i smrt preneli na svoje potomstvo — ceo ljudski rod (Postanak 3:17-19; Rimljanima 5:12). Posledica toga su okolnosti zbog kojih se čini da život nema smisao.

Zašto Bog nije odmah prekinuo zlo?

Neki se pitaju: ’Zašto Bog nije odmah stao na put zlu tako što bi jednostavno uništio Satanu i druge buntovnike i sve počeo ispočetka?‘ Da li bi to zaista bilo mudro? Kako biste reagovali da čujete za moćnu vladu koja istog trena osudi na smrt svakog ko ospori njenu vlast? Zar ne bi takvi postupci poljuljali poverenje pravdoljubivih ljudi i doveli u pitanje njen ugled?

Bog je odlučio da ne preduzme odmah akciju protiv buntovnika. Mudro je dozvolio da prođe vreme kako bi se jednom zauvek rešilo pitanje prava vladanja pokrenuto u Edenu.

Zlo će biti uklonjeno

Važno je da zapamtimo sledeće: Bog je dozvolio da zlo postoji samo jedno ograničeno vreme. On je to učinio znajući da može potpuno ukloniti žalosne posledice zla kada se reše pitanja pokrenuta pobunom protiv njegove vlasti.

Bog nije odustao od svoje namere za zemlju i ljude. Preko proroka Isaije, Jehova nas uverava da je on Tvorac zemlje, „koji je nije stvorio uzalud, već ju je oblikovao da bude nastanjena“ (Isaija 45:18). Ubrzo će započeti obnavljanje zemlje do savršenstva kako je u početku i nameravao. Kada se u potpunosti potvrdi da je njegova vlast pravedna, on će s punim pravom moći da upotrebi apsolutnu moć da sprovede svoju volju i potpuno uništi zlo (Isaija 55:10, 11). U molitvi Očenaš, Isus Hrist nas je poučio da se molimo da Bog to učini: „Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji“ (Matej 6:9, 10). Šta to obuhvata?

Božja volja za zemlju

Između ostalog, „krotki će posedovati zemlju“ (Psalam 37:9-11, 29; Poslovice 2:21, 22). Isus Hrist će „izbaviti ubogoga koji u pomoć zove, nevoljnika“. On će ih izbaviti „od tlačenja i nasilja“ (Psalam 72:12-14). Više neće biti rata, smrti, suza, bola i patnje (Psalam 46:9; Otkrivenje 21:1-4). Milioni ljudi koji su umrli u vreme Božjeg dopuštanja zla biće uskrsnuti za život na zemlji i imaće priliku da uživaju u ovim i drugim blagoslovima (Jovan 5:28, 29).

Zapravo, Jehova će ukloniti sve posledice Satanine pobune. Učiniće to na tako temeljan način da će „pređašnje nevolje [sve ono što nam danas donosi žalost i bol] biti zaboravljene“ (Isaija 65:16-19). Takva budućnost je zagarantovana. Bog ne laže. Sva njegova obećanja se ispunjavaju. Život više neće biti „ispraznost i trčanje za vetrom“ već će imati pravi smisao (Propovednik 2:17).

Međutim, da li nam već danas poznavanje biblijske istine i razumevanje Božje namere može pružiti smisao u životu? Poslednji članak u ovoj seriji odgovoriće na to pitanje.

[Fusnota]

a Prema Bibliji, Jehova je Božje lično ime.

[Okvir na 6. strani]

 Da li moramo napustiti fizičko telo da bismo imali smisaon život?

Vekovima ljudi koji ne poznaju Božju nameru smatraju da moramo napustiti zemlju da bismo imali smisaon život.

Neki kažu da su duše „imale viši nivo postojanja pre nego što su ušle u ljudska tela“ (New Dictionary of Theology). Drugi pak kažu da je duša „zarobljena u telu, što je kazna za grehe počinjene u duhovnom postojanju“ (Cyclopedia of Biblical, Theological, and Ecclesiastical Literature).

Grčki filozofi, kao što su Sokrat i Platon, naučavali su sledeće: Tek kada se duša izbavi od ograničenja materijalnog ljudskog tela biće „oslobođena lutanja, i bezumlja, i straha, i divljih strasti, i ostaloga zla ljudskoga“ i moći će da „ostalo vreme provodi sa bogovima“ (Platonov Fedon).

Kasnije su vođe hrišćanskog sveta u svoja učenja uneli „ideje [grčkih filozofa] o besmrtnoj prirodi duše“ (Christianity — A Global History).

Nasuprot ovim idejama u Bibliji se navode tri osnovne istine:

1. Božja namera je da zemlja bude trajan ljudski dom, a ne privremeno mesto gde će ljudi biti ispitani kako bi se videlo da li zaslužuju da žive na nebu. Da su Adam i Eva poslušali Božji zakon, još uvek bi živeli na rajskoj zemlji (Postanak 1:27, 28; Psalam 115:16).

2. Dok većina religija naučava da čovek ima dušu — nematerijalni deo koji prebiva u njemu — Biblija uči nešto jednostavnije. Čovek jeste „živa duša“ načinjena „od zemaljskog praha“ (Postanak 2:7). Biblija nigde ne govori da je duša besmrtna. Ona kaže da duša može umreti ili biti uništena, potpuno izbrisana iz postojanja (Psalam 146:4; Propovednik 9:5, 10; Jezekilj 18:4, 20). Prva duša, Adam, umro je i vratio se u prah od kog je stvoren. Vratio se u nepostojanje (Postanak 2:17; 3:19).

3. Budućnost ljudi ne zavisi od toga da li imaju besmrtnu dušu koja odlazi u duhovno područje, već od Božjeg obećanja da će mrtvi uskrsnuti kako bi živeli na rajskoj zemlji (Danilo 12:13; Jovan 11:24-26; Dela apostolska 24:15).