Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Biblija mijenja živote ljudi

Biblija mijenja živote ljudi

Što je potaknulo jednu ženu da u dobi od šezdesetak godina prestane štovati idole? Zašto je jedan šintoistički svećenik napustio svetište u kojem je služio i počeo propovijedati biblijsku poruku? Što je jednoj ženi koju su roditelji još kao bebu dali na usvajanje pomoglo da se ne osjeća odbačeno? Pogledajmo što oni sami kažu o tome.

“Više ne robujem idolima” — ABA DANSOU

  • ROĐENA: 1938.

  • ZEMLJA: BENIN

  • PRIJE: ŠTOVALA IDOLE

MOJ ŽIVOT NEKADA: Moje rodno selo So-Tchahoué nalazi se u močvarnom području blizu jednog jezera. Većina stanovnika jako je siromašna, bavi se ribolovom te uzgaja goveda, koze, ovce, svinje i perad. U tom kraju nema cesta, pa se koriste čamci i kanui. Kuće su uglavnom sagrađene od drva i trave, a može se vidjeti i pokoja od opeke. Za razliku od mnogih gradova naše je selo mirno i u njemu nema puno kriminala.

Bila sam još dijete kad je otac mene i moju sestru poslao u svojevrsni samostan u kojem smo učile o tradicionalnim vjerovanjima i obredima fetišizma. S vremenom sam počela obožavati Oduduwu, boga afričkog naroda Joruba. Čak sam mu izgradila žrtvenik, gdje sam redovito na žrtvu prinosila slatki krumpir i palmino ulje te puževe, piliće, golubove i razne druge životinje. Na te sam žrtve obično trošila sve što sam imala.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT: Proučavajući Bibliju saznala sam da je Jehova jedini pravi Bog. Naučila sam i da on ne odobrava štovanje idola (2. Mojsijeva 20:4, 5; 1. Korinćanima 10:14). Bilo mi je jasno da trebam učiniti neke promjene u životu. Stoga sam bacila idole i očistila kuću od svega što je imalo veze s njihovim štovanjem. Isto tako prestala sam tražiti savjete vračeva koji su navodno dobivali proročanstva od bogova i više nisam sudjelovala u pogrebnim i drugim obredima.

Tada sam već imala više od šezdeset godina i nije mi bilo lako promijeniti život. Moji prijatelji, obitelj i susjedi rugali su mi se i protivili. No ja sam molila Jehovu da mi pomogne postupati po njegovoj volji. Posebno su me tješile riječi iz Mudrih izreka 18:10, gdje stoji: “Jaka je kula ime Jehovino. U nju bježi pravednik i nalazi zaštitu.”

I sastanci Jehovinih svjedoka bili su mi pravi izvor ohrabrenja. Dojmilo me se što se ljudi koje sam ondje upoznala doista trude živjeti u skladu s biblijskim moralnim načelima. Među njima sam osjetila istinsku kršćansku ljubav. Ono što sam vidjela uvjerilo me da sam pronašla pravu religiju.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO: Otkad nastojim živjeti po biblijskim načelima, bolje se slažem sa svojom djecom. Osjetila sam pozitivne promjene i u drugim područjima života. Nekad sam trošila gotovo sve što sam imala ne bih li udobrovoljila bogove koje sam štovala, ali oni mi ni na koji način nisu pomogli. Sada služim Jehovi, Bogu koji će zauvijek riješiti sve probleme čovječanstva (Otkrivenje 21:3, 4). Sretna sam što više ne robujem idolima. Čvrsto vjerujem da mi jedino Jehova može pružiti pravu sigurnost i zaštitu.

“Odmalena sam tražio Boga” — SHINJI SATO

  • ROĐEN: 1951.

  • ZEMLJA: JAPAN

  • PRIJE: ŠINTOISTIČKI SVEĆENIK

MOJ ŽIVOT NEKADA: Odrastao sam u jednom malom gradu u prefekturi Fukuoki. Moji su roditelji bili vrlo pobožni i odmalena su me poučavali da štujem šintoističke bogove. Još kao dječak često sam razmišljao o tome kako mogu biti spašen i jako sam želio pomagati ljudima. Sjećam se da nas je u osnovnoj školi učitelj pitao što želimo biti kad odrastemo. Učenici u mom razredu imali su vrlo konkretne ciljeve, primjerice željeli su postati znanstvenici. Kad sam rekao da mi je životni cilj služiti Bogu, svi su mi se počeli smijati.

Ali nisam odustao od svog sna. Nakon srednje škole počeo sam se školovati za svećenika. Često sam viđao jednog šintoističkog svećenika koji je u rukama uvijek nosio knjigu s crnim koricama i koristio svaki slobodan trenutak da je čita. Jednog me dana upitao: “Znaš li koja je ovo knjiga?” Budući da sam vidio što piše na koricama, odgovorio sam: “Znam, to je Biblija.” Nato je on odvratio: “Svatko tko želi postati šintoistički svećenik mora pročitati ovu knjigu.”

Istog sam trena otišao kupiti Bibliju. Stavio sam je na najuočljivije mjesto na polici i pazio da se ne ošteti. No uza silne obaveze jednostavno nisam našao vremena da je pročitam. Po završetku školovanja počeo sam služiti u jednom šintoističkom svetištu. Ostvarilo se ono što sam odmalena priželjkivao.

Međutim uskoro sam shvatio da je moj pogled na život previše idealističan. Većini svećenika nije bilo stalo do vjernika, a mnogi uopće nisu imali vjere. Jedan mi je stariji svećenik čak rekao: “Ako želiš ostati ovdje, možeš se baviti samo filozofskim pitanjima. Ne smiješ govoriti o vjeri.”

Zbog takvih sam se izjava gorko razočarao u šintoizam. I dalje sam služio u svetištu, ali počeo sam istraživati druge religije. Ipak, činilo mi se da su sve iste i da se ni u jednoj ne može pronaći istina. Što sam više religija istražio, to sam bio sve malodušniji.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT: Godine 1988. jedan mi je budist preporučio da pročitam Bibliju. Odmah sam se sjetio onog svećenika koji mi je godinama ranije savjetovao to isto. Ovog puta uzeo sam Bibliju u ruke i počeo je čitati. Bila mi je toliko zanimljiva da sam je znao čitati cijelu noć, sve dok kroz prozor ne bi provirilo sunce.

Ono što sam iz nje saznao potaknulo me da se molim Bogu o kojem ona govori. Počeo sam moliti Očenaš, molitvu koja je zapisana u Mateju 6:9-13. Ponavljao sam je svaka dva sata, čak i kad sam bio u svetištu.

Iako sam često čitao Bibliju, malo sam što razumio. Zato sam se obratio Jehovinim svjedocima. Znao sam da oni ljudima pomažu razumjeti Bibliju jer su ranije posjećivali moju ženu. Najprije sam razgovarao s jednom Jehovinom svjedokinjom i postavio joj mnoga pitanja, a ona je na sva odgovorila čitajući biblijske retke, što me se duboko dojmilo. Kasnije je zamolila jednog svog suvjernika da sa mnom proučava Bibliju.

Nedugo nakon toga počeo sam ići na sastanke Jehovinih svjedoka. Među njima su bili neki prema kojima sam se u prošlosti ponio vrlo ružno. No ipak su me srdačno pozdravili i pobrinuli se da se osjećam ugodno.

Na tim sam sastancima saznao kako Bog od muževa očekuje da vole i poštuju svoju obitelj. Ja sam dotad postupao potpuno suprotno. Bio sam toliko usredotočen na svećeničke dužnosti da sam zapostavio svoju ženu i dvoje djece. Shvatio sam da sam s pažnjom slušao ljude koji su dolazili u svetište olakšati dušu, a da svoju ženu nikad nisam do kraja saslušao.

Proučavanje Biblije pomoglo mi je da bolje upoznam Jehovu. U meni je rasla želja da se zbližim s njim. Neki su me reci naročito dirnuli, primjerice Rimljanima 10:13. Ondje stoji: “Svatko tko prizove ime Jehovino, bit će spašen.” Bio sam uvjeren da sam konačno pronašao Boga kojeg sam odmalena tražio.

Zbog svega toga počeo sam se pitati je li mi uopće mjesto u šintoističkom svetištu. Štoviše, ozbiljno sam se bavio mišlju da napustim šintoizam. Isprva sam se bojao što će drugi misliti, ali davno sam sebi obećao da ću to učiniti ako uvidim da moja religija nije prava. U proljeće 1989. poslušao sam glas svoje savjesti. Potpuno sam se oslonio na Jehovu i napustio svećenički poziv.

To nije bila nimalo laka odluka. Drugi svećenici uputili su mi teške riječi zbog toga i nagovarali me da promijenim mišljenje. No najteže mi je bilo reći roditeljima da više ne želim biti šintoist. Na putu prema njihovoj kući obuzela me strašna tjeskoba. Osjećao sam snažnu bol u prsima, a noge su mi klecale od straha. Svako bih malo zastao i molio se Jehovi za snagu.

Bilo me strah započeti razgovor s roditeljima. Sati su prolazili, a ja nikako da kažem zašto sam zapravo došao. Cijelo to vrijeme u sebi sam se molio Jehovi. Naposljetku sam smogao snage i sve objasnio ocu. Rekao sam da više ne želim biti šintoist jer sam pronašao pravog Boga i želim mu služiti onako kako on to zahtijeva. Mog je oca ta vijest zaprepastila i rastužila. Došli su i rođaci kako bi me nagovorili da se predomislim. Nisam htio povrijediti svoju obitelj, ali nisam ni želio promijeniti odluku jer sam bio uvjeren da je ispravna. S vremenom su roditelji prihvatili moj izbor.

Iako više nisam bio šintoist, trebalo mi je dugo vremena da promijenim svoj način razmišljanja. Svećenička služba snažno je utjecala na moja gledišta i osobnost. Pokušao sam prošlost ostaviti iza sebe, ali kamo god bih se okrenuo, sve me podsjećalo na moj nekadašnji život.

Stoga sam odlučio poduzeti nešto konkretno. Najprije sam pretražio cijelu kuću i skupio sve što je imalo veze s religijom kojoj sam nekad pripadao. Knjige, slike, pa čak i skupocjene vjerske predmete, bacio sam u vatru. Osim toga koristio sam svaku priliku za druženje s Jehovinim svjedocima. Njihovo prijateljstvo i podrška puno su mi značili. Nakon puno truda uspio sam svoj život uskladiti s biblijskim načelima.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO: Moja žena i djeca prije su se osjećali jako usamljeno budući da im nisam posvećivao ni vrijeme ni pažnju. No biblijska načela pomogla su mi da postanem bolji muž i otac. Zahvaljujući tome zbližili smo se. S vremenom je i moja žena počela služiti Jehovi. Sada zajedno slavimo pravog Boga s našim sinom, kćeri i njenim mužem.

Još kao dijete sanjao sam o tome da služim Bogu i pomažem drugima. Riječima ne mogu opisati koliko sam zahvalan Jehovi što se taj moj san u potpunosti ostvario.

“Duboko u srcu osjećala sam prazninu” — LYNETTE HOUGHTING

  • ROĐENA: 1958.

  • ZEMLJA: JUŽNOAFRIČKA REPUBLIKA

  • PRIJE: OSJEĆALA SE ODBAČENO

MOJ ŽIVOT NEKADA: Rođena sam u mirnom rudarskom gradiću Germistonu. Moji su roditelji mislili da se neće moći brinuti o meni, pa su me dali na usvajanje. Samo 14 dana nakon mog rođenja usvojio me jedan bračni par. Oni su me odgajali s puno ljubavi, kao vlastitu kćer. No saznavši da nisu moji biološki roditelji, postala sam ogorčena. Osjećala sam se odbačeno. Mislila sam da me ljudi koje sam donedavno zvala svojim roditeljima naprosto ne razumiju i više se nisam smatrala dijelom njihove obitelji.

Kad sam imala oko 16 godina, s prijateljima sam često izlazila u plesne klubove u kojima je svirala živa glazba. Godinu dana kasnije počela sam pušiti jer sam željela biti vitka poput modela iz reklama za cigarete. S 19 godina zaposlila sam se u Johannesburgu i ubrzo upala u loše društvo. Puno sam psovala, pušila cigaretu za cigaretom, a vikendima se opijala.

Ipak, redovito sam se bavila sportom. Išla sam na aerobik, igrala skvoš i ženski nogomet. Posvetila sam se karijeri i probila se u svijetu informatičke industrije. U materijalnom sam pogledu imala sve što sam trebala i mnogi su me ljudi smatrali uspješnom. No to je bio samo privid. Zapravo sam bila jako nesretna, izgubljena i razočarana životom. Duboko u srcu osjećala sam prazninu.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT: Kad sam počela proučavati Bibliju, shvatila sam da je ljubav Jehovina najistaknutija osobina i da nam je upravo zato što nas ljubi dao svoju Riječ, prepunu mudrih savjeta kojima nas vodi kroz život (Izaija 48:17, 18). Znala sam da ću morati napraviti velike promjene ako želim živjeti u skladu s biblijskim načelima.

Između ostalog, trebala sam promijeniti krug prijatelja. Na to me potaknulo načelo iz Mudrih izreka 13:20, gdje piše: “Tko se druži s mudrima, postat će mudar, a tko ima posla s bezumnima, loše će proći.” Te su riječi ostavile snažan dojam na mene, te sam se prestala družiti sa starim prijateljima i trudila se steći nove među Jehovinim svjedocima.

Najteže mi je bilo prestati pušiti. Dok sam nastojala othrvati se toj ovisnosti, udebljala sam se gotovo 15 kilograma. To je razorilo moje samopoštovanje. Sljedećih desetak godina borila sam se s viškom kilograma i lošim mišljenjem o vlastitoj vrijednosti. Ipak, nisam požalila što sam odlučila prestati pušiti. Neprestano sam se molila Jehovi za snagu i uz njegovu se pomoć uspjela ostaviti cigareta.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO: Moje je zdravlje sada puno bolje, a i sretnija sam. Više ne težim za karijerom, ugledom i bogatstvom jer znam da mi to ne može pružiti pravu sreću. Raduje me što zajedno sa svojim mužem imam divnu priliku drugima govoriti o biblijskim istinama. Zahvaljujući tome tri moje bivše kolegice postale su Jehovini svjedoci, a moja pomajka i poočim prije svoje smrti saznali su za biblijsko obećanje da će Bog uskrsnuti ljude u raju na Zemlji.

Više se ne osjećam odbačeno jer mi je Jehova postao blizak prijatelj. Osim toga dio sam velike obitelji koju čine njegovi sluge iz cijelog svijeta. U njoj sam pronašla mnogo duhovne braće i sestara, majki i očeva (Marko 10:29, 30).

[Slika na stranici 12]

Među Jehovinim svjedocima osjećam istinsku kršćansku ljubav

[Slika na stranici 13]

Šintoističko svetište u kojem sam nekada služio