LJUDI obično ne vole plaćati porez. Mnogi smatraju da se novac koji država od njih zahtijeva troši uludo zbog loše gospodarske politike ili čak krade. Pored toga neki zbog vlastite savjesti zaziru od plaćanja poreza jer im nije svejedno na što odlazi novac iz državne blagajne. Objašnjavajući zašto ne žele plaćati porez, stanovnici jednoga grada na Bliskom istoku rekli su: “Ne želimo davati novac za kupnju oružja od kojeg stradavaju naša djeca.”

Takva gledišta nisu karakteristična samo za naše vrijeme. Mohandas Gandhi, nekadašnji indijski vođa, jasno je rekao zašto se protivi plaćanju poreza: “Svatko tko na bilo koji način podupire državu institucionaliziranu na načelima militarizma čini grijeh. U tom grijehu sudjeluje svaki čovjek koji plaća porez, bio on mlad ili star.”

Henry David Thoreau, filozof koji je živio u 19. stoljeću, imao je slično gledište. Kazao je da bi povrijedio vlastitu savjest kad bi plaćao porez kojim se financira rat. Pitao se: “Zar se građani doista moraju podrediti volji zakonodavca bez obzira na glas svoje savjesti? Zašto čovjek onda ima savjest?”

Biblija uči da kršćani trebaju imati čistu savjest u svemu, što znači da i na plaćanje poreza trebaju gledati na ispravan način (2. Timoteju 1:3). Ona kaže da vlasti imaju pravo ubirati porez od svojih građana. U njoj jasno stoji: “Neka svaki čovjek bude podložan vlastima nad sobom, jer nema vlasti koja nije od Boga. Svaku vlast koja postoji Bog je postavio na njezin položaj. Stoga morate biti podložni, ne samo zbog Božje srdžbe nego i zbog svoje savjesti. Zato i plaćate poreze. Naime, vlasti su Božji sluge koji služe za opće dobro i izvršavaju ono za što su postavljeni. Dajte svakome što mu pripada: onome tko traži porez — porez” (Rimljanima 13:1, 5-7, bilješka).

Iako su kršćani iz 1. stoljeća znali da velik dio poreznog novca ide u vojne svrhe, uredno su plaćali porez državi. Isto se može reći za Jehovine svjedoke u današnje vrijeme. * No nije li to proturječno kršćanskim nazorima? Mogu li kršćani mirne savjesti plaćati porez?

Već smo spomenuli da se u 1. stoljeću dio poreza odvajao za vojsku. Unatoč tome kršćani su ga redovito plaćali jer im je to nalagala savjest. Zanimljivo je da su Gandhi i Thoreau upravo iz tog razloga postupili potpuno suprotno. Smatrali su da ne mogu čiste savjesti plaćati porez koji se koristi u vojne svrhe.

Jeste li zapazili da su kršćani poštovali zapovijed zapisanu u 13. poglavlju poslanice Rimljanima ne samo zato da bi izbjegli kaznu već i “zbog svoje savjesti”? (Rimljanima  13:5). Da, kršćanima savjest nalaže da plaćaju porez, čak i kad se taj novac troši na financiranje onoga što ne odobravaju. Da bismo razumjeli tu naizglednu nelogičnost, trebamo uzeti u obzir jednu važnu činjenicu o našoj savjesti, odnosno unutarnjem glasu koji prosuđuje ispravnost naših postupaka.

Svi ljudi imaju savjest, ali ona nije uvijek pouzdan vodič. Da bi ispravno funkcionirala, prijeko je potrebno uskladiti je s Božjim uzvišenim moralnim mjerilima. Jedino će nas tada poticati da postupamo po njegovoj volji. To od nas često zahtijeva da ispravimo svoje razmišljanje i stavove i dovedemo ih u sklad s Božjim načinom razmišljanja (Psalam 19:7). Zato bismo trebali znati kako Bog gleda na ljudske vlasti.

Apostol Pavao rekao je da su vlasti “Božji sluge koji služe za opće dobro” (Rimljanima 13:6, bilješka). Te riječi u osnovi znače da vlasti održavaju red u državi te izvršavaju službe za dobrobit građana. Čak i u najkorumpiranijim zemljama postoje obrazovne ustanove, poštanski sustav te javne službe kao što su vatrogasci i policija. Bog dobro zna da su ljudske vlasti manjkave, ali još uvijek dopušta da postoje i traži da kršćani plaćaju porez. Oni time pokazuju da poštuju uređenje koje je on postavio.

Ipak, Zemljom neće zauvijek vladati ljudi. Božje nebesko Kraljevstvo zamijenit će sve ljudske vlasti i otkloniti svu štetu koju one već stoljećima nanose čovječanstvu (Danijel 2:44; Matej 6:10). Dok to vrijeme ne dođe, Bog od svojih slugu zahtijeva da budu podložni vlastima. Ne želi da se suprotstavljaju zakonima države u kojoj žive, bilo odbijanjem plaćanja poreza bilo nekim drugim oblikom građanskog neposluha.

A što ako i uz sve navedene argumente smatramo da plaćati porez kojim se financira rat nije moralno ispravno? Da bismo odgovorili na to pitanje, poslužit ćemo se jednostavnom usporedbom. Krajolik možemo puno bolje vidjeti kad se popnemo na neko povišeno mjesto. Slično tome da bismo mogli razumjeti zašto Bog nešto traži od nas, trebamo na to gledati s njegovog stajališta, jer je on daleko mudriji od nas. To je potvrdio i prorok Izaija kad je zapisao Božje riječi: “Kao što su nebesa viša od zemlje, tako su moji putevi viši od vaših puteva i moje misli od vaših misli” (Izaija 55:8, 9).

Činjenica da Biblija nalaže kršćanima da plaćaju porez i poštuju državne vlasti ne podrazumijeva da one od svojih podanika imaju pravo zahtijevati apsolutnu podložnost. Isus je naučavao da je Bog ljudima dao samo određenu mjeru vlasti. Kad su ga jednom prilikom neki pitali je li u Božjim očima ispravno plaćati porez Rimu, izrekao je upečatljive riječi: “Vratite caru carevo, a Bogu Božje!” (Marko 12:13-17).

Vlasti izdaju novac i održavaju vrijednost valute svoje države. Stoga im Bog priznaje  pravo da naplaćuju porez. No Isus je jasno dao na znanje da one nemaju ovlasti nad životom ljudi i njihovom službom Bogu. Zato kada vlast od kršćana traži da poštuju neku odredbu koja se kosi s Božjim zakonima, oni se “pokoravaju Bogu, a ne ljudima” (Djela apostolska 5:29).

Iako su kršćani svjesni toga da se dio poreznog novca troši na ono što oni ne odobravaju, ne žele neplaćanjem poreza ometati rad državnih tijela. Znaju da bi time pokazali kako im manjka povjerenja u Boga, koji je obećao da će stati na kraj problemima čovječanstva. Umjesto toga oni strpljivo čekaju vrijeme kada će po Božjem obećanju Zemljom zavladati njegov Sin, Isus, koji je o svojoj vlasti rekao: “Moje kraljevstvo nije dio ovoga svijeta” (Ivan 18:36).

Poslušnost biblijskoj zapovijedi o plaćanju poreza donosi višestruku korist. Primjerice osoba koja poštuje zakon i uredno plaća porez nema razloga bojati se kazne (Rimljanima 13:3-5). Što je još važnije, ima čistu savjest i svojim poštenim postupanjem slavi ime svog Boga. Iako je njen novčanik možda tanji od novčanika onih koji ne prijavljuju prihode i imovinu u namjeri da izbjegnu plaćanje poreza, može se potpuno osloniti na Jehovu Boga, koji je obećao da će se brinuti za potrebe svojih vjernih slugu. Psalmist David rekao je: “Bio sam mlad i ostario sam, ali nikad nisam vidio pravednika ostavljena, niti djecu njegovu da prose kruha” (Psalam 37:25).

Na koncu, ako ispravno razumijemo zašto nam Bog nalaže da plaćamo porez i ako savjesno držimo tu zapovijed, imat ćemo unutarnji mir. Bog nas ne smatra odgovornima za to kako vlasti troše porezni novac, slično kao što ni pred zakonom nismo odgovorni za to kako naš stanodavac koristi novac koji mu plaćamo za stanarinu. Stelvio, koji živi na jugu Europe, godinama se borio za uvođenje političkih promjena, smatrajući da će one donijeti boljitak njegovoj zemlji. No kad je saznao što je Božja volja, prestao je zagovarati politička rješenja problema. Kazao je: “Morao sam priznati da čovjek nije u stanju promijeniti svijet. Samo Božje Kraljevstvo može ljudima donijeti pravdu, mir i jedinstvo.”

Budemo li se vjerno držali Božjih zakona i načela, možemo biti uvjereni da ćemo dočekati vrijeme kada će Bog uspostaviti pravednu vlast na Zemlji te stati na kraj zlu i nepravdi što ih uzrokuje ljudska vlast.