VJEROJATNO ste još u djetinjstvu čuli za priču o Davidu i Golijatu. Je li to sve što znate o izraelskom kralju Davidu? Njegov je život obilježila vjerna služba Bogu, ali i mnogi usponi i padovi. Godinama se u judejskoj pustinji skrivao od svog prethodnika, kralja Šaula, koji je želio njegovu smrt. Počinio je preljub s Bat-Šebom i pretrpio strašne posljedice toga grijeha. Ipak, David je možda najpoznatiji po tome što ga je Bog nadahnuo da napiše mnoge hvalospjeve, to jest psalme, koje i danas možemo čitati u svojoj Bibliji.

O tom Božjem sluzi moglo bi se štošta napisati. No zanimljivo je zapaziti jedno proročanstvo proroka Samuela koje se na Davidu ispunilo dok je još bio dječak. Samuel je za njega rekao da će biti ‘čovjek po srcu Jehovinom’ (1. Samuelova 13:14).

Sve bogobojazne osobe zacijelo bi željele da Bog i za njih kaže nešto slično. Što možemo naučiti od Davida? Upoznajmo se s njegovim životom da bismo vidjeli kakve osobe Bog ljubi.

Davidov otac, Jišaj, bio je poput svoje bake Rute i djeda Boaza čovjek vjeran Bogu. Svojih je osam sinova i dvije kćeri odmalena poučavao Mojsijevom zakonu. Po svemu sudeći, i Davidova je majka, čije se ime u Bibliji ne spominje, bila bogobojazna i pomogla mu da dobro upozna i zavoli svog nebeskog Oca. Neki bibličari do tog su zaključka došli  na temelju Psalma 86:16, u kojem David sebe naziva ‘sinom Jehovine robinje’. Jedan teolog kaže: “Najvjerojatnije je od svoje majke čuo uzbudljive priče o tome kako je Jehova vodio i štitio svoj narod.” Ona mu je nesumnjivo pričala koliko su snažnu vjeru u Boga pokazali njegova prabaka Ruta i pradjed Boaz.

Davida se u Bibliji prvi put spominje kao dječaka koji je čuvao stada svog oca. Vjerojatno je mnoge dane i noći proveo sam na polju razmišljajući o ljepotama što su ga okruživale.

Davidova obitelj živjela je u Betlehemu, gradiću smještenom u brdovitom predjelu Jude. Krševit kraj oko Betlehema bio je plodno područje pogodno za uzgoj žitarica, a brežuljci i doline bili su prošarani voćnjacima, maslinicima i vinogradima. S pašnjaka koji su krasili vrhove gora pružao se predivan pogled na nepregledno prostranstvo Jude.

Čuvajući očeva stada, David se suočio s mnogim opasnostima. Upravo se na tim brdovitim pašnjacima susreo s lavom, a potom i s medvjedom. * Te su zvijeri ugrabile ovce iz njegovog stada, ali David se nije preplašio i pobjegao, već se hrabro dao u potjeru za njima, ubio ih i izbavio svoje ovce (1. Samuelova 17:34-36). Možda je već onda naučio rukovati praćkom. S vremenom je postao vješt poput pripadnika Benjaminovog plemena, koji su živjeli nedaleko od njegovog rodnog grada. Za njih Biblija kaže da su “kamenom iz praćke pogađali u dlaku, ne promašujući cilj” (Suci 20:14-16; 1. Samuelova 17:49).

Pastiri u Davidovo doba vodili su samotan život, koji bi se nekima mogao činiti prilično  monoton. No Davidu vrijeme nije prolazilo uludo jer je spokojne trenutke, kojih je imao napretek, očito smatrao izvrsnom prilikom za duboko razmišljanje. Neke misli što ih je zapisao u svojim psalmima, po svoj prilici, odražavaju njegova razmišljanja iz mladih dana. Je li možda već tada na osami promišljao o čovjekovom smislu života, savršenom redu koji vlada svuda oko nas i čudesnoj ljepoti neba — Suncu, Mjesecu i zvijezdama, koji su ‘djelo prstiju Jehovinih’? Da li se hodajući po poljima oko Betlehema divio plodnom tlu, stoci, pticama i “životinjama poljskim”? (Psalam 8:3-9; 19:1-6).

David je znao koliko pažnje treba pokloniti ovcama koje je čuvao, stoga nije neobično što je Jehovu usporedio s pastirom jer je osjetio koliko on ljubi svoje vjerne sluge. U jednom je psalmu napisao: “Jehova je Pastir moj. Ništa mi neće nedostajati. Na pašnjacima zelenim počinak mi daje, vodi me na počivališta što vodom obiluju. Da i dolinom guste tame pođem, neću se bojati zla, jer si ti sa mnom, štap tvoj i palica tvoja tješe me” (Psalam 23:1, 2, 4).

Možda se pitate kakve to veze ima s nama danas. Spomenuli smo na početku da je David bio čovjek po Jehovinom srcu, a takav je postao upravo zato što je duboko razmišljao o njegovim stvaralačkim djelima te o svom odnosu s njim. Ne pokazuje li to koliko je važno razmišljati o Bogu, njegovim mislima i postupcima?

Jeste li promatrajući ljepote koje je Bog stvorio ikad osjetili želju da mu zahvalite ili iskažete čast? Jeste li nakon razmišljanja o ljubavi i drugim prekrasnim osobinama koje on pokazuje u ophođenju s ljudima osjetili želju da postanete prisniji s njim? Da bi netko osjetio zahvalnost za ono što je Jehova učinio za ljudski rod, treba pronaći vremena kako bi se usrdno molio i duboko razmišljao o njegovoj Riječi i njegovim djelima stvaranja. To svima, i djeci i odraslima, može pomoći da upoznaju Jehovine misli i osjećaje, te razviju ljubav prema njemu. David je nesumnjivo bio blizak sa svojim nebeskim Ocem još od svoje mladosti. Kako to znamo?

Šaul, prvi kralj starog Izraela, s vremenom se udaljio od Jehove i on ga više nije smatrao prikladnim da bude vođa njegovog naroda. Zato je proroku Samuelu rekao: “Dokle ćeš tugovati za Šaulom, kad sam ga ja odbacio da više ne kraljuje nad Izraelom? Napuni uljem rog svoj i kreni na put! Šaljem te Jišaju iz Betlehema, jer sam među sinovima njegovim izabrao sebi kralja” (1. Samuelova 16:1).

Stigavši u Betlehem, Samuel je rekao Jišaju da pozove svoje sinove. Božji se prorok sigurno pitao kojega će od njih pomazati za budućeg  kralja. Kad je ugledao najstarijeg sina, stasitog i naočitog Elijaba, pomislio je: “Evo novog izraelskog kralja!” No Jehova je Samuelu rekao: “Ne gledaj na vanjštinu njegovu niti na visoki stas njegov, jer sam ga odbacio! Bog ne gleda na što čovjek gleda, jer čovjek gleda ono što oči vide, a Jehova gleda što je u srcu.” Jišaj je potom pred Božjeg proroka doveo svoje ostale sinove — Abinadaba, Šamu te četvoricu njihove mlađe braće. Međutim Jehova nije izabrao nijednoga od njih. “Na koncu je Samuel upitao Jišaja: ‘Jesu li to svi tvoji sinovi?’ A on je odgovorio: ‘Ostao je još najmlađi, ali on pase ovce’” (1. Samuelova 16:7, 11).

Zašto je Jišaj tako odgovorio Samuelu? Vjerojatno je mislio: “Nije moguće da traži Davida.” Nije se ni sjetio izvesti ga pred Samuela jer je David bio najmlađi i u polju je čuvao ovce. Ali Bog je odabrao baš njega. Jehova vidi što je u srcu čovjeka, a u srcu tog dječaka mora da je vidio nešto veoma vrijedno. Kad je Jišaj poslao po Davida, Jehova je rekao Samuelu: “‘Ustani i pomaži ga, jer to je taj!’ Tada je Samuel uzeo rog s uljem i pomazao ga usred braće njegove. I duh Jehovin došao je na Davida i od toga je dana ostao na njemu” (1. Samuelova 16:12, 13).

Biblija ne otkriva koliko je David imao godina kad je bio pomazan za kralja. Ipak, iz biblijskog izvještaja možemo zaključiti da je bio jako mlad. Njegova starija braća, Elijab, Abinadab i Šama, kasnije su sa Šaulovom vojskom otišla u rat. Budući da su se u vojsku primali muškarci “od dvadeset godina naviše”, možemo zaključiti da petorica mlađih Jišajevih sinova tada nisu imala ni 20 godina (4. Mojsijeva 1:3; 1. Samuelova 17:13). Unatoč Davidovim godinama Jehova ga je izabrao zato što je bio zreo mladić i zato što mu je bilo stalo do duhovnih vrijednosti. Osim toga David je izgradio prisan odnos sa svojim Bogom jer je duboko razmišljao o svemu što je naučio o njemu.

Mladima u današnje vrijeme David može biti pravi uzor. Roditelji, potičete li svoju djecu da razmišljaju o svom odnosu s Bogom, razvijaju cijenjenje prema svemu što je on stvorio i proučavaju ono što Biblija otkriva o našem Stvoritelju? (5. Mojsijeva 6:4-9). A vi mladi, odvajate li vrijeme da biste to činili? Biblijske publikacije, primjerice časopisi Stražarska kula i Probudite se!, * mogu vam u tome pomoći.

Iz mnogih Davidovih psalama saznajemo o čemu je razmišljao dok je u mladosti čuvao stada. Za svoje psalme u kojima je veličao Stvoritelja skladao je prekrasnu glazbu. Iako ta glazba nije ostala sačuvana do danas, znamo da je još kao mladić bio vrlo vješt glazbenik jer je bio pozvan da služi na dvoru kralja Šaula i svira mu na harfi (1. Samuelova 16:18-23). *

Kada je David naučio tako dobro svirati harfu? Vjerojatno dok je čuvao očeva stada u poljima koja su okruživala Betlehem. Nije pretjerano reći da je već u mladosti od srca pjevao hvalospjeve Bogu. Na koncu, Jehova ga je odabrao za budućeg kralja upravo zbog njegove odanosti i ljubavi prema duhovnim vrijednostima.

David je već u djetinjstvu postao blizak sa svojim nebeskim Ocem, Jehovom, i to je prijateljstvo oblikovalo čitav njegov život. Nije teško zamisliti Davida kako piše hvalospjev upućen Jehovi u kojem je rekao: “Sjećam se davnih dana, razmišljam o svim djelima tvojim, zanimam se za djelo ruku tvojih” (Psalam 143:5). Ljubav prema Bogu, kojom zrače te riječi i drugi psalmi što su izašli ispod Davidovog pera, snažno potiče sve nas da se zbližimo s Jehovom i trudimo se biti osobe po njegovom srcu.