1, 2. (a) Kako je Pavao nastojao ohrabriti hebrejske kršćane? (b) Što je Pavao savjetovao Božjim slugama?

U SVOJOJ poslanici Hebrejima apostol Pavao upotrijebio je upečatljivu usporedbu kako bi ohrabrio svoje suvjernike. Podsjetio ih je da nisu sami dok trče trku za život. Rekao im je da su okruženi velikim “oblakom svjedoka”, koji su uspjeli otrčati trku do kraja. Hebrejski kršćani trebali su razmišljati o tome što su sve ti Božji sluge iz prošlosti bili spremni učiniti zbog svoje vjere i koliko su se trudili otrčati svoju trku. To ih je trebalo potaknuti da idu naprijed i da ne odustanu od trke.

² U prethodnom članku govorili smo o životu nekolicine Božjih slugu iz tog “oblaka svjedoka”. Iz njihovog se primjera jasno vidi da im je upravo nepokolebljiva vjera pomogla da ostanu odani Bogu i da odlučno otrče trku do kraja. Od njih možemo puno naučiti. Kao što je bilo rečeno u tom članku, Pavao je svojim suvjernicima, pa tako i nama, dao sljedeći savjet: “Skinimo i mi svaki teret i grijeh koji nas lako može namamiti u zamku i ustrajno trčimo trku koja je pred nama” (Hebr. 12:1).

3. Što je Pavao želio reći kad je spomenuo trkače u grčkim igrama?

³ U jednoj knjizi koja govori o kršćanima u Pavlovo vrijeme navodi se da su trke bile  vrlo popularne u staro doba. U njoj piše da su “Grci vježbali i natjecali se goli” * (Backgrounds of Early Christianity). Trkači koji su sudjelovali u tim trkama skinuli su sa sebe sav nepotrebni teret koji ih je mogao usporiti. U naše se vrijeme takvo što ne smatra pristojnim ni umjesnim, no ti su trkači trčali bez odjeće jer nisu željeli da ih išta spriječi u tome da osvoje nagradu. Kad je Pavao rekao hebrejskim kršćanima da ‘skinu svaki teret’, želio je reći da trkač može osvojiti nagradu u trci za život samo ako ukloni sve što bi ga moglo ometati dok trči. To je bio dobar savjet za kršćane u 1. stoljeću, a dobar je i za nas danas. Koji bi “teret” nama mogao otežati trčanje i spriječiti nas da osvojimo nagradu u trci za život?

4. Čime su bili zaokupljeni ljudi u Noino vrijeme?

⁴ Pavao je savjetovao da ‘skinemo svaki teret’. U to spada sve što bi nas moglo spriječiti da se potpuno usredotočimo na trku koju trčimo i da u njoj damo sve od sebe. Što bi mogao biti taj “teret”? Kad razmišljamo o Noi, kojeg je Pavao spomenuo među ostalim vjernim Božjim slugama, sigurno se sjetimo Isusovih riječi: “Kao što je bilo u Noinim danima, tako će biti i u dane Sina čovječjega” (Luka 17:26). Isus nije prvenstveno govorio o neviđenom uništenju koje treba doći, nego o načinu života ljudi. (Pročitaj Mateja 24:37-39.) Većina ljudi u Noino vrijeme nije marila za Boga niti mu je nastojala ugoditi. Što ih je odvuklo od Boga? Ništa posebno. Zaokupili su se jelom, pićem, ženidbom i udajom — stvarima koje su sastavni dio života. Prema Isusovim riječima, pravi je problem bio to što “nisu obraćali pažnju” na upozorenja.

5. Što će nam pomoći da do kraja otrčimo trku za život?

⁵ I mi poput Noe i njegove obitelji imamo puno svakodnevnih obaveza. Trebamo zarađivati za život i brinuti se za sebe i svoju obitelj. Na to nam može otići veći dio vremena, snage i materijalnih sredstava. U vrijeme ekonomske krize vrlo lako može se dogoditi da čovjek postane zabrinut jer nije jednostavno zadovoljiti osnovne životne potrebe. Osim toga, mi smo predali svoj život Jehovi, pa imamo i važne teokratske obaveze. Idemo u službu propovijedanja, pripremamo se za sastanke i redovito ih pohađamo te proučavamo osobno i kao obitelj kako bismo ostali duhovno jaki. Usprkos tome što je morao puno toga učiniti u službi Bogu, Noa je “sve učinio kako mu je Bog zapovjedio. Upravo je tako učinio” (1. Mojs. 6:22). Sigurno je vrlo važno da imamo što manje tereta i da se nepotrebno ne opterećujemo dodatnim teretom kako bismo mogli do kraja otrčati trku za život.

6, 7. Koji Isusov savjet trebamo upamtiti?

⁶ Što je Pavao mislio kad je rekao da ‘skinemo svaki teret’? Naravno, ne možemo se osloboditi baš svih svojih odgovornosti. No trebamo upamtiti Isusove riječi: “Nemojte  biti zabrinuti i govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili ‘Što ćemo piti?’ ili ‘Što ćemo obući?’ Jer svim tim zaokupljeni su neznabošci. A Otac vaš nebeski zna da vam je sve to potrebno” (Mat. 6:31, 32). Isusove riječi pokazuju da čak i takozvane normalne stvari poput hrane i odjeće mogu postati teret ili kamen spoticanja ako ih ne stavimo na pravo mjesto u životu.

⁷ Obratimo pažnju na Isusove riječi: “Otac vaš nebeski zna da vam je sve to potrebno.” To znači da će naš nebeski Otac Jehova učiniti svoj dio kako bi nam pomogao zbrinuti naše osnovne potrebe. Naravno, pod izrazom ‘sve potrebno’ ne podrazumijeva se baš sve ono što volimo ili što bismo željeli imati. Pa ipak, Isus je rekao da ne budemo zabrinuti zbog onoga čime su “zaokupljeni neznabošci”. Zašto? On je kasnije savjetovao svojim slušateljima: “Pazite na sebe da vam se srca ne zaokupe prekomjernim jelom i opijanjem i ne opterete životnim brigama te da vas taj dan ne zatekne i ne iznenadi kao zamka” (Luka 21:34, 35).

8. Zašto je baš sada važno ‘skinuti svaki teret’?

⁸ Cilj je neposredno pred nama. Bila bi velika šteta da se sada, kad smo toliko blizu kraja, opteretimo nepotrebnim teretom koji bi nas mogao spriječiti da dovršimo trku! Zato bi bilo mudro poslušati savjet apostola Pavla: “Odanost Bogu i jest izvor velikog dobitka kad je čovjek zadovoljan onim što ima” (1. Tim. 6:6). To znači da će naši izgledi da dobijemo nagradu biti puno veći ako poslušamo Pavlov savjet.

9, 10. (a) Na što se odnosi izraz “grijeh koji nas lako može namamiti u zamku”? (b) Što bi kršćaninu moglo smetati u trci za život i navesti ga da izgubi vjeru?

⁹ Pavao je rekao da osim “svakog tereta” skinemo i “grijeh koji nas lako može namamiti u zamku”. O čemu je Pavao govorio? Grčki izraz preveden s “lako namamiti u zamku” pojavljuje se samo u ovom retku u cijeloj Bibliji. Prema Grčko-hrvatskom rječniku autora Stjepana Senca, taj izraz prenosi misao o nečemu što nekoga “lako zapleće ili opkoljuje”. Bibličar Albert Barnes u vezi s tim izrazom kaže: “Kao što trkač pazi da ne nosi odjeću koja bi mu se pri trčanju mogla omotati oko nogu i smetati mu, tako i kršćanin mora odložiti sve što bi na sličan način moglo djelovati na njega.” Što bi kršćaninu moglo smetati u trci za život i navesti ga da izgubi vjeru, i na taj način počini grijeh o kojem je govorio Pavao?

¹⁰ Kršćanin sigurno neće preko noći izgubiti vjeru. To se događa postupno, čak neprimjetno. Pavao je nešto ranije u svojoj poslanici Hebrejima upozorio na to da kršćani mogu biti “odvučeni od vjere” i da se u njima može “razviti zlo srce koje nema vjere” (Hebr. 2:1; 3:12). Ako se trkaču odjeća zaplete oko nogu, on će sigurno pasti. Ta je opasnost posebno velika ako trkač ne mari u kakvoj odjeći trči. Što bi ga moglo navesti da zanemari tu opasnost? Možda nepromišljenost, pretjerana samouvjerenost ili zaokupljenost nevažnim stvarima. Što možemo naučiti iz Pavlovog savjeta?

11. Zbog čega bismo mogli izgubiti vjeru?

¹¹ Trebamo biti svjesni toga da je gubitak vjere krajnja posljedica onoga što netko radi kroz određeno vrijeme. Govoreći o “grijehu koji nas lako može namamiti u zamku”, jedan drugi bibličar rekao je da je to “grijeh koji ima najveću vlast nad nama, i to zbog naših životnih okolnosti, našeg tijela i našeg društva”. To znači da na nas može snažno utjecati okolina u kojoj se nalazimo, naše slabosti i ljudi s kojima se družimo. Sve to može oslabiti našu vjeru ili je čak potpuno ugušiti (Mat. 13:3-9).

12. Koje bismo savjete trebali uzeti u obzir kako ne bismo izgubili vjeru?

¹² Vjerni i razboriti rob već nas godinama podsjeća da trebamo paziti što gledamo i slušamo,  odnosno čime hranimo svoj um i srce. Osim toga, upozorava nas da bismo mogli upasti u zamku i zaokupiti se stjecanjem novca i materijalnih stvari. Pažnju bi nam mogao odvući sjaj i blještavilo svijeta zabave ili mnoštvo novih elektroničkih uređaja koji se neprestano pojavljuju na tržištu. Bila bi velika greška pomisliti da su takvi savjeti prestrogi ili da se odnose na nekog drugog, a ne na nas jer smo mi iz nekog razloga imuni na takva iskušenja. Zamke koje nam postavlja Sotonin svijet teško je primijetiti jer su prikrivene i varljive. Nepromišljenost, pretjerana samouvjerenost ili zaokupljenost nevažnim stvarima upropastili su neke kršćane, a mogu loše utjecati i na nas te nam onemogućiti da za nagradu dobijemo život (1. Ivan. 2:15-17).

13. Kako se možemo zaštititi od štetnog utjecaja?

¹³ Svaki dan izloženi smo utjecaju ljudi čiji ciljevi, moralni stavovi i način razmišljanja odražavaju mjerila ovoga svijeta. (Pročitaj Efežanima 2:1, 2.) Međutim, u kojoj će to mjeri utjecati na nas uvelike ovisi o nama, o tome kako reagiramo na njihov utjecaj. “Zrak” o kojem je govorio Pavao zaista je smrtonosan. Moramo stalno biti na oprezu kako se ne bismo “ugušili”, i tako izgubili priliku da završimo trku. Što nam može pomoći da ostanemo u trci? Primjer Isusa Krista. Mogli bismo reći da je Isus naš predvodnik u trci za život i da nam je pokazao kako trebamo trčati tu trku (Hebr. 12:2). Izvrstan primjer pružio nam je i Pavao, koji je sebe ubrojio u trkače koji trče trku za život te je poticao svoje suvjernike da se ugledaju na njega (1. Kor. 11:1; Filip. 3:14).

14. Kako je Pavao gledao na trku koju je trčao?

¹⁴ Kako je Pavao gledao na trku koju je trčao? Kad je posljednji put razgovarao sa starješinama iz Efeza, rekao im je: “Ni najmanje ne marim za svoj život, samo želim dovršiti svoju trku i službu koju sam primio od Gospodina Isusa” (Djela 20:24). Bio je  spreman žrtvovati sve, pa čak i svoj život, kako bi dovršio svoju trku. Pavao je smatrao da bi sav njegov trud i zalaganje u vezi s propovijedanjem dobre vijesti bili potpuno beznačajni ako iz nekog razloga ne bi dovršio trku. Usprkos tome, nije bio pretjerano samouvjeren i nije mislio da će bez ikakve sumnje završiti trku. (Pročitaj Filipljanima 3:12, 13.) Tek je pretkraj života s određenom mjerom sigurnosti rekao: “Dobro sam se borio, trku do kraja otrčao, vjeru sačuvao” (2. Tim. 4:7).

15. Na što je Pavao poticao kršćane koji su s njim trčali trku za život?

¹⁵ Osim toga, Pavao je silno želio da njegovi suvjernici ne odustanu tijekom trke, nego da dođu do cilja. Tako je, naprimjer, poticao kršćane u Filipima da naporno rade na svom spasenju. Rekao im je da se trebaju “čvrsto držati riječi života”. Prema njegovim riječima, to mu je bilo vrlo važno “kako bi se mogao radovati u dan Kristov što nije uzalud trčao niti se uzalud trudio” (Filip. 2:16). Na sličan je način hrabrio i kršćane u Korintu: ‘Trčite tako da osvojite nagradu!’ (1. Kor. 9:24).

16. Zašto nam cilj, odnosno nagrada, treba biti stalno pred očima?

¹⁶ U trkama na duge staze, naprimjer u maratonu, trkač u početku ne vidi cilj. Usprkos tome, tijekom cijele trke cilj mu je pred očima. Što se više približava cilju, to je odlučniji završiti trku. Slično bismo trebali razmišljati i mi dok trčimo svoju trku. Cilj, odnosno nagrada, treba nam biti stalno pred očima. To će nam pomoći da završimo trku.

17. Kako nam vjera pomaže da ostanemo usredotočeni na nagradu?

¹⁷ “Vjera je čvrsto pouzdanje da će se dogoditi ono čemu se nadamo, dokaz onoga što je stvarno, premda se ne vidi”, napisao je Pavao (Hebr. 11:1). Abraham i Sara bili su spremni napustiti udoban život i živjeti kao “stranci i privremeni stanovnici u zemlji”. Što ih je potaknulo da to učine? Oni su ‘izdaleka vidjeli ispunjenje Božjih obećanja’. Mojsije nije želio “uživati u prolaznim grešnim zadovoljstvima” i odbacio je “blaga egipatska”. Odakle mu vjera i snaga za to? “Upravio je pogled na nagradu koju će dobiti” (Hebr. 11:8-13, 24-26). Sasvim je razumljivo što je Pavao, prije nego li je naveo što su sve bili spremni učiniti ti Božji sluge, uvijek istaknuo da ih je vjera potaknula na ta djela. Vjera im je omogućila da gledaju dalje od trenutnih iskušenja i problema te da uvide što je sve Bog učinio za njih i što će još učiniti u budućnosti.

18. Što možemo činiti kako bismo skinuli “grijeh koji nas lako može namamiti u zamku”?

¹⁸ Budemo li razmišljali o vjernim muškarcima i ženama koje je Pavao spomenuo u 11. poglavlju Hebrejima i budemo li se ugledali na njih, ojačat ćemo svoju vjeru i uspjet ćemo skinuti “grijeh koji nas lako može namamiti u zamku” (Hebr. 12:1). Osim toga, budemo li se sastajali s onima koji također žele ojačati svoju vjeru, “razmišljat ćemo jedni o drugima, kako bismo se poticali na ljubav i dobra djela” (Hebr. 10:24).

19. Zašto je sada važno nastaviti svoju trku?

¹⁹ Naša je trka pri kraju. Cilj je toliko blizu da ga gotovo možemo vidjeti. Putem vjere i uz Jehovinu pomoć i mi možemo ‘skinuti svaki teret i grijeh koji nas lako može namamiti u zamku’. Da, i mi možemo trčati tako da osvojimo nagradu — blagoslove koje je obećao naš Bog i Otac Jehova.