ZADUBLJENA u misli, Estera se približavala dvorištu palače u Šušanu. Dok je prolazila između visokih kamenih stupova i veličanstvenih statua, pogled joj je pao na raznobojne reljefe koji su se caklili na danjem svjetlu. Promatrala je zidove ukrašene krilatim bikovima, strijelcima i lavovima. I mjesto na kojem se dvor uzdizao bilo je pomno odabrano. Iz njega se pružao prekrasan pogled na snijegom pokrivene vrhunce planine Zagrosa i kristalno čiste vode rijeke Karkheha. Estera je osjećala kako joj srce tuče u strahu od onoga što je čeka jer je u svakom detalju toga grandioznog zdanja mogla prepoznati silnu moć čovjeka koji ga je dao sagraditi — nesmiljenog vladara koji je sebe nazivao velikim kraljem. Svim je silama pokušavala odagnati bojazan koju je osjećala. Zašto ju je bilo strah? Zar nije išla vidjeti svog muža?

Ta bogobojazna Židovka bila je žena perzijskog kralja Ahasvera. * Na prvi pogled moglo bi se reći da je imala sve što bi žena mogla poželjeti. No Ahasver nije ni izbliza bio čovjek kojeg bi ijedna djevojka iz Božjeg naroda htjela za svog muža. On nije bio poput patrijarha Abrahama, poniznog čovjeka koji je bez pogovora prihvatio Božju uputu da posluša svoju ženu, Saru (1. Mojsijeva 21:12). Nije poznavao Esterinog Boga, Jehovu, i nije mario za njegov zakon. Ahasver se vjerno držao perzijskog zakona, a Estera je znala da će za samo nekoliko trenutaka prekršiti odredbu po kojoj se nitko ne smije nepozvan pojaviti pred kraljem. Ona nije bila pozvana, a ipak se odlučno približavala kraljevom dvoru. Znala je da je taj potez može stajati glave. Možda se, koračajući prema dvorištu u kojem ju je kralj mogao vidjeti, osjećala kao da ide na gubilište (Estera 4:11; 5:1).

Zašto je bila spremna izložiti se takvoj opasnosti? Što možemo naučiti od te izuzetne žene? Pogledajmo najprije kako je Estera uopće postala perzijska kraljica.

O Esterinim se roditeljima ne zna mnogo. Biblija kaže da su svojoj kćeri nadjenuli ime Hadasa, što je hebrejska riječ za mirtu, biljku prekrasnih bijelih cvjetova. Kad su oni umrli, brigu o Esteri preuzeo je njen rođak Mordokaj, koji je bio puno stariji od nje. Taj se dobrostiv čovjek sažalio na djevojčicu te ju je uzeo u svoj dom i odgojio kao vlastitu kćer (Estera 2:5-7, 15).

Mordokaj i Estera bili su prognanici i živjeli su u perzijskoj prijestolnici Šušanu. Zbog svoje su vjere i zakona kojeg su se držali vjerojatno morali trpjeti prezir i omalovažavanje. Mordokaj je Esteri često govorio o njihovom milosrdnom Bogu, Jehovi. Pričao joj je kako je Jehova već mnogo puta izbavio svoj narod iz nevolja te da ih ni sada sigurno nije zaboravio (3. Mojsijeva 26:44, 45). Ti su ih razgovori o Bogu zbližili te su jedno drugom postali privrženi poput oca i kćeri.

Mordokaj je, po svoj prilici, služio na kraljevom dvoru i s drugim je slugama “sjedio na vratima kraljevim” (Estera 2:19, 21; 3:3). Biblija ne otkriva čime se Estera bavila dok je  odrastala, ali možemo pretpostaviti da se dobro brinula o Mordokaju i njegovom domu, koji se najvjerojatnije nalazio u siromašnijem dijelu grada, s druge strane rijeke. Nesumnjivo je odlazila na tržnicu, na kojoj su zlatari, srebrari i ostali trgovci prodavali svoju robu. Estera nije ni pomišljala da će jednog dana živjeti u raskoši i imati svakovrsnog nakita.

Jednoga dana, nakon svečanosti koju je priredio kralj Ahasver, cijeli je grad brujao o onome što se dogodilo na kraljevom dvoru. Pošto je svoje uvažene goste počastio biranim jelima i vinom, slugama je naredio da pred njega dovedu prelijepu kraljicu Vašti, koja je u tom trenutku bila na gozbi što ju je priredila za žene. No Vašti se nije obazrela na kraljevu želju i odbila je doći. Ahasver je bio bijesan jer ga je pred svima osramotila. Upitao je svoje savjetnike kako postupiti s kraljicom. Oni su mu rekli neka joj oduzme kraljevsko dostojanstvo i preda ga drugoj ženi koja će biti bolja od nje. Kralj je poslušao njihov savjet te je poslao sluge da po cijeloj zemlji potraže djevojke, djevice lijepa izgleda, i dovedu ih na dvor kako bi među njima odabrao novu kraljicu (Estera 1:1–2:4).

Nije nam poznato što su Mordokaj i Estera mislili o toj kraljevoj odluci. Bilo kako bilo, Biblija Esteru opisuje kao djevojku lijepa stasa i lijepa lica (Estera 2:7). Iako je Mordokaju nesumnjivo bilo drago što je djevojka koju je odgajao izrasla u takvu ljepoticu, znao je da je fizička ljepota bezvrijedna ako je ne prate osobine kao što su mudrost i poniznost. Bez tih odlika osoba vrlo lako može postati tašta i ohola te otkriti da njenu nutrinu ne krase dobre osobine (Mudre izreke 11:22). Estera je tek trebala pokazati kakva je osoba i što joj se krije u srcu.

U potrazi za novom kraljicom kraljevi su sluge zapazili Esterinu ljepotu te su je odveli u kraljev dvor (Estera 2:8). Mora da se Mordokaj teška srca rastao od nje jer ju je volio kao kćer. On nije želio da se Estera uda za čovjeka koji ne obožava Jehovu, makar on bio i kralj, ali ruke su mu bile vezane. Znajući u kakvoj će se sredini naći, posljednje trenutke što ih je proveo s njom najvjerojatnije je iskoristio kako bi joj dao nekoliko mudrih savjeta. Estera je upijala svaku njegovu riječ. Na putu do kraljevog dvora razmišljala je o tome što je ondje čeka i kako će njen život odsad izgledati.

Estera se našla u svijetu koji joj je bio potpuno nepoznat. Dovedena je u kraljev dvor zajedno s mnogim drugim djevojkama iz svih krajeva Carstva. Budući da su odrastale u različitim uvjetima, nesumnjivo su govorile različitim jezicima i imale drugačije  poglede na život. Sve one bile su pod nadzorom dvoranina Hegaja te su morale proći jednogodišnje razdoblje uljepšavanja koje je uključivalo masaže aromatičnim uljima (Estera 2:8, 12). U takvom okruženju, u kojem se sve vrtjelo oko ljepote, djevojke su lako mogle postati opsjednute vlastitim izgledom i tašte te biti ljubomorne jedna na drugu. Kako je sve to utjecalo na Esteru?

Mordokaj je dobro znao kako izgleda život na dvoru i razumljivo je što je bio zabrinut za Esteru. U Bibliji piše da je svakoga dana dolazio pred dvorište kuće za žene da dozna kako je ona i što se s njom događa (Estera 2:11). Ono malo što je saznao, možda od kraljevih slugu, ispunilo ga je očinskim ponosom. Zbog čega?

Estera se toliko dojmila Hegaja da je bio naročito dobar prema njoj te joj je dao sedam sluškinja i premjestio je u najbolji dio kuće za žene. Ali nije samo on bio zadivljen njome. U izvještaju stoji: “Estera je stjecala sve veću naklonost svih koji su je promatrali” (Estera 2:9, 15). Malo je vjerojatno da bi samo ljepota ostavila tako snažan dojam na ljude. No Estera nije bila tek lijepa djevojka, ona je imala i prekrasnu osobnost.

Iako je bila prepuštena sama sebi, i dalje je bila poslušna Mordokaju te “nije govorila ni o svome narodu ni o svome rodu”, jer joj je on tako zapovjedio (Estera 2:10). Zašto joj je rekao da nikome ne spominje ništa o svom porijeklu? Zato što mu je bilo poznato da dostojanstvenici na kraljevom dvoru imaju predrasuda prema Židovima. Sigurno mu je bilo drago što Estera postupa po tom njegovom mudrom savjetu.

Ako se ugledaju na Esteru, mladi mogu biti na čast svom ocu i majci. Čak i ako njihovih roditelja nema u blizini, mogu postupati ispravno i oduprijeti se lošim utjecajima kad se nađu u društvu površnih, nemoralnih i pokvarenih ljudi. Time će obradovati i svoje roditelje i svog nebeskog Oca (Mudre izreke 27:11).

Kad je došlo vrijeme da stane pred kralja, Estera je mogla iz kuće za žene uzeti što god je htjela, primjerice raskošan nakit i haljine. Međutim ona je postupila skromno i poslušala Hegaja, koji joj je savjetovao da uzme jedino  ono što joj se ponudi (Estera 2:15). Očigledno je shvatila da kraljevo srce neće osvojiti samo ljepotom i da će on puno više cijeniti skromnost i poniznost, osobine koje je vrlo rijetko viđao na svom dvoru. Je li bila u pravu?

Biblija kaže: “Kralj je zavolio Esteru više od svih drugih žena, i ona je stekla njegovu naklonost i ljubav više od svih drugih djevica. Stavio joj je na glavu kraljevski turban i učinio je kraljicom umjesto Vašti” (Estera 2:17). Život te ponizne mlade Židovke iz temelja se promijenio. Postala je kraljica, žena najmoćnijeg vladara svog vremena. Da li se zbog toga uzoholila i počela misliti kako joj nitko nije ravan?

Niti najmanje! Čak i tad bila je poslušna Mordokajevom savjetu te nikome nije rekla da je Židovka. A kad je Mordokaj otkrio da neki dvorani kuju zavjeru protiv kralja i namjeravaju ga ubiti, Estera je to u njegovo ime prenijela kralju, pa je njihova zla namjera bila osujećena (Estera 2:20-23). Svojom poniznošću i poslušnošću pokazala je čvrstu vjeru u Boga. Nažalost, u svijetu u kojem živimo buntovnost i svojeglavost dio su svakodnevice, a poslušnost rijetko tko smatra vrijednom. No oni koji imaju snažnu vjeru u Boga izuzetno cijene tu osobinu i trude se pokazivati je u svome životu, baš kao što je to činila Estera.

Poslije tog događaja kralj Ahasver uzdigao je čovjeka imenom Haman na visok položaj. Postavio ga je za upravitelja čitavog Carstva, što je značilo da je bio njegov glavni savjetnik, te je po vlasti i ugledu bio odmah iza njega. Kralj je zapovjedio da se Hamanu svatko mora pokloniti i pasti ničice pred njim (Estera 3:1-4). Iako je Mordokaj poštovao kralja, tu zapovijed nije poslušao jer je smatrao da se ona kosi s Božjim zakonom. Zašto? Haman je bio Agagovac, to jest potomak Agaga, amalečkog kralja kojega je ubio Božji prorok Samuel (1. Samuelova 15:33). Amalečani su bili toliko zli da su na sebe navukli Jehovin gnjev i postali neprijatelji njegovog naroda. Zato ih je Bog osudio * (5. Mojsijeva 25:19). Nijedan Židov koji je bio vjeran svome Bogu nije se mogao pokloniti Amalečaninu. Taj je čin bio protiv svih Mordokajevih načela, stoga je ostao nepokolebljiv u svojoj odluci. Kroz povijest su i mnogi drugi Božji sluge stavili život na kocku jer su živjeli po riječima: “Moramo se pokoravati Bogu, a ne ljudima!” (Djela apostolska 5:29).

Kad je Haman vidio da mu se Mordokaj ne klanja niti pada ničice pred njim, bio je izvan sebe od bijesa. Željan osvete, nije se zadovoljio time da digne ruku samo na Mordokaja, već je želio istrijebiti sve Židove koji su živjeli u Perzijskom Carstvu. Zato ih je ocrnio pred kraljem. Svoj prezir prema njima pokazao je tako što se nije udostojio spomenuti im ni ime, nego je o njima govorio kao o “narodu rasijanom među narodima i odvojenom od njih”. Još je gore što ih je optužio za pobunu, rekavši da se ne drže perzijskih zakona. Kazao je kralju da će, kad zapovjedi da ih se istrijebi, u njegovu riznicu priložiti ogromnu svotu novca. * Nato je Ahasver skinuo svoj pečatnjak s ruke i dao ga Hamanu kako bi mogao u djelo provesti što god naumi (Estera 3:5-10).

Kraljevi sluge pronijeli su glas o tome po cijelom Carstvu i ubrzo su svi znali što očekuje židovski narod. Možemo samo zamisliti kako su se osjećali Židovi u Jeruzalemu kad su čuli što im se sprema. Oni su se vratili iz ropstva u Babilonu i teškom su mukom nastojali obnoviti razoreni grad. Budući da su gradske zidine još uvijek ležale u ruševinama, bili su bez ikakve zaštite. Kad je do Mordokaja došla  strašna vijest o kraljevoj odredbi, možda je odmah pomislio na svoje sunarodnjake u dalekom Jeruzalemu, a i na prijatelje, poznanike i susjede koji su živjeli u Šušanu. Shrvan boli i tugom, razderao je svoje haljine, obukao se u kostrijet i posuo pepelom te izašao u središte grada i stao gorko plakati. Haman je pak za to vrijeme pio s kraljem. Bio je posve bešćutan prema žalosti Židova koju je uzrokovao (Estera 3:12–4:1).

Mordokaj je znao da od plakanja nema puno koristi i da mora nešto poduzeti. Kad je Estera čula koliko ga je pogodila kraljeva odredba, poslala mu je haljine da ih obuče i da skine kostrijet sa sebe, ali on ih nije htio prihvatiti. Ako se prije možda i pitao zašto je njegov Bog, Jehova, dopustio da Perzijanci odvedu njegovu voljenu rođakinju od njega te da se ona uda za poganskog kralja, sada je, po svemu sudeći, počeo uviđati razlog tog neobičnog razvoja događaja. Stoga je kraljici Esteri poručio neka ide kralju, moli ga za milost i “pred njim se zauzme za svoj narod” (Estera 4:4-8).

Esteri se od tih riječi steglo srce. Bila je svjesna toga da joj predstoji najteža kušnja i obuzeo ju je strah. To se jasno vidi iz poruke koju je poslala Mordokaju u kojoj ga je podsjetila da kraljev zakon kaže: Tko se god nepozvan pojavi pred kraljem, čeka ga smrtna kazna. Bit će pošteđen jedino pod uvjetom da on prema njemu pruži svoje zlatno žezlo. Estera je dobro znala što se dogodilo kad se kraljica Vašti oglušila na kraljevu zapovijed da dođe pred njega, pa je s razlogom pretpostavljala da ni ona neće proći nekažnjeno ako prekrši njegovu odredbu. Rekla je Mordokaju da je kralj već 30 dana nije pozvao k sebi. Zbog  toga je vjerojatno mislila da više nije u milosti tog ćudljivog vladara * (Estera 4:9-11).

Da bi ojačao Esterinu vjeru, Mordokaj joj je odgovorio snažnim riječima: “Budeš li u ovome času šutjela, pomoć i izbavljenje doći će Židovima s druge strane.” Ako se ne bi zauzela za Božji narod, bi li mogla očekivati da će sačuvati živu glavu kad počne progon Židova? Mordokaj je pokazao nepokolebljivu vjeru u Jehovu, znajući kako on nikad neće dopustiti da se njegov narod zatre niti da njegova obećanja ostanu neispunjena (Jošua 23:14). Upitao je Esteru: “Tko zna nisi li upravo zbog časa kao što je ovaj došla do kraljevskog dostojanstva?” (Estera 4:12-14). Mordokaj se potpuno uzdao u svog Boga, Jehovu. Imamo li mi sličnu vjeru? (Mudre izreke 3:5, 6).

Estera je znala da nema vremena za oklijevanje. Poručila je Mordokaju: “Idi, sakupi sve Židove koji se nalaze u Šušanu i postite za mene — tri dana i tri noći ne jedite i ne pijte. I ja ću postiti sa svojim djevojkama.” Svoju je poruku zaključila riječima u kojima se odražava hrabrost i jaka vjera u Boga. Jednostavno je rekla: “Treba li da poginem, neka poginem” (Estera 4:15-17). U ta se tri dana vjerojatno molila usrdnije nego ikad prije. Kad je presudan dan konačno došao, obukla je kraljevsku odjeću i uljepšala se kako bi se dopala kralju, a zatim se polaganim, ali odlučnim koracima uputila na njegov dvor.

Možemo samo pretpostaviti koliko je bila tjeskobna i kako se usrdno molila. Kad je ušla u dvorište nasuprot kraljevog dvora, mogla je vidjeti Ahasvera kako sjedi na prijestolju. Možda je pokušavala protumačiti izraz njegovog lica i prepoznati u kakvom je raspoloženju. Svaki joj se trenutak činio kao vječnost. Kralj se sigurno iznenadio kad ju je ugledao, ali na licu mu je vidjela da je našla milost u njegovim očima. Tada je prema njoj pružio zlatno žezlo (Estera 5:1, 2).

Ahasver ju je potom upitao što želi. Ona se hrabro zauzela za svog Boga i svoj narod i tako svim Božjim slugama pružila divan primjer u koji se mogu ugledati. No taj razgovor s kraljem bio je tek početak. Njenom je narodu još uvijek prijetila smrtna kazna. Kako će uvjeriti kralja da je njegov najdraži savjetnik, Haman, zapravo zli spletkar? Hoće li uspjeti spasiti svoje sunarodnjake? Priča o ovoj hrabroj ženi tek treba dobiti svoj kraj.