1, 2. (a) Kako Božja Riječ pokazuje da Jehova želi da uživamo u životu? (b) Što ćemo činiti budemo li svoje slobodno vrijeme smatrali “darom Božjim”?

U BIBLIJI nalazimo mnogo redaka koji pokazuju da Jehova ne želi samo da postojimo nego i da uživamo u životu. Naprimjer, u Psalmu 104:14, 15 stoji da Jehova “daje da iz zemlje hrana raste i vino što veseli srce čovjeku smrtnom i ulje od kojega se lice sjaji i kruh što krijepi srce čovjeku smrtnom”. Da, Jehova daje da Zemlja donosi plod kako bi ljudi imali hranu — žito, ulje i vino. No vino ujedno “veseli srce čovjeku”. Ono nije neophodno za održavanje života, nego nam pričinjava radost (Prop. 9:7; 10:19). Jehova doista želi da se radujemo, da nam srca budu ‘puna veselja’ (Djela 14:16, 17).

² Stoga nema ništa loše u tome da povremeno odvojimo nešto vremena kako bismo “gledali ptice nebeske” i “ljiljane u polju” ili se bavili nekim drugim aktivnostima koje nas opuštaju i obogaćuju nam život (Mat. 6:26, 28; Psal. 8:3, 4). Sretan i zdrav život “dar je Božji” (Prop. 3:12, 13). Budemo li i na svoje slobodno vrijeme gledali kao na dio tog dara, trudit ćemo se koristiti ga tako da ugodimo Bogu, koji nam ga je dao.

3. Zašto je razumno poštovati osobni ukus pri izboru razonode?

³ Oni koji uravnoteženo gledaju na korištenje slobodnog vremena znaju da je izbor razonode ili zabave osobna stvar, ali i da se pritom trebaju postaviti određene granice. Zašto ljudi biraju različite vrste zabave? Da bismo odgovorili na to pitanje, usporedimo razonodu s hranom. U različitim dijelovima svijeta ljudi vole različita jela. Ustvari, jelo u kojem uživaju ljudi u jednom kraju može biti potpuno neukusno ljudima u nekom drugom kraju. Slično tome, razonoda koju kršćani u jednom dijelu svijeta smatraju ugodnom možda uopće nije privlačna kršćanima u drugom dijelu svijeta. Čak i kršćani koji žive u istom području ne moraju voljeti istu razonodu, pa tako ono što neke opušta (naprimjer čitanje dobre knjige u udobnom naslonjaču), drugi smatraju dosadnim, a ono što neke osvježava (naprimjer vožnja biciklom kroz zanimljiv krajolik), drugi smatraju iscrpljujućim. Pa ipak, kad je riječ o hrani i razonodi, slažemo se s tim da svatko može izabrati ono što se njemu sviđa (Rim. 14:2-4).

4. Zašto trebamo odrediti granice pri izboru razonode? Navedi primjer.

⁴ No to što svatko može izabrati razonodu koja mu se sviđa ne znači da može raditi što god želi. Vratimo se ponovno na primjer s hranom. Iako možda volimo jesti različitu hranu, sigurno ne bismo namjerno pojeli nešto pokvareno. To bi bilo nerazumno i opasno po zdravlje. Slično tome, iako nam se sviđaju razne vrste dobre i korisne zabave, sigurno ne bismo izabrali zabavu koja je opasna po život, nasilna ili moralno iskvarena. Ako bismo se odlučili za takvu razonodu, kršili bismo biblijska načela te ugrozili svoje fizičko i duhovno zdravlje. Stoga moramo odrediti razumne granice i ispitati je li  oblik razonode koji nam se sviđa uistinu dobar za nas (Efež. 5:10). Kako to možemo učiniti?

5. Kako možemo provjeriti da li razonoda koja nam se sviđa udovoljava Božjim mjerilima?

⁵ Da bi nam razonoda koristila i bila Jehovi po volji, ona mora udovoljavati određenim mjerilima iznesenima u Božjoj Riječi (Psal. 86:11). Kako bi provjerio da li razonoda koja ti se sviđa udovoljava tim mjerilima, razmisli o tri pitanja, koja se mogu sažeti u tri riječi: što, koliko i s kim. Razmotrimo svako od tih pitanja.

6. Kakvu zabavu trebamo izbjegavati i zašto?

⁶ Prije nego što se odlučiš za neki oblik razonode, upitaj se: Što je sve uključeno u vrstu zabave koja mi se sviđa? Dok nastojiš pronaći odgovor na to pitanje, dobro je da imaš na umu kako u osnovi postoje dvije vrste zabave — prvu u potpunosti izbjegavamo, a druga bi nam mogla biti prihvatljiva. Što spada u prvu vrstu zabave? U ovom zlom svijetu mnogi oblici zabave u očitoj su suprotnosti s biblijskim načelima ili Božjim zakonima (1. Ivan. 5:19). Pravi kršćani odlučno odbacuju svu takvu zabavu. U to spada zabava koju prožima sadizam, demonizam, homoseksualnost, pornografija, nasilje ili pak ona koja veliča neke druge izopačene, nemoralne postupke (1. Kor. 6:9, 10; pročitaj Otkrivenje 21:8). Time što izbjegavamo takvu zabavu, i kad smo sami i kad smo u društvu, pokazujemo Jehovi da “mrzimo zlo” (Rim. 12:9; 1. Ivan. 1:5, 6).

7, 8. Kako možemo procijeniti je li neki oblik zabave primjeren? Navedi primjer.

⁷ U drugu vrstu zabave spadaju oblici razonode i opuštanja koji ne uključuju postupke koje Božja Riječ izravno osuđuje. Prije nego što izaberemo neki od tih oblika razonode, trebamo na temelju biblijskih načela provjeriti je li ono što nam se sviđa u potpunosti u skladu s Jehovinim gledištem o tome što je primjerena zabava (Izr. 4:10, 11). Potom trebamo donijeti osobnu odluku koja će nam omogućiti da sačuvamo čistu savjest (Gal. 6:5; 1. Tim. 1:19). Kako to možemo učiniti? Razmislimo o sljedećem: Prije nego što probamo neko novo jelo, vjerojatno želimo saznati koji su njegovi glavni sastojci. Slično tome, prije nego što se odlučimo za neku vrstu zabave, trebamo ispitati koja su njena glavna obilježja (Efež. 5:17).

⁸ Naprimjer, možda i ti, poput mnogih ljudi, voliš sport. Sport može biti zabavan i uzbudljiv. No što ako te privlači neki sport u kojem do izražaja dolaze “sastojci” kao što su agresivan natjecateljski duh, izlaganje opasnostima koje mogu ugroziti život, česte ozljede i neobuzdano navijanje publike koja je nacionalistički raspoložena? Nakon iskrenog preispitivanja vjerojatno bi zaključio da taj oblik zabave nije u skladu s Jehovinim načinom razmišljanja niti s porukom o miru i ljubavi koju objavljujemo ljudima (Iza. 61:1; Gal. 5:19-21). S druge strane, ako neki oblik zabave sadrži “sastojke” koji su dobri u Jehovinim očima, onda ti takva razonoda može koristiti i okrijepiti te (Gal. 5:22, 23; pročitaj Filipljanima 4:8).

9. Što otkriva naš odgovor na pitanje: “Koliko ću vremena odvojiti za razonodu?”

⁹ Drugo pitanje koje si trebamo postaviti glasi: Koliko ću vremena odvojiti za razonodu? Naš odgovor na pitanje “Što je sve uključeno u vrstu zabave koja mi se sviđa?” puno govori o našim sklonostima, o tome što smatramo primjerenim, a što neprimjerenim.  Međutim, odgovor na pitanje “Koliko ću vremena odvojiti za razonodu?” puno govori o našim prioritetima, o tome što smatramo važnim, a što nevažnim. Kako onda možemo utvrditi jesmo li uravnoteženi kad je riječ o tome koliku važnost pridajemo razonodi?

10, 11. Kako nam Isusove riječi zapisane u Mateju 6:33 pomažu odrediti koliko vremena trebamo odvojiti za razonodu?

¹⁰ Isus Krist rekao je svojim sljedbenicima: “Ljubite Jehovu, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim i svom snagom svojom!” (Mar. 12:30). Dakle, ljubav prema Jehovi treba nam biti na prvom mjestu u životu. Kako to možemo pokazati? Tako da uvažavamo Isusov savjet: “Tražite najprije kraljevstvo i Božju pravednost, a sve će vam se ovo dodati” (Mat. 6:33). Kako nam te riječi mogu pomoći da odredimo koliko vremena trebamo odvojiti za razonodu i da utvrdimo koliko bi nam ona trebala biti važna?

¹¹ Zapazimo da je Isus rekao da “tražimo najprije kraljevstvo”. Nije nam rekao da ‘tražimo samo kraljevstvo’. Isus je očito znao da ćemo pored Kraljevstva trebati “tražiti” još mnogo toga u životu. Naprimjer, potrebni su nam krov nad glavom, hrana, odjeća, odgovarajuće  obrazovanje, posao, razonoda i još dosta toga. No od svega što “tražimo” u životu samo jedno je najvažnije, a to je služba za Kraljevstvo (1. Kor. 7:29-31). Ta temeljna istina treba nas potaknuti da sve manje važne životne aktivnosti, pa tako i razonodu, stavimo u drugi plan kako nas ne bi ometale u našem najvažnijem zadatku — službi za Kraljevstvo. Ako to činimo, određena mjera razonode može nam koristiti.

12. Kako se načelo iz Luke 14:28 može primijeniti na razonodu?

¹² Dakle, kad odlučujemo koliko ćemo vremena odvojiti za razonodu, trebamo najprije “izračunati trošak” (Luka 14:28). Trebamo utvrditi koliko će nas, što se tiče utrošenog vremena, “koštati” neki oblik zabave. Potom trebamo razmisliti koliko je vremena vrijedno potrošiti na to. Ako bismo zbog razonode zanemarili važne teokratske aktivnosti kao što su osobno i obiteljsko proučavanje Biblije, sastanci te služba propovijedanja, onda ta razonoda nije vrijedna cijene koju bismo zbog nje platili (Mar. 8:36). No ako povremeno odvojimo nešto vremena za zabavu koja nam pomaže skupiti snagu da još bolje izvršavamo svoje teokratske aktivnosti, mogli bismo s pravom zaključiti da je to korisno provedeno vrijeme.

13. Zašto trebamo dobro razmisliti o tome s kim provodimo slobodno vrijeme?

¹³ Treće pitanje koje bismo si trebali postaviti glasi: S kim želim provoditi slobodno vrijeme? I o tom je pitanju važno razmisliti. Zašto? Zato što naš izbor društva s kojim želimo provesti slobodno vrijeme uvelike određuje hoće li to vrijeme biti korisno utrošeno. Kao što u jelu više uživamo kad smo u društvu dobrih prijatelja, tako i u razonodi obično više uživamo kad smo u dobrom društvu. Stoga je sasvim prirodno što mnogi od nas, a posebno mladi, vole provoditi slobodno vrijeme s drugima. No da bismo bili sigurni da će nam razonoda koristiti, mudro je unaprijed odrediti s kim ćemo se družiti, a koga ćemo se kloniti (2. Ljet. 19:2; pročitaj Mudre izreke 13:20; Jak. 4:4).

14, 15. (a) Kakav nam je primjer Isus dao u vezi s izborom pravih prijatelja? (b) Koja si pitanja trebamo postaviti kad biramo prijatelje?

¹⁴ Isusov primjer može nam puno pomoći pri  izboru prijatelja. Isus ljubi ljude još od vremena kad su bili stvoreni (Izr. 8:31). Dok je živio na Zemlji, pokazivao je ljubav i obzirnost prema svim vrstama ljudi (Mat. 15:29-37). No povukao je jasnu granicu između susretljivog ponašanja prema drugima i bliskog prijateljstva s njima. Iako je bio srdačan prema ljudima općenito, bio je blizak prijatelj samo s onima koji su udovoljavali određenim zahtjevima. Obraćajući se jedanaestorici vjernih apostola, Isus je rekao: “Vi ste prijatelji moji ako činite ono što vam ja zapovijedam” (Ivan 15:14; vidi i Ivana 13:27, 30). Isus je svojim prijateljima smatrao samo one koji su ga slijedili i koji su služili Jehovi.

¹⁵ Stoga bi bilo dobro da imaš na umu te Isusove riječi kad odlučuješ o tome hoće li ti neka osoba biti bliski prijatelj. Upitaj se: Pokazuje li ta osoba riječima i djelima da drži Jehovine i Isusove zapovijedi? Drži li se istih biblijskih načela i moralnih vrijednosti kao i ja? Hoće li me druženje s tom osobom poticati da mi Kraljevstvo bude na prvom mjestu u životu i da vjerno služim Jehovi? Ako si siguran da možeš potvrdno odgovoriti na ta pitanja, onda si našao dobrog prijatelja s kojim možeš provoditi slobodno vrijeme (Pročitaj Psalam 119:63; 2. Kor. 6:14; 2. Tim. 2:22).

16. Što trebamo utvrditi s obzirom na razonodu koja nam se sviđa?

¹⁶ Nakratko smo razmotrili tri aspekta razonode — njenu kvalitetu, vrijeme koje trošimo na nju i društvo s kojim provodimo slobodno vrijeme. Da bi nam razonoda koristila, mora u potpunosti udovoljavati biblijskim mjerilima koja se odnose na ta tri aspekta. Stoga, prije nego što se odlučimo za neku vrstu razonode, trebamo ispitati je li ona primjerena. Kad se radi o kvaliteti, trebamo se upitati: Što sve uključuje razonoda koja mi se sviđa? Je li ona dolična ili iskvarena? (Izr. 4:20-27). Što se tiče vremena, trebamo se pitati: Koliko ću vremena utrošiti na razonodu? Je li ta razonoda vrijedna uloženog vremena? (1. Tim. 4:8). A kad je riječ o društvu, trebamo razmisliti o sljedećem: S kim ću provoditi slobodno vrijeme? Je li to dobro ili loše društvo? (Prop. 9:18; 1. Kor. 15:33).

17, 18. (a) Kako možemo utvrditi udovoljava li razonoda koja nam se sviđa biblijskim mjerilima? (b) Što si odlučan činiti kad je riječ o tvom izboru razonode?

¹⁷ Ako neki oblik razonode ne udovoljava biblijskim mjerilima u bilo kojem od ova tri aspekta, ne možemo ga smatrati primjerenim. S druge strane, ako smo sigurni da razonoda koju smo izabrali udovoljava biblijskim mjerilima u sva tri navedena aspekta, ona će biti na slavu Jehovi, a nama će koristiti (Psal. 119:33-35).

¹⁸ Dakle, kad trebamo odlučiti kako ćemo provoditi slobodno vrijeme, potrudimo se izabrati koristan oblik razonode te se opuštati u razumnoj mjeri i s pravim društvom. Pokažimo da želimo svim srcem uvažiti biblijski savjet: “Bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite, sve na slavu Božju činite!” (1. Kor. 10:31).