“MOJ tata zna sve!” Kako ste se osjećali kad ste iz usta svog sinčića čuli da drugoj djeci objašnjava kakav je njegov tata? Nesumnjivo ste bili ponosni. No svaki se otac vjerojatno najviše raduje kada vidi da njegov sin postupa po njegovim mudrim savjetima i da mu oni koriste * (Mudre izreke 23:15, 24).

Osjeća li vaš sin još i danas slično divljenje prema vama koje je osjećao kad je bio malen? Često se dogodi da se djetetov odnos prema roditeljima počne mijenjati kad ono uđe u tinejdžerske godine. Što možete učiniti da ostanete bliski sa svojim sinom u tom razdoblju njegovog života? Što vam može pomoći da se ne udaljite čak ni kad odraste? Pogledajmo najprije o čemu očevi trebaju razmisliti kako bi sa svojim sinovima stekli i zadržali prisan odnos.

1. KOLIKO VREMENA PROVODITE SA SVOJIM SINOM? U mnogim zemljama očevi rade kako bi zbrinuli svoju obitelj. Budući da zbog posla često moraju veći dio dana izbivati iz kuće, imaju jako malo vremena za svoju djecu. Primjerice jedno istraživanje koje je nedavno provedeno u Francuskoj pokazalo je da ondje očevi odgoju djece dnevno posvećuju u prosjeku manje od 12 minuta.

RAZMISLITE: Koliko vremena provodite sa svojim sinom? Zašto ne biste svaki dan kroz sljedećih tjedan ili dva zapisali koliko ste mu vremena posvetili? Možda zaključite da ćete trebati napraviti neke promjene u svom dnevnom rasporedu.

2. KAKO SE OPHODITE SA SVOJIM SINOM? Neki muškarci u djetinjstvu nisu provodili puno vremena sa svojim ocem. “Moj otac i ja vrlo smo rijetko razgovarali jedan s drugim ili bilo što radili zajedno”, kaže Jean-Marie, koji živi u Francuskoj. Kako se to odrazilo na njega? “Nisam ni sanjao da će moj odnos s ocem toliko utjecati na mene i moj odnos prema vlastitoj obitelji. Jako mi je teško uspostaviti komunikaciju sa svojim sinovima”, priznaje on. Ipak, neki muškarci i unatoč tome što su provodili vrijeme sa svojim ocem nisu uspjeli izgraditi blizak odnos s njim. Philippe kaže: “Moj je otac rijetko kad pokazivao svoje osjećaje. To je ostavilo traga na mojoj osobnosti. Moram se jako truditi da svome sinu pokažem koliko ga volim.”

RAZMISLITE: Smatrate li da vaš odnos s vašim ocem utječe na to kako se ophodite sa svojim sinom? Biste li za sebe rekli da u odgoju svog sina ponavljate greške svog oca ili  da uspijevate oponašati njegove dobre stavove i postupke? Možete li navesti neke konkretne primjere?

3. KAKO GLEDATE NA ULOGU OCA U OBITELJI? U nekim sredinama prevladava gledište da je odgoj djeteta posao majke. Luca, koji se rodio u jednoj zemlji na zapadu Europe, kazao je: “Odrastao sam u okruženju gdje se smatralo da je podizanje djece isključivo majčina odgovornost i briga.” U nekim dijelovima svijeta uobičajeno je mišljenje da je očeva jedina zadaća ukoravati djecu. George, koji je djetinjstvo proveo u jednoj afričkoj zemlji, rekao je: “U mom se kraju očevi ne igraju s djecom jer misle da će to umanjiti njihov autoritet koji imaju kao glava obitelji. To gledište utjecalo je i na mene, pa mi nije lako opušteno se igrati sa svojim sinom.”

RAZMISLITE: Koje gledište o odgoju djece prevladava u sredini u kojoj vi živite? Smatra li se to isključivo majčinom odgovornošću? Potiče li se očeve da iskazuju ljubav svojim sinovima ili je to u očima većine neprihvatljivo?

Jeste li se možda prepoznali u nekom od opisanih problema? Što vam može pomoći da ih nadvladate? Razmotrite neke prijedloge.

Dječaci su skloni oponašati svog oca. Zašto ne biste iskoristili tu sklonost da se zbližite sa svojim sinom? Kako to možete učiniti? Kako pronaći vremena za to?

Kad god je moguće, uključite svog sina u svoje dnevne obaveze. Naprimjer mogli biste zajedno s njim obavljati neke poslove u kući ili vrtu. Vaš će sinčić zacijelo uživati raditi sa svojim ocem, kojeg jako voli i u svemu oponaša. Možda će vam trebati više vremena da završite neki posao, ali to će vas zbližiti. Pored toga pomoći ćete svom djetetu da stekne dobre radne navike. U Bibliji se očeve potiče da svoju djecu uključe u svakodnevne poslove te da vrijeme koje provode zajedno iskoriste kako bi razgovarali s njima i prenijeli im važne pouke (5. Mojsijeva 6:6-9).

Pronađite vremena i da se igrate sa svojim sinom. Nemojte misliti da je igra s djetetom uludo potrošeno vrijeme. Stručnjaci su uvidjeli da očevi mogu upravo u igri djeci pomoći da postanu odvažnija te da pokazuju više zanimanja za novo i nepoznato.

Sociolog Michel Fize kaže da je zajednička igra veoma važna jer “otac i sin najbolje komuniciraju kad se zajedno igraju”. Tijekom igre otac može svom sinu i riječima i djelima dati do znanja koliko ga voli. Sin tako uči pokazivati osjećaje. “Kad je moj sin bio mali”, kaže André, koji živi u Njemačkoj, “često smo se skupa igrali. Nisam se ustručavao zagrliti ga, a to mu je sigurno pomoglo da nauči uzvraćati ljubav.”

I vrijeme prije spavanja možete iskoristiti da se zbližite sa svojim sinom. Kako to učiniti? Pročitajte svome sinu priču za laku noć i saslušajte ga dok vam govori što je sve radio toga dana. Budete li tako postupali, on će sigurno spremnije razgovarati s vama i kad odraste.

Kada dođu u tinejdžerske godine, neka djeca izbjegavaju otvoreno razgovarati sa svojim roditeljima. Ako vam se čini da je tako i s vašim sinom, nemojte prebrzo dignuti ruke od njega, misleći da uopće ne želi razgovarati s vama. Potrudite se pronaći drugi način kako mu se približiti.

Jacques iz Francuske kaže da mu je ponekad bilo teško naći zajednički jezik sa svojim sinom, Jérômeom. Umjesto da je silom pokušavao izvući riječi iz njega, odlučio se za drugačiji pristup — igrao je s njime nogomet. “Nakon nogometa, sjeli bismo na travu da malo predahnemo”, kaže on. “Moj je sin tada često sam znao započeti razgovor. Mislim da nam je vrijeme koje smo provodili nasamo pomoglo da se zbližimo.”

No što ako vaš sin ne voli sport? André je sa svojim sinom znao satima sjediti i promatrati zvijezde. On priča: “Navečer bismo sa šalicom čaja izašli iz kuće, sjeli i zamotali se dekom te promatrali nebo. Tada smo razgovarali o onome tko je stvorio blistave zvijezde.  Povjeravali smo se jedan drugome. Zapravo, razgovarali smo o svemu i svačemu” (Izaija 40:25, 26).

Ipak, događa se da otac i sin ne dijele zajedničke interese. Kako doskočiti tome? Možda ćete trebati svoje interese staviti u drugi plan i raditi nešto što voli vaš sin (Filipljanima 2:4). Ian, koji živi u Južnoafričkoj Republici, kaže: “Moj sin, za razliku od mene, nije baš volio sport. Više su ga zanimali avioni i kompjuteri. Znao sam koliko je važno da budemo zajedno, pa sam ga vodio na zrakoplovne sajmove i igrao se s njim na kompjuteru. Zbog toga što smo provodili vrijeme u zajedničkim aktivnostima, lakše mu je bilo razgovarati sa mnom.”

“Tata, vidi što mogu!” Mala djeca traže odobravanje svojih roditelja za sve što čine i sretna su kad ih oni pohvale. No kada dijete uđe u tinejdžerske godine, može vam se činiti da mu više nije stalo do vaše pohvale. Iako je vjerojatno ne traži tako otvoreno kao prije, ona mu svakako treba da bi izraslo u zrelu i uravnoteženu osobu.

Jehova Bog pružio je očevima izvrstan primjer time kako se ophodio sa svojim Sinom, Isusom. Kad je Isus trebao započeti sa svojom zemaljskom službom, Bog je pred ljudima objavio koliko mu je stalo do njega. Rekao je: “Ovo je Sin moj, ljubljeni, koji mi je po volji!” (Matej 3:17; 5:48). Istina, dužnost vam je poučavati i usmjeravati svog sina (Efežanima 6:4). Ali nemojte zaboraviti pohvaliti ga kad nešto lijepo kaže ili učini.

Neki očevi ne znaju izražavati osjećaje i rijetko kad pohvale svoju djecu. Možda su njima njihovi roditelji stalno isticali greške, a na ono što bi dobro napravili nisu obraćali previše pažnje. Ako je tako i u vašem slučaju, trebat ćete uložiti velik trud kako biste svome sinu pomogli izgraditi samopouzdanje. Kako vam to može poći za rukom? Luca, kojeg smo ranije spomenuli, nastoji redovito zajedno sa svojim petnaestogodišnjim sinom, Manuelom, obavljati neke poslove po kući. On kaže: “Ponekad mu dam neki posao i kažem da ću mu pomoći ako negdje zapne. Obično sve sam uspije obaviti. Tada vidim koliko je sretan i kako mu poraste samopouzdanje. Trudim se pohvaliti ga za dobro obavljen posao, ali čak i kad ne napravi nešto onako kako je zamislio, dam mu do znanja da cijenim njegov trud.”

Svom sinu možete pomoći da izgradi samopouzdanje i tako da ga potičete da radi na većim životnim ciljevima. No što ako svoje ciljeve ne ostvaruje onako brzo kako biste vi to željeli? Što ako njegovi ciljevi, iako im se nema što prigovoriti, ne odgovaraju vašim očekivanjima? Bilo bi dobro da preispitate vlastita očekivanja. Jacques, kojeg smo citirali ranije, kaže: “Nastojim pomoći svome sinu da postavi realne ciljeve. Pritom pazim da ne utječem na njegov izbor jer želim da to doista budu njegovi ciljevi. S vremena na vrijeme podsjećam se na to kako ne bi bilo dobro da ga požurujem i očekujem da zadane ciljeve ostvari brže nego što to može.” Budete li slušali svog sina dok vam govori o svojim gledištima i razmišljanjima, pohvalili ga za ono što dobro napravi i poticali da ne odustane čak i kad u nečemu ne uspije, pomoći ćete mu da ostvari svoje ciljeve.

Realno je očekivati da će u odnosu između vas i vašeg sina biti i uspona i padova. Ali, dugoročno gledano, trud koji ulažete u to da se zbližite sa svojim sinom sigurno će uroditi plodom. Ako mu pomognete da izraste u zrelu i odgovornu osobu, on će nesumnjivo cijeniti sve što ste učinili za njega i željet će ostati blizak s vama.