U Prvoj knjizi Mojsijevoj zapisano je da je Jehova Bog rekao Abrahamu neka žrtvuje svog sina Izaka (1. Mojsijeva 22:2). Mnogi ne razumiju kako je Bog mogao to tražiti od svog sluge. Žena po imenu Carol kazala je: “Prvi sam put čula tu priču dok sam još bila mala. Bila sam zaprepaštena. Pitala sam se kakav je to Bog koji može tražiti takvo što.” Takvo razmišljanje sasvim je razumljivo. No da bismo shvatili taj Božji postupak, trebamo uzeti u obzir neke pojedinosti.

Kao prvo, valja imati na umu da je Bog zaustavio Abrahama u trenutku kad je taj bogobojazni čovjek htio žrtvovati svog sina i tako je Izaku spasio život. Bog nikada više ni od koga nije tražio da učini nešto slično. On želi da svi njegovi sluge, kako odrasli tako i djeca, žive sretnim i smislenim životom, i to u svu vječnost.

Kao drugo, iz Biblije saznajemo da je Jehova imao poseban razlog zašto je od Abrahama tražio da žrtvuje Izaka. Znao je da će mnogo stoljeća nakon Abrahamovog vremena poslati svog vlastitog Sina, * Isusa, da na Zemlji umre žrtvenom smrću kako bi ljudski rod otkupio od grijeha i smrti (Matej 20:28). Jehova nam je želio dati na znanje koliko je visoku cijenu bio spreman platiti za nas. Ono što je tražio od Abrahama zorno nam to dočarava. Na koji način?

Vrijedno je obratiti pažnju na riječi koje je uputio Abrahamu. Kazao mu je: “Uzmi, molim te, sina svojega, jedinca svojega Izaka kojeg toliko ljubiš, i (...) prinesi ga kao žrtvu paljenicu” (1. Mojsijeva 22:2). Iz tih se riječi jasno vidi da je Jehova dobro znao koliko Abraham voli svog sina i koliko mu je privržen. I Jehovu i njegovog Sina, Isusa, veže duboka ljubav. Kad je Isus bio na Zemlji, Jehova je s neba u dva navrata za njega rekao da je njegov ljubljeni Sin (Marko 1:11; 9:7).

Pored toga zanimljivo je zapaziti da se Jehova Abrahamu obratio riječima “molim te”. Jedan bibličar kaže kako taj izraz pokazuje da je “GOSPODIN bio svjestan toga kakvu žrtvu traži od Abrahama”. Možemo samo pretpostaviti koliku je bol Abraham osjetio kad je čuo što Bog želi da učini. To nam pomaže da barem donekle shvatimo koliku je bol Jehova osjećao dok je gledao kako njegov voljeni Sin pati i umire. Taj je čin bez imalo sumnje najveća žrtva koju je Jehova Bog podnio.

Iako nam se zahtjev koji je Jehova uputio Abrahamu na prvi pogled može učiniti bešćutnim, ne smijemo zaboraviti da svom vjernom sluzi ipak nije dozvolio da žrtvuje Izaka. Nije htio da Abraham iskusi bol kakvu nijedan roditelj ne bi želio iskusiti. Međutim Jehova “nije poštedio (...) vlastitog Sina, nego ga je predao za sve nas” (Rimljanima 8:32). Zašto je bio spreman podnijeti toliku žrtvu? Učinio je to da bismo mi “dobili život” (1. Ivanova 4:9). To je uistinu nepobitan dokaz da nas naš nebeski Otac veoma ljubi. Zar nas ta spoznaja ne potiče da mu uzvratimo ljubav? *