Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Oponašajmo Isusovu budnost

Oponašajmo Isusovu budnost

Oponašajmo Isusovu budnost

„Bdite i molite se“ (MAT. 26:41)

KAKO BI ODGOVORIO?

Kako naše molitve pokazuju da smo budni?

Na koje načine možemo pokazati da smo budni u službi?

Zašto je važno da ostanemo budni kada smo u iskušenju i kako to možemo učiniti?

1, 2. (a) Koja se pitanja nameću kada je reč o Isusovom primeru budnosti? (b) Da li je Isusov savršen primer koristan za grešne ljude? Navedi primer.

 MOŽDA se pitaš: ’Da li je zaista moguće oponašati Isusov primer budnosti? Ipak je on bio savršen. Štaviše, ponekad je imao sposobnost da jasno vidi dešavanja u budućnosti — čak hiljadama godina unapred! Da li je zaista morao da bdi?‘ (Mat. 24:37-39; Jevr. 4:15). Osmotrimo najpre ova pitanja da bismo videli koliko je ova tema važna i ozbiljna.

2 Da li je savršen primer koristan za grešne ljude? Jeste, zato što mogu učiti iz primera dobrog učitelja. Na primer, zamislimo čoveka koji je na svom prvom času streličarstva. On čak ne može ni da pogodi metu, ali uzima još časova i nastavlja da vežba. Da bi se poboljšao, on pažljivo posmatra svog instruktora, koji je iskusan strelac. Učenik gleda kako njegov učitelj stoji, u kom su mu položaju ruke i kako koristi prste. Malo-pomalo, odlučan početnik uči koliko jako treba da zategne tetivu luka, uzima u obzir smer i jačinu vetra i nastavlja da vežba. Oponašajući ono što vidi od svog instruktora, s vremenom pogađa strelama sve bliže i bliže centru mete. Slično tome, i mi stalno nastojimo da se poboljšamo kao hrišćani tako što sledimo Isusove smernice i oponašamo njegov savršen primer.

3. (a) Kako je Isus ukazao na to da je bilo potrebno da ostane budan? (b) Šta ćemo osmotriti u ovom članku?

3 Međutim, da li je Isus zaista morao biti duhovno budan? Jeste. Na primer, poslednje noći svog života na zemlji, Isus je podstakao svoje verne apostole: „Bdite sa mnom.“ Zatim je dodao: „Bdite i molite se, da ne dođete u iskušenje“ (Mat. 26:38, 41). Iako je Isus sve vreme bio na oprezu, tokom tih mučnih sati je posebno želeo da ostane budan i da bude što bliži sa svojim nebeskim Ocem. Znao je da i njegovi sledbenici moraju ostati duhovno budni — ne samo tada već i u budućnosti. Stoga, osmotrimo zašto je Isus želeo da bdimo. Zatim ćemo videti tri načina na koja možemo oponašati Isusovu budnost u svakodnevnom životu.

ZAŠTO ISUS ŽELI DA BDIMO

4. Kako ono što ne znamo o budućnosti treba da utiče na našu budnost?

4 Ukratko rečeno, Isus želi da bdimo zbog onoga što ne znamo, kao i zbog onoga što znamo. Da li je on dok je živeo na zemlji znao sve što će se desiti u budućnosti? Ne. Ponizno je priznao: „O tom danu i času niko ne zna, ni nebeski anđeli ni Sin, nego samo Otac“ (Mat. 24:36). Isus, to jest „Sin“, tada nije tačno znao kada će doći kraj ovom zlom svetu. A kako je s nama danas? Da li mi znamo sve o budućnosti? Naravno da ne znamo! Ne znamo kada će Jehova poslati svog Sina da okonča ovaj zao poredak. Kada bismo to znali, da li bismo morali i dalje da bdimo? Kao što je Isus objasnio, kraj će doći iznenada, neočekivano, i zato treba da ostanemo budni. (Pročitati Mateja 24:43.)

5, 6. (a) Kako ono što znamo o budućnosti i Božjoj nameri treba da utiče na našu budnost? (b) Kako ono što znamo o Satani utiče na našu odlučnost da budemo na oprezu?

5 S druge strane, Isus je o budućnosti znao mnoge veličanstvene stvari, kojih većina ljudi oko njega nije ni bila svesna. Mi neuporedivo manje znamo o tome šta će se desiti u budućnosti, ali zahvaljujući Isusu znamo dosta toga o Božjem Kraljevstvu i o tome šta će ono uskoro postići. Ako posmatramo ljude oko sebe, bilo u školi, na poslu ili na području gde propovedamo, zar ne primećujemo da većina njih živi u potpunom mraku što se tiče ovih divnih istina? To je još jedan razlog zašto treba da bdimo. Poput Isusa, uvek treba da budemo na oprezu, tražeći prilike da drugima prenesemo ono što znamo o Božjem Kraljevstvu. Svaka prilika je dragocena i nijednu ne želimo da propustimo. U pitanju su životi! (1. Tim. 4:16).

6 Isus je ostao budan iz još jednog razloga. Znao je da je Satana rešio da ga iskuša i progoni kako bi slomio njegovu besprekornost. Taj zli neprijatelj je vrebao svaku priliku da iskuša Isusa (Luka 4:13). Isus je uvek bio na oprezu. Želeo je da bude spreman za svaki izazov, bilo da se radilo o kušnji, protivljenju ili progonstvu. Zar se ne može reći da smo i mi u istoj situaciji? Znamo da je Satana još uvek ’kao ričući lav koji traži koga da proždere‘. Zato Božja Reč podstiče sve hrišćane: „Budite trezveni, budno pazite!“ (1. Petr. 5:8). Kako to možemo činiti?

ZADRŽATI BUDNOST U MOLITVI

7, 8. Kakav je savet Isus dao u vezi s molitvom i kakav je primer ostavio?

7 Biblija duhovnu budnost dovodi u blisku vezu s molitvom (Kol. 4:2; 1. Petr. 4:7). Nedugo nakon što je rekao svojim sledbenicima da bdiju s njim, Isus je dodao: „Bdite i molite se, da ne dođete u iskušenje“ (Mat. 26:41). Da li se ovaj savet odnosio samo na tešku situaciju u kojoj su se tada nalazili? Ne, to je načelo po kom treba da živimo iz dana u dan.

8 Isus je ostavio najbolji primer što se tiče molitve. Možda se sećaš da se jednom prilikom celu noć molio svom Ocu. Pokušajmo da zamislimo tu situaciju. (Pročitati Luku 6:12, 13.) Proleće je, a Isus je verovatno u blizini ribarskog grada Kapernauma, gde obično prebiva kada se nalazi u tom području. Predveče odlazi na goru s koje se pruža pogled na Galilejsko more. Dok posmatra okolinu u smiraj dana, možda vidi titraje uljanih lampi u Kapernaumu i drugim obližnjim selima. Međutim, dok se obraća Jehovi, on je potpuno usredsređen na molitvu. Prolaze minuti, a zatim i sati. Isus ne primećuje kako se u podnožju gore svetla polako gase, kako mesec putuje nebom niti čuje noćne životinje kako pretražuju žbunje u potrazi za hranom. Verovatno se moli u vezi s važnom odlukom koju treba da donese — izborom svojih 12 apostola. Možemo da zamislimo koliko je udubljen u misli dok svom Ocu iznosi zapažanja i brige o svakom učeniku i gorljivo se moli za vođstvo i mudrost.

9. Šta učimo iz toga što se Isus molio celu noć?

9 Šta učimo iz Isusovog primera? Da treba satima da se molimo? Ne, jer je saosećajno rekao za svoje sledbenike: „Duh je, doduše, srčan, ali je telo slabo“ (Matej 26:41). Pa ipak, možemo se ugledati na Isusa. Na primer, da li razgovaramo s našim nebeskim Ocem pre nego što donesemo neku odluku koja može uticati na našu duhovnost ili na duhovnost naše porodice i suvernika? Da li se molimo za braću i sestre u veri? Da li se molimo iz srca umesto da ponavljamo uvek iste reči? Zapazi da je Isusu veoma značilo to što je mogao lično da razgovara sa svojim Ocem. U današnjem užurbanom svetu veoma lako možemo upasti u vrtlog života i zaboraviti šta je najvažnije. Ako odvajamo dovoljno vremena za konkretne, lične molitve, naša duhovna budnost će biti na višem nivou (Matej 6:6, 7). Približićemo se Jehovi, voljni da ojačamo svoj odnos s njim i izbegavamo sve što bi ga moglo oslabiti (Ps. 25:14).

ZADRŽATI BUDNOST U SLUŽBI PROPOVEDANJA

10. Koji nam primer pokazuje da je Isus pazio na prilike u kojima je mogao da pruži svedočanstvo?

10 Isus je bio usredsređen na delo koje mu je Jehova poverio. Dok obavljamo neke poslove, misli nam mogu lutati bez bojazni da će se nešto loše desiti. Međutim, mnoge aktivnosti zahtevaju da budemo usredsređeni i oprezni, a hrišćanska služba je upravo takva. Isus je uvek bio duhovno budan dok je obavljao svoj zadatak, tražeći prilike da prenese dobru vest drugima. Na primer, kada je zajedno sa svojim učenicima stigao u grad Sihar nakon što su dosta pešačili tog jutra, učenici su otišli da nabave nešto za jelo. Isus je ostao kod gradskog izvora da predahne, ali je i dalje pazio na prilike u kojima bi mogao da pruži svedočanstvo. Jedna Samarićanka je došla da uzme vodu. Isus je mogao da odspava. Mogao je i da izbegne razgovor. Međutim, on se obratio toj ženi, započeo razgovor s njom i dao snažno svedočanstvo koje je uticalo na život mnogih ljudi u tom gradu (Jov. 4:4-26, 39-42). Da li možemo još vernije oponašati Isusov primer budnosti, možda tako što ćemo paziti na prilike u kojima bismo mogli da prenesemo dobru vest ljudima koje svakodnevno srećemo?

11, 12. (a) Kako je Isus postupio prema onima koji su mogli da ga ometu u njegovom zadatku? (b) Kakvu je uravnoteženost Isus pokazao u obavljanju svog zadatka?

11 Ponekad su dobronamerni pojedinci mogli da ometu Isusa u njegovom zadatku. Mnogi ljudi u Kapernaumu bili su toliko dirnuti Isusovim čudesnim izlečenjima da su hteli da ostane kod njih. To je razumljivo. Međutim, Isusov zadatak je bio da propoveda svim „izgubljenim ovcama doma Izraelovog“, a ne samo ljudima u jednom gradu (Mat. 15:24). Zato im je rekao: „I drugim gradovima moram objaviti dobru vest o Božjem kraljevstvu, jer sam radi toga poslat“ (Luka 4:40-44). Očigledno je da je njegov život bio usredsređen na službu. On nije dozvolio da ga bilo šta omete.

12 Da li je Isus bio toliko usredsređen na svoj zadatak da je postao fanatik ili asketa? Da li je bio toliko zaokupljen službom da je zaboravio na potrebe porodica? Ne, Isus je ostavio savršen primer uravnoteženosti. Uživao je u životu i pronalazio je zadovoljstvo u radosnim trenucima u društvu prijatelja. Cenio je porodice, pokazao je izuzetno saosećanje prema njihovim potrebama i problemima i nesebično je voleo decu. (Pročitati Marka 10:13-16.)

13. Kako možemo oponašati Isusov primer budnosti i uravnoteženosti u našoj službi?

13 Kako možemo težiti sličnoj uravnoteženosti dok oponašamo Isusov primer budnosti? Mi ne dozvoljavamo da nas ovaj svet omete u delu koje obavljamo. Može se desiti da nas čak i dobronamerni prijatelji i rođaci podstiču da usporimo u službi ili da vodimo život na način koji oni smatraju normalnim. Međutim, ako nam je Isus uzor, na službu ćemo gledati kao na hranu (Jov. 4:34). Služba koju obavljamo duhovno nas hrani i donosi nam zadovoljstvo. Pa ipak, nikada nećemo otići u krajnost tako što ćemo biti samopravični ili voditi asketski način života. Poput Isusa, želimo da budemo radosne, uravnotežene sluge „srećnog Boga“ (1. Tim. 1:11).

KAKO OSTATI BUDAN U VREME ISKUŠENJA

14. Kojoj sklonosti treba da se odupremo kada smo u iskušenju i zašto?

14 Kao što smo videli, Isus je neke od najusrdnijih podstreka da se ostane budan uputio kada je bio u najtežim iskušenjima. (Pročitati Marka 14:37.) Isusov primer nam može koristiti posebno kada se suočavamo s nevoljama. Tada mnogi zaborave jednu osnovnu istinu, koja je toliko važna da se u Poslovicama dva puta ponavlja: „Neki se put čoveku čini ispravnim, ali na kraju vodi u smrt“ (Posl. 14:12; 16:25). Ako se oslonimo na svoje razmišljanje, posebno kada se suočavamo sa ozbiljnim problemima, verovatno ćemo dovesti u opasnost sebe i one koje volimo.

15. S kakvim se iskušenjem može suočiti poglavar porodice u vreme ekonomske krize?

15 Na primer, poglavar porodice može biti pod ogromnim pritiskom da brine „za svoje“ u materijalnom pogledu (1. Tim. 5:8). Može biti u iskušenju da prihvati posao zbog kog često ne bi bio na hrišćanskim sastancima, ne bi imao porodično proučavanje ili ne bi učestvovao u službi. Ako bi se oslonio samo na ljudsko razmišljanje, takav izbor bi mogao biti opravdan, čak ispravan. Međutim, na kraju bi se mogao duhovno razboleti ili umreti. Koliko je bolje slediti savet iz Poslovica 3:5, 6! Solomon je rekao: „Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim, a na svoj razum nemoj se oslanjati. Na svim putevima svojim imaj ga na umu, i on će ispraviti staze tvoje.“

16. (a) Kako je Isus pokazao da ima više poverenja u Jehovinu nego u svoju mudrost? (b) Kako se mnogi poglavari porodica po ugledu na Isusa oslanjaju na Jehovu u teškim periodima?

16 Kada je bio u iskušenju, Isus nipošto nije želeo da se osloni na svoj razum. Razmisli o tome! Najmudriji čovek koji je ikada živeo na zemlji nije se oslanjao na svoju mudrost kada je pružao odgovore. Na primer, kada ga je Satana kušao, Isus je uvek odgovarao rečima: „Pisano je“ (Mat. 4:4, 7, 10). Da bi savladao kušnju, on se oslanjao na mudrost svog Oca, pokazavši time poniznost koju Satana prezire i nimalo ne poseduje. Da li i mi činimo isto? Poglavari porodica koji oponašaju Isusovu budnost dopuštaju da ih vodi Božja Reč, posebno u vreme kušnji. Na hiljade njih širom sveta čine upravo to. Njima je Božje Kraljevstvo i služenje Jehovi uvek na prvom mestu u životu, čak i ispred materijalnih potreba. Tako se na najbolji način brinu za svoju porodicu. Jehova im uzvraća tako što blagosilja trud koji ulažu dok brinu za materijalne potrebe porodice, baš kao što i obećava u svojoj Reči (Mat. 6:33).

17. Šta te motiviše da budeš budan poput Isusa?

17 Nema sumnje da je Isus ostavio najbolji mogući primer budnosti. Njegov primer je praktičan, koristan i čak znači život. Ne zaboravi, Satana jedva čeka da te uljuljka u duhovni san — da ti oslabi veru, da te navede da površno služiš Bogu i pogaziš svoja uverenja (1. Sol. 5:6). Ne dozvoli mu da uspe u tome! Ostani duhovno budan poput Isusa — kada se moliš, kada si u službi i kada si u iskušenjima. Na taj način ćeš imati bogat, srećan i ispunjen život čak i sada, u poslednjim danima ovog poretka koji polako iščezava. Ako ostaneš budan, tvoj Gospodar će te naći spremnog i revnog u vršenju volje njegovog Oca kada dođe da okonča ovaj svet. Jehova će tada sa zadovoljstvom nagraditi tvoju vernost! (Otkr. 16:15).

[Pitanja za razmatranje]

[Slika na 6. strani]

Isus je propovedao ženi na bunaru. Koje prilike za svedočenje ti svakodnevno koristiš?

[Slika na 7. strani]

Kada brineš za duhovnu dobrobit svoje porodice pokazuješ da si budan