1. Zašto su skupštine u Filipima i Tijatiri dobile pohvalu?

KRŠĆANI u Filipima u 1. stoljeću bili su siromašni. No bili su velikodušni i pokazivali su veliku ljubav svojim suvjernicima (Filip. 1:3-5, 9; 4:15, 16). Stoga je apostol Pavao na kraju poslanice koju im je uputio mogao napisati: “Neka nezaslužena dobrota Gospodina Isusa Krista bude s duhom vašim!” (Filip. 4:23). I kršćani u Tijatiri pokazivali su isti stav, pa im je proslavljeni Isus Krist rekao: “Znam tvoja djela i tvoju ljubav, vjeru, službu i ustrajnost i da je posljednjih djela tvojih više nego prijašnjih” (Otkr. 2:19).

2. Kako mi osobno možemo utjecati na to kakav duh vlada u našoj skupštini?

² I danas se svaka skupština Jehovinih svjedoka može prepoznati po duhu koji se osjeća u njoj, odnosno po atmosferi koja u njoj vlada. Neke skupštine poznate su po srdačnoj atmosferi i bratskoj ljubavi. U drugima se osjeća posebna revnost za propovijedanje dobre vijesti o Kraljevstvu i veliko cijenjenje za punovremenu službu. Ako se svatko od nas trudi pozitivno razmišljati, time doprinosimo jedinstvu skupštine i pomažemo da ona duhovno napreduje (1. Kor. 1:10). S druge strane, ako smo skloni negativnom i kritičkom razmišljanju, možemo doprinijeti tome da u skupštini zavlada duhovna tromost i mlakost, pa čak i da se tolerira neispravno postupanje (1. Kor. 5:1; Otkr. 3:15, 16). Kakav duh vlada u tvojoj skupštini? Što ti možeš učiniti kako bi u skupštini vladao dobar duh?

3, 4. Kako možemo hvaliti Jehovu “usred velikog mnoštva okupljenog”?

³ Psalmist je pjevao Jehovi: “Hvalit ću te usred velikog mnoštva okupljenog, među narodom brojnim tebe ću hvaliti” (Psal. 35:18). Nije se ustručavao hvaliti Jehovu kad je bio među Božjim slugama. Na našim tjednim sastancima, naprimjer na Razmatranju Stražarske kule, imamo odličnu priliku da komentarima izrazimo svoju revnost i vjeru. Svi bismo se trebali pitati: Sudjelujem li na sastancima koliko god mogu? Da li se dobro pripremam za njih i dajem li kvalitetne komentare? Da li kao glava obitelji pomažem svojoj djeci da kod kuće pripreme komentare i poučavam li ih da komentiraju svojim riječima?

⁴ Psalmist David rekao je da svojim pjevanjem pokazujemo da imamo postojano srce. “Postojano je srce moje, Bože”, rekao je, “postojano je srce moje. Pjevat ću i pjesmom te hvaliti” (Psal. 57:7). Pjesme koje se pjevaju na našim sastancima odlična su prilika da svojim glasom postojana srca hvalimo Jehovu. Ako ne znamo dobro pjevati neke pjesme, možemo ih vježbati tijekom večeri za obiteljsko proučavanje. Sigurno i mi želimo biti poput psalmista koji je rekao: “Pjevat ću Jehovi cijeloga života svojega, pjesmom ću hvaliti Boga svojega dokle god me bude” (Psal. 104:33).

5, 6. (a) Kako možemo pokazivati gostoljubivost i velikodušnost drugima? (b) Kako to djeluje na skupštinu?

⁵ Srdačnoj atmosferi u skupštini možemo doprinijeti i tako da ukazujemo gostoprimstvo svojoj braći i sestrama. U posljednjem poglavlju svoje poslanice Hebrejima Pavao je potaknuo suvjernike: “Neka bratska ljubav i dalje vlada među vama. Ne zaboravljajte gostoljubivost” (Hebr. 13:1, 2). Ako pozovemo na ručak putujućeg nadglednika sa suprugom ili druge punovremene sluge iz skupštine, pruža nam se odlična prilika da pokažemo gostoljubivost. Ponekad možemo pozvati i udovice, samohrane roditelje s djecom ili druge članove skupštine kojima će biti drago da jedu s nama ili da nam se pridruže na obiteljskom proučavanju.

 ⁶ Pavao je rekao Timoteju da potiče suvjernike “da čine dobro, da se bogate dobrim djelima, da budu darežljivi, spremni dijeliti s drugima ono što imaju” jer će tako “skupljati ono blago koje je dobar temelj za budućnost, kako bi osvojili pravi život” (1. Tim. 6:17-19). Pavao je savjetovao suvjernicima da budu gostoljubivi. Čak i u vrijeme ekonomske krize možemo biti velikodušni. Naprimjer, možemo povesti u službu ili na sastanke braću i sestre kojima je potreban prijevoz. A što mogu učiniti oni kojima se na takav način pokazuje dobrota? Oni mogu doprinijeti dobroj atmosferi u skupštini ako pokazuju zahvalnost za ono što se čini za njih, možda tako da u skladu sa svojim mogućnostima podmire troškove prijevoza, koji su svakim danom sve veći. Osim toga, ako se potrudimo više vremena provoditi sa svojom duhovnom braćom i sestrama, oni će osjećati da ih trebamo i volimo. Kad činimo dobro “svojoj braći u vjeri” i kad smo spremni posvetiti im vrijeme i podijeliti s njima materijalne stvari, ne samo da osjećamo još jaču ljubav prema njima nego doprinosimo tome da u skupštini vlada srdačna i ugodna atmosfera (Gal. 6:10).

7. Kako svojom povjerljivošću doprinosimo dobroj atmosferi u skupštini?

⁷ Razmotrimo još dva čimbenika koji jačaju ljubav među suvjernicima. To su prijateljstvo i povjerljivost. (Pročitaj Mudre izreke 18:24.) Pravi prijatelji ne otkrivaju drugima ono što im netko kaže u povjerenju. Kad nam braća povjere svoje najdublje misli i osjećaje i kad su sigurni da to nećemo pričati okolo, ljubav koju osjećamo jedni prema drugima još više raste. Stoga, trudimo se biti pouzdani prijatelji koji ne otkrivaju povjerljive stvari jer ćemo tako doprinijeti tome da u skupštini vlada ljubav i obiteljska atmosfera! (Izr. 20:19).

8. Koji su savjet dobili kršćani u Laodiceji i zašto?

⁸ Isus je rekao skupštini u Laodiceji: “Znam tvoja djela — nisi ni hladan ni vruć. Da si barem hladan ili vruć! Ali kako si mlak, ni vruć ni hladan, izbljuvat ću te iz usta svojih” (Otkr. 3:15, 16). Kršćani u Laodiceji nisu revno izvršavali svoju službu. To je vjerojatno loše utjecalo i na međuljudske odnose u skupštini. Stoga ih je Isus s ljubavlju savjetovao: “Ja ukoravam i opominjem sve koje ljubim. Zato budi revan i pokaj se!” (Otkr. 3:19).

9. Kako naš stav prema propovijedanju utječe na duh koji vlada u skupštini?

⁹ Da bi u skupštini vladao dobar, zdrav duh, trebamo revno propovijedati.  Skupština postoji zato da bismo na organizirani način tražili ponizne i poslušne ljude i pomagali im u duhovnom pogledu. Dakle, trebamo gorljivo sudjelovati u stvaranju učenika, kao što je to činio i Isus (Mat. 28:19, 20; Luka 4:43). Što smo revniji u službi propovijedanja, to ćemo složnije djelovati kao “Božji suradnici” (1. Kor. 3:9). Kad promatramo kako naša braća u službi brane svoju vjeru i pokazuju da cijene duhovne stvari, osjećamo prema njima još veću ljubav i poštovanje. Osim toga, kad složno propovijedamo, doprinosimo jedinstvu skupštine. (Pročitaj Sefaniju 3:9.)

10. Kako na ostale članove skupštine djeluje ako se trudimo kvalitetnije propovijedati?

¹⁰ Time što se trudimo kvalitetnije propovijedati dobro utječemo na druge. Ako pokazujemo veće zanimanje za ljude koje susrećemo u službi i trudimo se doprijeti do njihovog srca, ići ćemo u službu s još većim oduševljenjem (Mat. 9:36, 37). Budući da je gorljivost zarazna, prenijet će se i na naše suradnike. Isus je slao svoje učenike da propovijedaju u paru, a ne pojedinačno (Luka 10:1). To im je omogućilo da se međusobno hrabre i da uče jedni od drugih, a i pomoglo im je da budu još revniji u službi. Sigurno i mi rado idemo u službu s revnim objaviteljima. Njihova gorljivost djeluje na nas ohrabrujuće i potiče nas da i dalje revno propovijedamo (Rim. 1:12).

11. Kakav su stav imali neki Izraelci u Mojsijevo vrijeme i do čega je to dovelo?

¹¹ Samo nekoliko tjedana nakon što su bili organizirani kao narod, Izraelci su postali nezadovoljni i počeli su prigovarati. Zbog toga su se pobunili protiv Jehove i njegovih predstavnika (2. Mojs. 16:1, 2). Samo je malom broju Izraelaca koji su izašli iz Egipta bilo dopušteno da uđu u Obećanu zemlju. Čak ni Mojsije nije dobio priliku ući u tu zemlju zbog svoje reakcije na stalno prigovaranje Izraelaca (5. Mojs. 32:48-52). Što mi možemo učiniti kako ne bismo počeli negativno razmišljati?

12. Što možemo učiniti da nam prigovaranje ne prijeđe u naviku?

¹² Moramo paziti da nam prigovaranje ne prijeđe u naviku. Da bismo u tome uspjeli, moramo razvijati poniznost i poštovanje prema onima kojima je povjereno vodstvo u skupštini, ali i pažljivo birati društvo. Na nas može štetno utjecati ako biramo lošu zabavu ili ako provodimo previše vremena sa svjetovnim osobama s kojima radimo ili idemo u školu, a koje ne žive po pravednim moralnim mjerilima. Trebali bismo se što manje družiti s ljudima koji vole prigovarati ili su samovoljni (Izr. 13:20).

13. Do čega može dovesti prigovaranje u skupštini?

¹³ Prigovaranje štetno djeluje na skupštinu te može dovesti i do drugih postupaka koji ugrožavaju duhovnost članova skupštine. Naprimjer, prigovaranje može narušiti mir i jedinstvo skupštine. Osim toga, javno kritiziranje suvjernika ne samo da može nanijeti bol onima protiv kojih je usmjereno nego može prerasti u druge grijehe. Tako bi, naprimjer, osoba koja je sklona kritiziranju mogla početi klevetati druge i pogrdno govoriti o njima (3. Mojs. 19:16; 1. Kor. 5:11). Za neke kršćane u 1. stoljeću koji su  stalno prigovarali Juda je rekao: “Ne poštuju one koji nad njima imaju vlast i pogrdno govore o slavnima” (Juda 8, 16). Bogu sigurno nije bilo po volji što su prigovarali protiv starješina u skupštini koji su imali odgovorna zaduženja.

14, 15. (a) Kako se može odraziti na cijelu skupštinu ako se ništa ne poduzme u vezi s ozbiljnim grijehom? (b) Što trebamo učiniti ako saznamo da netko tajno čini neki grijeh?

¹⁴ No što učiniti ako saznamo da netko tajno čini neki grijeh, naprimjer prekomjerno konzumira alkohol, gleda pornografiju ili živi nemoralno? (Efež. 5:11, 12). Ako zatvaramo oči pred teškim grijesima, možemo onemogućiti Jehovinom svetom duhu da djeluje, i tako ugroziti mir cijele skupštine (Gal. 5:19-23). Kao što su prvi kršćani u Korintu morali odstraniti nečistoću koja se pojavila u njihovoj sredini, tako se i danas skupštine moraju očistiti od svih iskvarujućih utjecaja kako bi se u njima sačuvao zdrav, dobar duh. Što ti možeš učiniti kako bi u skupštini vladao mir?

¹⁵ Kao što smo već spomenuli, važno je da budemo osobe od povjerenja, posebno ako su nam se drugi povjerili otkrivši nam svoje misli i osjećaje. Doista bi bilo ružno i bezobzirno otkrivati drugima povjerljive informacije o nekome! Međutim, kad se radi o ozbiljnom grijehu, potrebno je o tome obavijestiti starješine jer su oni prema Bibliji dužni rješavati takve probleme. (Pročitaj 3. Mojsijevu 5:1.) Dakle, ako znamo da su neki brat ili sestra počinili takav grijeh, trebamo ih potaknuti da se obrate starješinama i zatraže njihovu pomoć (Jak. 5:13-15). No ako to oni ne učine u razumnom roku, mi o tome trebamo obavijestiti starješine.

16. Kako štitimo skupštinu kad prijavimo ozbiljan grijeh?

¹⁶ Skupština nam pruža duhovnu sigurnost i zato se svi moramo truditi da je zaštitimo tako da prijavimo ozbiljan grijeh. Ako starješine uspiju pomoći grešniku da se urazumi i on se pokaje te prihvati ukor, grešnik više ne ugrožava dobar duh u skupštini. No što učiniti ako se osoba koja čini težak grijeh ne kaje i ne želi prihvatiti savjet koji joj starješine pružaju s puno ljubavi? Takav pojedinac bit će isključen iz skupštine. Na taj se način odstranjuje iskvarujuć utjecaj i čuva se “duh skupštine”. (Pročitaj 1. Korinćanima 5:5.) Da bi u skupštini i nadalje vladao dobar duh, svi trebamo učiniti ono što je potrebno te surađivati sa starješinama i štititi dobrobit svojih suvjernika.

17, 18. Kako možemo “održati jedinstvo duha”?

¹⁷ Isusovi prvi sljedbenici “posvetili su se apostolskom učenju” i tako su doprinijeli tome da u skupštini vlada jedinstvo (Djela 2:42). Oni su cijenili biblijske savjete i upute koje su dobivali od starješina. Zahvaljujući suradnji starješina s vjernim i razboritim robom današnje skupštine također dobivaju pomoć i ohrabrenje kako bi ostale ujedinjene (1. Kor. 1:10). Kad prihvaćamo biblijske pouke koje dobivamo od Jehovine organizacije i slijedimo upute starješina, pokazujemo da se istinski trudimo “održati jedinstvo duha” u miru koji nas povezuje (Efež. 4:3).

¹⁸ Stoga, dajmo sve od sebe da u skupštini vlada zdrav, dobar duh! Tada će se i na nama ispuniti riječi: “Neka nezaslužena dobrota Gospodina Isusa Krista bude s duhom vašim!” (Filip. 4:23).