David, kralj starog Izraela, počinio je blud s Bat-Šebom i ona je zatrudnjela. Kako bi sakrio njihov grijeh, David je dao ubiti Bat-Šebinog muža, a potom ju je uzeo za ženu. David je mjesecima vodio dvostruki život i po svoj prilici obavljao kraljevske dužnosti. No Jehova nije dopustio da kraljev grijeh ostane tajna. Poslao je svog proroka Natana da se suoči s Davidom i kaže mu koliko je težak njegov grijeh.

Bio je to težak zadatak. Pokušaj se staviti u Natanov položaj. Natan je bio vjeran Jehovi i čvrsto se držao njegovih mjerila, pa ga je to sigurno potaknulo da Davidu ukaže na njegove grijehe. No možda se pitao kako da to učini i kako da uvjeri kralja Davida da se treba pokajati.

Zašto ne bi odvojio nekoliko minuta i pročitao 2. Samuelovu 12:1-25? Zamisli da si Natan i da Davidu pričaš sljedeću priču: “U nekom su gradu živjela dva čovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan. Bogataš je imao vrlo mnogo ovaca i goveda, a siromah nije imao ništa, osim jedne ovčice, koju je kupio. Hranio ju je i ona je rasla uz njega i uz sinove njegove. Jela je od zalogaja njegova, pila iz čaše njegove i spavala mu u njedrima. Bila mu je kao kći. Poslije nekog vremena došao je bogatašu neki čovjek u posjet.  A bogatašu je bilo žao uzeti od svojih ovaca ili goveda da pripravi putniku koji je došao k njemu, nego je uzeo ovčicu onoga siromaha i pripravio je čovjeku koji je došao k njemu” (2. Sam. 12:1-4).

David je i sam nekada bio pastir i izgleda da je pomislio kako se radi o stvarnom događaju. U vezi s tim jedan biblijski komentator kaže: “Možda je bilo uobičajeno da Natan dolazi k njemu kako bi se zauzeo za nekoga kome je bila nanesena nepravda i tko nije mogao na drugi način dobiti zadovoljštinu, pa je David pomislio da on treba riješiti taj slučaj.” Čak i ako je bilo tako, Natan je trebao imati vjeru u Boga i biti hrabar da bi na takav način razgovarao s kraljem. Natanova priča razbjesnila je Davida. “Tako živ bio Jehova, čovjek koji je to učinio zaslužuje smrt!” uzviknuo je David. No tada je uslijedila Natanova izjava, koja je uistinu djelovala poražavajuće na Davida: “Ti si taj čovjek!” (2. Sam. 12:5-7).

Razmotrimo sada zašto je Natan na takav način ukazao Davidu na problem. Osoba koja je emocionalno uključena u nešto ne može objektivno sagledati situaciju u kojoj se nalazi. Svi smo skloni tražiti izgovore kako bismo se opravdali ako su naši postupci dvojbeni u moralnom pogledu. Međutim, Natanova priča navela je Davida da ne znajući osudi vlastite postupke. Kralju je bilo jasno da je ono o čemu je govorio Natan bilo za svaku osudu. Tek nakon što je sam David osudio postupke čovjeka iz priče, Natan je rekao da se ta priča zapravo odnosi na njega. Tada je David mogao sagledati svu težinu grijeha koji je počinio. To ga je potaknulo da počne ispravno razmišljati i da prihvati ukor. Priznao je da je time što je počinio blud s Bat-Šebom i što je dao ubiti njenog muža prezreo Jehovu, te je stoga prihvatio zasluženi ukor (2. Sam. 12:9-14; Psal. 51, naslov).

Što možemo iz toga naučiti? Kad poučavamo ljude o Bibliji, naš je cilj pomoći im da dođu do ispravnog zaključka. Natan je poštivao Davida i zato je s njim taktično razgovarao. Znao je da David u srcu ljubi pravednost i pravdu. Stoga je ispričao priču kojom je apelirao na te njegove osobine. I mi možemo pomoći iskrenim pojedincima da shvate kako Jehova gleda na stvari. Kako to možemo učiniti? Tako da apeliramo na njihov osjećaj za ono što je ispravno, ali pritom ne smijemo odavati dojam da smo u moralnom ili duhovnom pogledu bolji od njih. Nama je Biblija, a ne naše osobno mišljenje, mjerilo na temelju kojeg odlučujemo što je ispravno, a što neispravno.

Natan je bio vjeran Bogu i to mu je više od svega pomoglo da prekori moćnog kralja (2. Sam. 12:1). I nama će vjernost Bogu pomoći da budemo hrabri i da čvrsto zastupamo Jehovina pravedna načela.

David i Natan očito su bili dobri prijatelji jer je David nazvao po Natanu jednog od svojih sinova (1. Ljet. 3:1, 5). Natan se prvi put spominje u Bibliji zajedno s Davidom. Obojica su ljubila Jehovu. Kralj je očito imao povjerenja u Natanovu prosudbu jer je otkrio proroku da želi Jehovi sagraditi hram. “‘Pogledaj!’” rekao je David, “‘ja živim u dvoru od cedrovine, a kovčeg pravoga Boga nalazi se pod šatorom.’ Tada je Natan rekao kralju: ‘Idi i učini sve što ti je na srcu, jer je Jehova s tobom!’” (2. Sam. 7:2, 3).

Natan je bio vjerni Jehovin sluga i stoga je oduševljeno podržao Davidovu namjeru da sagradi prvi hram na Zemlji u kojem će ljudi štovati pravog Boga. Međutim, tom je prilikom očito govorio u svoje ime, a ne u Jehovino. Iste noći Bog mu je zapovjedio da kralju prenese drugačiju poruku: David neće sagraditi Jehovin hram! To će učiniti jedan od Davidovih sinova. Ipak, Natan je objavio Davidu da će Bog s njim sklopiti savez i prenio mu je Jehovine riječi: “Prijestolje tvoje čvrsto će stajati dovijeka” (2. Sam. 7:4-16).

Natanovo gledište o gradnji hrama bilo je u suprotnosti s Božjom voljom. No ponizni je prorok bez prigovora prihvatio Jehovin naum i postupao u skladu s njim. To je doista primjer vrijedan  oponašanja ako se nađemo u situaciji da nas Bog treba na neki način ispraviti. Natan je i nakon toga služio kao Božji prorok, što znači da nije izgubio Božju naklonost. Zapravo, izgleda da je Jehova nadahnuo Natana i vidioca Gada da zapovjede Davidu da postavi u hramsku službu 4 000 glazbenika (1. Ljet. 23:1-5; 2. Ljet. 29:25).

Natan je znao da je Salamun trebao naslijediti na prijestolju ostarjelog Davida. Stoga je odlučno reagirao kad je Adonija u Davidovim poznim godinama pokušao prigrabiti kraljevsku vlast. Natan je i ovom prilikom postupio taktično i pokazao da je vjeran Bogu. Najprije je potaknuo Bat-Šebu da podsjeti Davida na njegovu zakletvu da će njihov sin Salamun postati kralj. Potom je i sam Natan otišao kralju kako bi ga upitao je li se on složio s tim da ga naslijedi Adonija. Kad je kralj shvatio svu ozbiljnost te situacije, zapovjedio je Natanu i drugim vjernim slugama da pomažu Salamuna i proglase ga kraljem. Adonijin državni udar nije uspio (1. Kralj. 1:5-53).

Općenito se smatra da su Natan i Gad napisali neka poglavlja 1. Samuelove (od 25. do 31. poglavlja) i cijelu 2. Samuelovu. O nadahnutim povijesnim zapisima koji se nalaze u tim knjigama, Biblija kaže: “Povijest kralja Davida, od početka do kraja, zapisana je u zapisima vidioca Samuela, u zapisima proroka Natana i u zapisima vidioca Gada” (1. Ljet. 29:29). Biblija otkriva i da je Natan sastavio povijesni zapis o Salamunu (2. Ljet. 9:29). To znači da je Natan po svoj prilici nastavio služiti na kraljevskom dvoru i nakon Davidove smrti.

O proroku Natanu malo se toga zna, a većinu onoga što znamo napisao je sam prorok. No i njegova samozatajnost puno govori o tome kakav je bio čovjek. Natan je očito bio skroman povjesničar koji nije htio proslaviti sebe. Jedan biblijski rječnik kaže da se u Bibliji ne spominju ni njegovi preci ni njegova obitelj. Ne znamo ništa o njegovom privatnom životu.

Iz šturih podataka o Natanu koje možemo naći u Bibliji jasno se vidi da je on bio skroman čovjek koji je gorljivo izvršavao Božju volju. Jehova Bog povjerio mu je odgovorne zadatke. Razmišljajmo o Natanovim osobinama, naprimjer o njegovoj vjernosti Bogu i velikom cijenjenju Božjih pravednih mjerila. Nastojmo ga u tome oponašati.

Vjerojatno nikada nećemo trebati prekoriti kralja koji je počinio blud niti spriječiti državni udar. No uz Božju pomoć možemo ostati vjerni Bogu i držati se njegovih pravednih načela. Osim toga, svi mi možemo hrabro, ali taktično poučavati druge o biblijskim istinama i podupirati pravu religiju.