Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Biblija menja živote

Biblija menja živote

Biblija menja živote

ZAŠTO je jedan čovek odbacio vrednosti kojima je poučavan od detinjstva i šta ga je podstaklo da im se vrati? U kome je jedan mladić pronašao oca za kojim je čeznuo celog života? Pročitajte šta oni kažu o tome.

’Shvatio sam da treba da se vratim Jehovi‘ — ILI KALIL

GODINA ROĐENJA: 1976.

ZEMLJA ROĐENJA: KIPAR

U PROŠLOSTI: BUNTOVNI SIN

MOJ NEKADAŠNJI NAČIN ŽIVOTA: Rodio sam se na Kipru, ali odrastao sam u Australiji. Moji roditelji su Jehovini svedoci i oni su dali sve od sebe da u mene usade ljubav prema Jehovi i njegovoj Reči, Bibliji. Međutim, u tinejdžerskim godinama sam počeo da odbacujem njihovu pouku. Iskradao sam se noću iz kuće da se nađem sa društvom. Krali smo kola i upadali u razne nevolje.

U početku sam te stvari radio u tajnosti iz straha da ne razočaram roditelje. Ali kasnije je taj strah nestao. Moji prijatelji su bili mnogo stariji od mene i nisu voleli Jehovu, a to je loše uticalo na mene. Na kraju sam rekao roditeljima da me više ne zanima njihova vera. Strpljivo su pokušavali da mi pomognu, ali ja sam odbijao pomoć. To im je slomilo srce.

Nakon što sam otišao od kuće, počeo sam da se drogiram i čak da uzgajam i prodajem velike količine marihuane. Živeo sam nemoralno i provodio dosta vremena u noćnim klubovima. Takođe sam bio nagle naravi. Kada bi neko rekao ili uradio nešto što mi se ne sviđa, mene bi obuzeo bes, pa bih vikao na njega ili ga čak udario. Zapravo, radio sam sve ono što su me poučavali da kao hrišćanin ne treba da radim.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMENILA ŽIVOT: Imao sam druga koji se takođe drogirao a koji je u detinjstvu ostao bez oca. Postali smo bliski prijatelji i često smo ostajali do kasno i razgovarali. U nekoliko takvih prilika, on mi se poveravao i pričao o tome koliko mu nedostaje otac. S obzirom na to da sam kao dete bio poučavan nadi u uskrsenje, govorio sam mu o Isusu — o tome kako je on uskrsavao mrtve i obećao da će to raditi i u budućnosti (Jovan 5:28, 29). „Zamisli da ponovo vidiš svog oca“, rekao sam mu. „Svi bismo mogli živeti večno u Raju na zemlji.“ To ga je pogodilo u srce.

Ponekad bi on započeo razgovor o temama kao što su poslednji dani ili doktrina o Trojstvu. Uzeo bih njegovu Bibliju i pokazao mu razne stihove koji otkrivaju istinu o Jehovi Bogu, Isusu i poslednjim danima (Jovan 14:28; 2. Timoteju 3:1-5). Što sam više svom drugu pričao o Jehovi, više sam i sâm razmišljao o njemu.

Polako ali sigurno, seme biblijske istine koje je mirovalo u mom srcu — seme koje su roditelji s trudom usađivali — počelo je da klija. Na primer, ponekad kada sam bio na nekoj žurki i uzimao drogu s društvom, iznenada bih se setio Jehove. Mnogi moji drugovi su tvrdili da vole Boga, ali to se nije videlo po njihovom ponašanju. Pošto nisam želeo da budem nalik njima, shvatio sam šta treba da uradim. Treba da se vratim Jehovi.

Naravno, jedno je znati šta treba da se radi, a sasvim drugo to i uraditi. Neke promene nisu bile tako teške, kao na primer da prestanem da se drogiram. Takođe sam prekinuo stara prijateljstva i počeo da proučavam Bibliju s jednim hrišćanskim starešinom.

Međutim, bilo je mnogo težih promena. Posebno mi je bilo teško da kontrolišem narav. Jedno vreme bih uspevao, ali bi se onda desilo da napravim istu grešku. Posle toga sam se osećao kao da sam izgubljen slučaj. Bio sam obeshrabren i razgovarao sam sa starešinom koji je sa mnom proučavao. On je bio pravi izvor ohrabrenja jer je veoma strpljiv i ljubazan. Jednom mi je predložio da u Stražarskoj kuli pročitam članak o tome koliko je važno da ne odustajemo. a Pričali smo o koracima koje mogu da preduzmem kada me obuzme bes. Zahvaljujući tom članku i molitvama Jehovi, postepeno sam naučio da kontrolišem svoju narav. U aprilu 2000, krstio sam se kao Jehovin svedok. Naravno, moji roditelji su bili oduševljeni.

KAKO MI JE TO KORISTILO: Sada imam unutrašnji mir i čistu savest zato što više ne prljam svoje telo drogom i nemoralom. Bilo da radim, idem na hrišćanski sastanak ili uživam u rekreaciji, mnogo sam srećniji nego pre. Imam pozitivan stav prema životu.

Zahvalan sam Jehovi za roditelje koji nikada nisu odustali od mene. Takođe razmišljam o Isusovim rečima iz Jovana 6:44: „Niko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac, koji me je poslao.“ Dirnut sam kad razmišljam o tome da sam se Jehovi vratio zato što me je on privukao.

„Čeznuo sam za ocem“ — MARKO ANTONIO ALVAREZ SOTO

GODINA ROĐENJA: 1977.

ZEMLJA ROĐENJA: ČILE

U PROŠLOSTI: ČLAN HEVI METAL BENDA

MOJ NEKADAŠNJI NAČIN ŽIVOTA: Odrastao sam s majkom u Punta Arenasu, lepom gradu u Magelanovom prolazu nedaleko od najjužnije tačke Južne Amerike. Moji roditelji su se razišli kada sam imao pet godina. Zbog toga sam se osećao napušteno i čeznuo sam za ocem.

Majka je proučavala Bibliju s Jehovinim svedocima i vodila me je na sastanke u Dvoranu Kraljevstva. Međutim, osećao sam odbojnost prema sastancima i često bih besneo na putu do dvorane. Sa trinaest godina sam potpuno prestao da idem.

Tada se kod mene već razvila ljubav prema muzici i shvatio sam da sam talentovan. U svojoj petnaestoj godini, svirao sam hevi metal na muzičkim festivalima, u barovima i na žurkama. Družio sam se s talentovanim muzičarima i to je u meni probudilo zanimanje za klasičnu muziku. Počeo sam da studiram muziku na lokalnom konzervatorijumu. Sa dvadeset godina sam se preselio u glavni grad, Santijago, kako bih nastavio sa školovanjem. I dalje sam svirao u hevi metal bendovima.

Sve to vreme mučilo me je osećanje praznine. To sam pokušao da ublažim tako što sam se opijao i drogirao sa članovima benda, koji su za mene bili poput porodice. Imao sam buntovan stav, što se po mom izgledu i videlo. Oblačio sam se u crno, imao bradu i pustio kosu skoro do struka.

Zbog svoje naravi sam se često tukao i imao problema sa zakonom. Jedanput sam pod dejstvom alkohola napao grupu narkodilera koji su provocirali mene i moje prijatelje. Dobio sam takve batine da sam završio s polomljenom vilicom.

Međutim, najveći bol su mi naneli najbliži. Jednog dana sam saznao da me je devojka godinama varala s najboljim drugom, a svi moji drugovi su to krili od mene. To me je dotuklo.

Vratio sam se u Punta Arenas gde sam počeo da dajem časove muzike i sviram čelo. Nastavio sam da sviram i snimam pesme s bendovima. Kasnije sam upoznao lepu devojku po imenu Susan i počeli smo da živimo zajedno. Nedugo zatim, Susan je primetila da ja ne verujem u Trojstvo, dok njena majka veruje. „Šta je onda istina?“, pitala me je. Rekao sam joj da sam siguran da je učenje o Trojstvu pogrešno ali da joj to ne mogu dokazati iz Biblije. Ali znao sam ko može. Spomenuo sam joj da Jehovini svedoci znaju istinu iz Biblije. Onda sam uradio nešto što nisam radio godinama — pomolio sam se Bogu za pomoć.

Nekoliko dana kasnije, ugledao sam čoveka koji mi je delovao poznato i pitao sam ga da li je Jehovin svedok. Iako je za trenutak ustuknuo zbog mog izgleda, ljubazno mi je rekao kada su sastanci u Dvorani Kraljevstva. Bio sam uveren da je taj susret odgovor na moju molitvu. Otišao sam u dvoranu i seo u poslednji red kako me niko ne bi primetio. Međutim, prepoznali su me mnogi koji me se sećaju iz vremena kada sam kao dete dolazio na sastanke. Dočekali su me tako srdačno i pokazali toliko ljubavi da sam osetio neverovatan mir. Bilo je to kao da sam se vratio kući. Kada sam prepoznao čoveka koji me je poučavao Bibliji dok sam bio mali, zamolio sam ga da ponovo proučava sa mnom.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMENILA ŽIVOT: Jednog dana, pročitao sam Poslovice 27:11, gde piše: „Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce.“ Oduševila me je pomisao da običan smrtnik može da obraduje Stvoritelja svemira. Tada sam shvatio da je Jehova otac za kojim sam čeznuo celog života.

Želeo sam da ugodim svom nebeskom Ocu i vršim njegovu volju, ali dugo sam bio rob droge i alkohola. Postale su mi jasne Isusove reči zabeležene u Mateju 6:24: „Niko ne može robovati dvojici gospodara.“ Borio sam se da načinim promene, a onda sam razumeo načelo iz 1. Korinćanima 15:33: „Loše društvo kvari dobre navike.“ Shvatio sam da ne mogu prekinuti sa štetnim navikama ako nastavim da odlazim na ista mesta i družim se sa istim ljudima. Savet iz Biblije je bio jasan: Morao sam preduzeti ozbiljne mere da bih odbacio ono što me navodi na greh (Matej 5:30).

Zbog ljubavi prema muzici, napuštanje sveta hevi metala bila je najteža odluka u životu. Ali uz pomoć prijatelja iz skupštine, na kraju sam uspeo. Prestao sam da se opijam i drogiram. Takođe sam se ošišao, obrijao i više se nisam oblačio samo u crno. Kada je Susan čula da hoću da skratim kosu, radoznalost ju je savladala. Rekla mi je: „Idem da vidim šta ima u toj Dvorani Kraljevstva!“ Svidelo joj se ono što je tamo videla i uskoro je i sama počela da proučava Bibliju. Kasnije smo se venčali. Krstili smo se kao Jehovini svedoci 2008. i sada zajedno s mojom majkom radosno služimo Jehovi.

KAKO MI JE TO KORISTILO: Napustio sam svet prividne sreće i lažnih prijatelja. Još uvek volim muziku, ali sada sam izbirljiv. Koristim svoje iskustvo da pomognem porodici i drugima, naročito mladima, da uvide da većina stvari koje ovaj svet nudi može delovati privlačno, ali je u stvari ’sve to smeće‘ (Filipljanima 3:8).

Prave prijatelje sam pronašao u hrišćanskoj skupštini koja je ispunjena ljubavlju i mirom. Iznad svega, pošto sam se približio Jehovi, napokon sam pronašao Oca.

[Fusnota]

a Taj članak, pod nazivom „Uspeti putem ustrajnosti“, objavljen je u izdanju od 1. februara 2000, na stranama 4-6.

[Istaknuti tekst na 13. strani]

’Vratio sam se Jehovi zato što me je on privukao‘