Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Jehova mi je otvorio oči

Jehova mi je otvorio oči

Jehova mi je otvorio oči

Ispričao Patris Ojeka

Bilo je kasno popodne. Nakon još jednog dana provedenog u dubokoj tami — u slepilu i samoći, uz prigušen zvuk radija — odlučio sam da završim sa svojim jadnim životom. Sipao sam otrovan prah u čašu vode koju sam stavio na sto ispred sebe. Hteo sam da se poslednji put okupam i potom se lepo obučem pre nego što popijem smrtonosni napitak i okončam sve. Zašto sam hteo da se ubijem? I kako to da sam ipak živ i mogu ovo da ispričam?

ROĐEN sam 2. februara 1958. u oblasti Kasaj Orijental u Demokratskoj Republici Kongo. Moj otac je umro kada sam imao devet godina pa se o meni brinuo stariji brat.

Nakon škole, zaposlio sam se na plantaži kaučuka. Jednog jutra 1989, dok sam u svojoj kancelariji pripremao izveštaj, odjednom sam se našao u potpunoj tami. Isprva sam pomislio da je nestalo struje, ali čuo sam generator i bilo je jutro! Zaprepašćen, shvatio sam da ne vidim ništa, čak ni papire na stolu!

Istog časa sam pozvao svog radnika da me odvede u ambulantu. Odatle su me uputili kod stručnijeg lekara u gradu. On je ustanovio da je došlo do odvajanja mrežnjača i da je stanje ozbiljno, pa me je poslao u glavni grad Kinšasu.

Život u Kinšasi

U Kinšasi sam se obratio mnogim oftalmolozima, ali nijedan nije mogao da mi pomogne. Nakon što sam 43 dana proveo u bolnici, lekari su zaključili da ću biti slep do kraja života! Članovi porodice su me potom vodili u razne crkve u potrazi za čudesnim izlečenjem, ali sve je bilo uzalud.

Na kraju sam izgubio nadu da će mi se vratiti vid. Nad mojim životom su se nadvili tamni oblaci. Izgubio sam vid i posao. Napustila me je žena i odnela sa sobom sve što smo imali. Bilo me je sramota da izađem iz kuće i da budem s drugima. Povukao sam se u sebe i dane provodio kod kuće. Bio sam samotnjak i osećao se krajnje beskorisno.

Dva puta sam pokušao da se ubijem. U uvodu sam opisao drugi pokušaj. Tada me je spaslo dete iz porodice. Dok sam se ja kupao, dečak je slučajno prosuo tečnost iz čaše. Na sreću, nije pio iz nje. Ali ja sam se uspaničio jer čaša nije bila tamo gde sam je ostavio. Onda sam porodici priznao zašto sam je tražio i šta sam hteo da uradim.

Zahvalan sam Bogu i svojoj porodici što su vodili računa o meni. Moj plan da se ubijem bio je osujećen.

Novi razlozi za radost u mom životu

Dok sam 1992. jedne nedelje sedeo kod kuće s cigaretom u ruci, posetila su me dva Jehovina svedoka koja su propovedala od kuće do kuće. Primetili su da sam slep i pročitali su mi Isaiju 35:5, gde piše: „Tada će se otvoriti oči slepima i uši gluvima otvoriće se.“ Srce mi se ispunilo radošću kada sam čuo te reči! Za razliku od crkava u kojima sam bio, Svedoci nisu nudili nikakvo čudesno izlečenje. Naprotiv, oni su mi objasnili da će mi Bog vratiti vid u novom svetu koji je obećao — potrebno je samo da ga dobro upoznam (Jovan 17:3). Odmah sam počeo da sa Svedocima proučavam Bibliju pomoću knjige Ti možeš zauvek da živiš u raju na Zemlji. Takođe sam počeo da idem na sve sastanke Jehovinih svedoka u obližnjoj Dvorani Kraljevstva i da menjam život. Prestao sam da pušim.

Ali problem s vidom je otežavao moj duhovni napredak. Zato sam otišao u jednu ustanovu za slepe kako bih naučio da čitam i pišem na Brajevom pismu. To mi je omogućilo da u Dvorani Kraljevstva učestvujem u programu obučavanja za propovedanje. Ubrzo sam počeo da propovedam od kuće do kuće u svom komšiluku. Pronašao sam nove razloge za radost u mom životu. Napredovao sam dotle da sam predao svoj život Jehovi. Krstio sam se 7. maja 1994.

Kako je rasla moja ljubav prema Jehovi i ljudima, rasla je i želja da u većoj meri propovedam. Od 1. decembra 1995. služim kao opšti pionir, što znači da dosta vremena provodim u službi propovedanja. Od februara 2004. takođe imam čast da služim kao starešina u svojoj skupštini. Ponekad me pozovu da održim biblijsko predavanje u drugim skupštinama. Zbog tih blagoslova sam veoma srećan i uveren da nas nikakvo ograničenje ne može sprečiti da ostvarimo želju da služimo Jehovi Bogu.

Jehova mi je dao „oči“

Kao što sam već spomenuo, žena me je ostavila kada sam oslepeo. Ali dobio sam poseban dar od Jehove. U izvesnom smislu, dao mi je „oči“ — Ani Mavambu, koja se udala za mene uprkos mom nedostatku. Pošto i ona provodi puno vremena u službi propovedanja, uvek ide sa mnom u službu. Takođe mi čita publikacije na osnovu kojih pravim beleške na Brajevom pismu za svoje govore. Ona je zaista obogatila moj život. Zahvaljujući njoj, uverio sam se u istinitost reči iz Poslovica 19:14: „Kuća i bogatstvo nasleđuju se od očeva, a od Jehove je žena razborita.“

Jehova je Ani i meni dao dvoje predivne dece — dečaka i devojčicu. Jedva čekam da u Raju vidim njihova lica! Radujem se i zbog toga što je moj stariji brat, koji nam je izašao u susret i dozvolio da živimo na njegovom imanju, prihvatio istinu iz Biblije i krstio se. Svi pripadamo istoj skupštini.

Uprkos svom hendikepu, iskreno želim da činim više u službi Bogu zato što mi je toliko toga dao u životu (Malahija 3:10). Svaki dan se molim da dođe njegovo Kraljevstvo i ukloni svu patnju sa zemlje. Pošto sve bolje poznajem Jehovu, mogu s uverenjem reći da „blagoslov od Jehove obogaćuje, i nikakav bol Bog pri tom ne zadaje“ (Poslovice 10:22).

[Slike na 13. strani]

Dok držim biblijsko predavanje; s mojom porodicom i bratom