Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Najlepši odmor u mom životu!

Najlepši odmor u mom životu!

Pismo iz Irske

Najlepši odmor u mom životu!

„TREBA ti nešto da skreneš misli s učenja“, rekli su mi roditelji. „Hajde da posetimo rođake u Irskoj i zajedno s njima odemo na područje gde se retko propoveda dobra vest o Kraljevstvu.“

Nisam baš bila oduševljena time. Imala sam puno da učim, a osim toga, nikad se nisam vozila avionom ili putovala van Engleske. Kako će se jedna sedamnaestogodišnjakinja koja je navikla na brz tempo života u predgrađu Londona prilagoditi mirnom životu u malom gradu na krajnjem jugozapadu Irske?

Nisam imala razloga za brigu. Od trenutka kada smo sleteli, bila sam očarana onim što sam videla. Međutim, pošto smo krenuli rano ujutru, zaspala sam ubrzo nakon što smo nastavili put kolima. Na mahove sam se budila i posmatrala kako se prizori krševitih ali zadivljujućih predela smenjuju pored uskih staza oivičenih kamenim zidovima.

Iste večeri smo stigli u grad Skiberin, gde smo uživali u ohrabrujućem društvu porodice koja se preselila u Irsku da bi na ovom području propovedala o Božjem Kraljevstvu. Igrali smo igru pogađanja. Svako bi izvukao ime jedne biblijske ličnosti i potom bi služeći se pantomimom odglumio događaj iz njenog života. Drugi bi pogađali o kome je reč.

Sutradan sam s roditeljima, mlađim bratom, rođacima i još jednom porodicom otišla trajektom do malenog ostrva Her, na kome živi manje od 30 ljudi. Zar Isus nije rekao da se dobra vest mora propovedati po celom svetu? Proveli smo dan prenoseći ohrabrujuće misli iz Biblije tim gostoljubivim ljudima i divili smo se prelepoj netaknutoj prirodi.

Na vedrom plavom nebu sijalo je sunce. U vazduhu se osećao sladunjavi miris nalik kokosu, koji se širio od vresišta jarkožute boje. Močvarno tlo bilo je prekriveno prolećnim cvetnim tepihom. Iznad peščanih zaliva izdizale su se stenovite litice, na kojima su se kormorani i blune gnezdili sa ptićima. Dokle god je pogled sezao, video se zaliv Roringvoter sa rasutim ostrvcima, od kojih su mnoga nenaseljena. Savršeni sklad onoga što je Jehova stvorio ostavio nas je bez daha.

U Skiberinu sam sklopila nova prijateljstva u tamošnjoj skupštini Jehovinih svedoka i oprobala se u nekim stvarima po prvi put. Najviše mi se dopala vožnja kajakom. Nema ništa lepše od posmatranja irske obale iz te perspektive! Hteli smo nešto da upecamo za večeru, ali su nas foke pratile i preduhitrile. Izmišljali smo igre na plaži, a okušala sam se i u irskom plesu.

Stigli smo i da naučimo nešto o Skiberinu. Nakon što su 40-ih godina 19. veka u Irskoj propali usevi krompira, ovaj grad i okolina bili su među najugroženijima. Hiljade ljudi je umrlo od gladi a oko 9 000 njih sahranjeno je u masovnoj grobnici. Teši nas to što uskoro pod Božjim Kraljevstvom neće više biti gladi, a mnogi koji su tako tragično izgubili život biće uskrsnuti na rajskoj zemlji.

Pridružili smo se tamošnjim Svedocima kako bismo posetili ljude do kojih se retko dolazi zbog toga što je područje skupštine veliko. Spustili smo se uskim, strmim putem do kuća smeštenih na ivici litice koja se nadvijala nad Irskim morem. I ovde su ljudi bili srdačni. I njima smo, kao i ljudima na ostrvu Her, najpre pomenuli da smo na odmoru i da koristimo vreme da s drugima podelimo lepu poruku iz Biblije.

Moja majka je pričala sa ženom koja je rado prihvatila Stražarsku kulu i Probudite se! Kada smo je nakon nekoliko dana ponovo sreli, rekla je da su joj se svideli časopisi.

„Molim vas, dođite ponovo i donesite mi još časopisa“, rekla je. Odgovorili smo da uskoro idemo kući ali da ćemo se pobrinuti da je neko poseti.

„Dobro“, uzvratila je, „ali ako vi dođete ponovo, obavezno svratite. Irci nikada ne zaboravljaju lik!“

Poslednji dan odmora proveli smo na plaži s braćom i sestrama iz tamošnje skupštine. Sakupili smo granje i kamenje i napravili roštilj. Ispekli smo dagnje koje smo našli među stenama koje je zapljuskivala kristalno čista morska voda. Devojka iz grada je uživala u svakom trenutku!

I kakvi su moji utisci o Irskoj? Bio je to najlepši odmor u mom životu! Ne samo da je bilo zabavno već je bilo i pravo zadovoljstvo raditi ono što je ugodno Jehovi i što mu donosi hvalu. Uživam dok služim Bogu, a radost je još veća kada uz sebe imaš prave prijatelje i porodicu koja oseća isto. Kada sam se vratila kući, zahvalila sam Jehovi za toliko dragih prijatelja koji ga vole i za divne trenutke koji će zauvek biti u mom srcu.

[Izvor slike na 25. strani]

An Post, Ireland