Zakon što ga je Jehova Bog dao Izraelcima sadržavao je odredbe koje su se ticale odnosa s okolnim narodima. Jedna od njih glasila je: “Ne sklapaj brakove s njima. Kćer svoju nemoj dati sinu njihovu, i kćer njihovu nemoj uzeti za sina svojega” (5. Mojsijeva 7:3, 4). Zašto je Bog Izraelcima zabranio da sklapaju brakove s pripadnicima drugih naroda?

Jehova je znao da Sotona želi iskvariti njegov narod i navesti ga da počne štovati lažne bogove. Izraelcima je jasno rekao zašto im zabranjuje sklapanje brakova s tuđincima. Kazao im je: “Jer će odvratiti sina tvojega od mene, pa će služiti drugim bogovima.” Posljedice kršenja te odredbe bile su vrlo ozbiljne. Kad bi Izraelci počeli štovati druge bogove, izgubili bi Božju naklonost i zaštitu te postali lak plijen neprijateljima. Logično je zaključiti da se u takvim okolnostima ne bi sačuvala rodoslovna linija iz koje je trebao poteći obećani Mesija. Sotona je očigledno imao dobar razlog zašto je Izraelce želio navesti na brak s osobama koje nisu štovale Jehovu.

No Jehova nije tu zapovijed dao samo zato što je htio da mu izraelski narod kao cjelina ostane odan. Njemu je bilo stalo i do svakog pojedinca. Znao je da prava sreća proizlazi iz prisnog odnosa s njim i da brak s nekim tko ga ne štuje može razoriti taj dragocjeni odnos. Je li Jehovina zapovijed bila malo pretjerana? Biblijski izvještaj o onome što se dogodilo kralju Salamunu pokazuje da nije. Salamun je znao zašto je Jehova zabranio sklapanje brakova s pripadnicima drugih naroda. Bio je svjestan Božjeg upozorenja: “Oni će sigurno navesti srce vaše da se okrene bogovima njihovim.” No možda je mislio da se taj savjet ne odnosi na njega budući da je bio mudriji od svih ljudi koji su tada živjeli. Do čega je to dovelo? Biblija kaže: “Žene su njegove navele srce njegovo da se okrene drugim bogovima.” Nije li to žalosno? Salamun je zbog neposlušnosti izgubio Božju naklonost, a njegov se narod razdijelio na dva kraljevstva (1. Kraljevima 11:2-4, 9-13).

Ipak, netko bi mogao reći da sama Biblija pokazuje kako ima izuzetaka. Primjerice Izraelac imenom Mahlon za ženu je uzeo Rutu, koja je bila Moapka. Iako je ona kasnije počela štovati Jehovu, Biblija nigdje ne govori da je Mahlon donio mudru odluku niti da je Bog s naklonošću gledao na njihov brak. Mahlon je umro relativno mlad, vrlo vjerojatno prije nego što je Ruta postala sluškinja Jehove Boga. Njegov brat, Kiljon, također se oženio Moapkom. Ona se zvala Orpa, ali za razliku od Rute nije prestala štovati svoje bogove. Neko vrijeme nakon Mahlonove smrti Rutu je oženio Izraelac Boaz. No ta je situacija bila potpuno drugačija jer je ona tada već štovala Jehovu. Štoviše, Ruta je stoljećima nakon svoje smrti među Židovima bila na glasu kao izuzetna Božja sluškinja. Boaz i Ruta svoj su brak smatrali blagoslovom od Jehove (Ruta 1:4, 5, 15-17; 4:13-17).

Bi li bilo mudro zaključiti da brak Mahlona i Rute na neki način pokazuje kako ne moramo slušati Jehovin savjet da u brak stupimo samo sa suvjernicima? Ne bi li taj zaključak bio jednako nerazuman kao tvrdnja da je kockanje prihvatljiv način zarađivanja samo zato što se s vremena na vrijeme dogodi da netko osvoji velik iznos novca?

Biblija savjetuje kršćanima da se žene odnosno udaju “samo u Gospodinu”. U njoj je brak s osobom koja ne štuje Jehovu uspoređen s nejednakim jarmom. Božja Riječ kaže: “Ne uprežite se u nejednak jaram s nevjernicima.” Savjet da brak sklapaju “samo u Gospodinu” odnosi se na sve kršćane koji žele stupiti u brak. Naravno, ako je netko već u braku s osobom koja ne služi Jehovi, Biblija mu korisnim savjetima može pomoći da unatoč teškoćama koje možda doživljava ima skladan brak (1. Korinćanima 7:12-16, 39; 2. Korinćanima 6:14). Jehova Bog, Osnivač braka, svojim vjernim slugama pruža mudre savjete zato što želi da budu sretni, bez obzira na to jesu li samci ili su u braku.