PREDVODEĆI svoju vojsku, kralj Asa žurno se spuštao dubokom dolinom koja je vodila od judejskih brda prema obalnoj ravnici. Zaustavio se na mjestu gdje se dolina počela širiti i u nevjerici promatrao neprijateljski tabor koji se prostirao pred njim. Bio je doista ogroman! U njemu se nalazilo doslovno milijun etiopskih vojnika. Asa je imao otprilike upola manje vojnika.

Što je Asi bilo najvažnije učiniti uoči te bitke? Je li izdavao naredbe svojim zapovjednicima, podizao moral vojnicima ili pisao pisma svojoj obitelji? Ne, Asa se u toj teškoj situaciji molio Jehovi.

Prije nego što se osvrnemo na njegovu molitvu i saznamo što se tom prilikom dogodilo, razmotrimo kakav je čovjek bio Asa. Što je utjecalo na njegove postupke? Je li Asa imao razloga vjerovati da će mu Bog pomoći? Što nam biblijski izvještaj o Asi otkriva o tome kako Jehova blagoslivlja aktivnosti svojih slugu?

Već je bilo prošlo 20 godina otkad se Izrael razdijelio na dva kraljevstva. Za to se vrijeme Judino kraljevstvo potpuno iskvarilo i ogreznulo je u poganske vjerske običaje. Kad je Asa 977. pr. n. e. postao kralj, čak je i kraljevski dvor bio uprljan štovanjem kanaanskih bogova plodnosti. No u nadahnutim ljetopisima o Asinom kraljevanju stoji da je on “činio što je dobro i pravo u očima Jehove, Boga njegova”. Asa je “uklonio (...) žrtvenike tuđih bogova i obredne uzvišice, porazbijao obredne stupove i posjekao obredna debla” (2. Ljet. 14:2, 3). Osim toga, protjerao je iz Judinog kraljevstva “hramske bludnike”, koji su se upuštali u homoseksualne spolne odnose u čast svojim bogovima. No to nije bilo jedino što je Asa učinio. Usto je zapovjedio sinovima Judinim da “traže Jehovu, Boga praotaca svojih, i da drže zakon i zapovijedi” koje im je dao Bog (1. Kralj. 15:12, 13; 2. Ljet. 14:4).

Asina revnost za pravu religiju bila je Jehovi po volji, pa ga je nagradio mirom koji je trajao godinama. Stoga je kralj mogao reći: “Tražili [smo] Jehovu, Boga svojega. Tražili smo ga, i on nam je dao mir na svim granicama našim.” Narod je iskoristio taj period mira kako bi utvrđivao gradove u Judinom kraljevstvu. “Tako su gradili i imali uspjeha”, stoji u biblijskom izvještaju (2. Ljet. 14:1, 6, 7).

S obzirom na to kakav je čovjek bio Asa, ne treba nas iznenaditi što se molio Bogu kad se našao pred najvećom ljudskom vojskom koja se spominje u Bibliji. Asa je znao da Bog nagrađuje djela koja su odraz nečije vjere. Kralj se usrdno molio Jehovi za pomoć. Bio je svjestan toga da se treba osloniti na Boga i dobiti njegovu podršku jer je tada sasvim nevažno koliko je brojna ili snažna neprijateljska vojska. Taj je sukob bio povezan i s Jehovinim imenom, pa se Asa u vezi s tim molio Bogu. Rekao je: “Pomozi nam, Jehova, Bože naš, jer se na tebe oslanjamo i u tvoje smo ime izašli na ovo mnoštvo! Jehova, ti si naš Bog, ne daj da čovjek smrtni bude jači od tebe!” (2. Ljet. 14:11). Time kao da je  rekao: “Jehova, etiopska najezda zapravo je napad na tebe. Nemoj dozvoliti da se nanese sramota tvom imenu i da slabi ljudi poraze one koji nose tvoje ime.” Tako je “Jehova porazio Etiopljane pred Asom i pred Judom, i Etiopljani su se dali u bijeg” (2. Ljet. 14:12).

Jehovin narod u današnje vrijeme ima mnogo snažnih protivnika. Mi se nećemo boriti protiv njih na doslovnom bojnom polju s pravim oružjem. No možemo biti sigurni da će Jehova nagraditi pobjedom sve svoje vjerne sluge koji vode duhovni rat u njegovo ime. S čime se možda mi osobno borimo? Možda se svim silama nastojimo oduprijeti moralnoj popustljivosti koja vlada oko nas. Možda se odlučno borimo protiv vlastitih slabosti ili se svojski trudimo zaštititi svoju obitelj od loših utjecaja koji je mogu iskvariti. S kakvim god da se poteškoćama borimo, Asina molitva može nam pružiti veliko ohrabrenje. Njegova je pobjeda bila Jehovina pobjeda. To pokazuje čemu se mogu nadati svi oni koji se oslanjaju na Boga. Nikakva ljudska sila ne može nadjačati Jehovu.

Kad se Asa vratio iz bitke, k njemu je došao prorok Azarija. Prorok ga je ohrabrio i upozorio rekavši: “Čujte me, Asa i sav narode Judin i Benjaminov! Jehova će biti s vama sve dok vi budete s njim. Ako ga budete tražili, dat će vam da ga nađete, ali ako ga ostavite, i on će ostaviti vas. A vi budite hrabri i nemojte da vam klonu ruke, jer će vaša djela biti nagrađena!” (2. Ljet. 15:1, 2, 7).

Ove riječi mogu ojačati našu vjeru. One pokazuju da će Jehova biti s nama sve dok mu vjerno služimo. Kad Jehovu usrdno molimo za pomoć, možemo biti uvjereni da nas on čuje. “Budite hrabri!” rekao je Azarija. Često je potrebna velika hrabrost da bismo činili ono što je ispravno, no znamo da u tome možemo uspjeti uz Jehovinu pomoć.

Budući da je Asina baka Maaka “načinila jezivog idola za štovanje obrednoga debla”, pred Asom je bio težak zadatak da je svrgne s položaja “kraljice majke”. No on je to odlučno učinio, a usto je spalio njenog idola (1. Kralj. 15:13). Asa je bio blagoslovljen zbog svoje odlučnosti i hrabrosti. I mi se moramo neustrašivo držati Jehove i njegovih pravednih mjerila, bez obzira na to jesu li članovi naše obitelji vjerni Bogu. Tada će nas Jehova blagosloviti zbog naše vjernosti.

Asa je bio nagrađen time što su se mnogi Izraelci iz otpadničkog sjevernog kraljevstva preselili u Judu kad su vidjeli da je Jehova s njim. Toliko su cijenili pravu religiju da su napustili svoje domove kako bi živjeli među Jehovinim slugama. Asa i cijela Juda radosno su sklopili “savez da će tražiti Jehovu (...) svim srcem svojim i svom dušom svojom”. Do čega je to dovelo? Bog im je “dao da ga nađu. I Jehova im je dao mir na svim granicama njihovim” (2. Ljet. 15:9-15). I mi se radujemo kad oni koji ljube pravednost počnu obožavati Jehovu!

No riječi proroka Azarije sadržavale su i sljedeće upozorenje: “Ako [Jehovu] ostavite, i on će ostaviti vas.” Nemojmo dopustiti da nam se  to dogodi jer posljedice mogu biti katastrofalne! (2. Petr. 2:20-22). Biblija ne otkriva zašto je Jehova dao Asi to upozorenje, no kralj ga nije poslušao.

Šesnaeste godine Asina kraljevanja izraelski kralj Baša počeo je pokazivati neprijateljstvo prema Judi. Počeo je utvrđivati pogranični grad Ramu, koji se nalazio osam kilometara sjeverno od Jeruzalema. Možda je tako želio spriječiti svoje podanike da služe Asi i štuju pravog Boga. Umjesto da je zatražio Božju pomoć, kao što je učinio kad mu je prijetila opasnost od Etiopljana, Asa je potražio pomoć od ljudi. Poslao je dar sirijskom kralju i zamolio ga da napadne sjeverno izraelsko kraljevstvo. Kad su Sirijci napali nekoliko izraelskih gradova, Baša je prestao utvrđivati Ramu (2. Ljet. 16:1-5).

Jehova nije odobravao Asin postupak, pa je poslao proroka Hananija da mu to kaže. Budući da je Asa znao što je Bog učinio s Etiopljanima, trebao je biti svjestan toga da “Jehova očima svojim pretražuje svu zemlju da pokaže snagu svoju štiteći one kojima je srce potpuno odano njemu”. Asa je možda dobio loš savjet ili je smatrao da Baša i njegova vojska nisu prevelika opasnost i da može sam riješiti taj problem. Kako bilo da bilo, Asa se vodio ljudskim načinom razmišljanja, a nije se oslonio na Jehovu. “Ludo si postupio u tome”, rekao mu je Hanani, “i zato će se odsada dizati ratovi na tebe” (2. Ljet. 16:7-9).

Asa je loše reagirao na riječi proroka Hananija. Toliko se razgnjevio da ga je bacio u klade (2. Ljet. 16:10). Je li Asa možda razmišljao: “Zar sam zaslužio da me netko prekorava nakon što sam godinama vjerno služio Bogu?” Je li u poodmaklim godinama u određenoj mjeri izgubio sposobnost ispravnog prosuđivanja? Biblija ne govori o tome.

Trideset i devete godine svog kraljevanja Asa se teško razbolio na noge. “Ali ni u bolesti svojoj nije tražio Jehovu, nego liječnike”, stoji u izvještaju. Izgleda da Asa u to vrijeme nije vodio brigu o svom duhovnom zdravlju. Po svoj je prilici u takvom stanju i umro. Bilo je to 41. godine njegovog kraljevanja (2. Ljet. 16:12-14).

Iako je Asa učinio neke pogreške, izgleda da su njegove dobre osobine i revna služba pravom Bogu ipak prevagnule. On nije prestao služiti Jehovi (1. Kralj. 15:14). Imajući to na umu, što možemo naučiti iz njegovog života? Iz Asinog primjera možemo naučiti da trebamo razmišljati o tome kako nam je Jehova pomagao u prošlosti jer nas takva dragocjena sjećanja mogu potaknuti da ga molimo za pomoć kad se nađemo u nekim novim kušnjama. No ne smijemo misliti da nam nisu potrebni biblijski savjeti jer već godinama vjerno služimo Bogu. Bez obzira na našu vjernu službu, Jehova će nas ukoriti ako sagriješimo. Trebamo ponizno prihvatiti takav ukor jer ćemo samo tada imati koristi od njega. A što je najvažnije, naš će nebeski Otac biti uz nas sve dok smo mi uz njega. Jehova pretražuje svu Zemlju kako bi našao one koji mu vjerno služe. On ih nagrađuje tako što koristi svoju snagu da bi ih štitio. Jehova je na taj način pomogao Asi, a pomoći će i nama.