Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Kakav je tvoj “duh”?

Kakav je tvoj “duh”?

Neka nezaslužena dobrota Gospodina Isusa Krista bude s duhom vašim! (FILEM. 25)

1. Što je Pavao više puta rekao u svojim poslanicama?

KAD je pisao svojim suvjernicima, apostol Pavao više je puta rekao kako se nada da Bog i Krist s odobravanjem gledaju na duh koji vlada u skupštinama kojima je uputio svoje poslanice. Naprimjer, Galaćanima je napisao: “Braćo, neka nezaslužena dobrota našega Gospodina Isusa Krista bude s duhom vašim! Amen” (Gal. 6:18). Na što je Pavao mislio pod izrazom “duh”?

2, 3. (a) Na što je Pavao ponekad mislio kad je koristio izraz “duh”? (b) Koja si pitanja možemo postaviti u vezi sa svojim “duhom”?

2 Izraz “duh” u ovom se kontekstu odnosi na naš način razmišljanja, na unutarnju silu koja nas potiče da govorimo i postupamo na određeni način. Tako, naprimjer, netko može biti obziran, brižan, blag, velikodušan i spreman opraštati. Biblija pokazuje da je dobro biti “mirnog i blagog duha” (1. Petr. 3:4; Izr. 17:27). S druge strane, neki su ljudi sarkastični, jako vole novac, lako se uvrijede ili ne žele nikoga slušati. Neki pokazuju još gore osobine — nemoralni su, neposlušni ili se čak bune protiv Boga.

3 Dakle, kad je Pavao koristio izraze poput “neka Gospodin bude s duhom tvojim”, poticao je svoju braću da razmišljaju i postupaju u skladu s Božjom voljom te da odražavaju Kristovu osobnost (2. Tim. 4:22; pročitaj Kološanima 3:9-12). Stoga je dobro da se upitamo: Kakav je moj “duh”? Kako svojim načinom razmišljanja i postupanja mogu još više ugoditi Bogu? Mogu li još više doprinijeti tome da u mojoj skupštini vlada dobar duh? Predočimo to jednim primjerom. Polje suncokreta sastoji se od mnogo prekrasnih cvjetova, a svaki od njih  doprinosi ljepoti tog prizora. Da li i mi poput tih cvjetova doprinosimo ljepoti skupštine? Potrudimo se da bude tako! Pogledajmo sada kako možemo svojim načinom razmišljanja i svojim postupcima radovati Boga.

ČUVAJMO SE DUHA SVIJETA

4. Što je “duh svijeta”?

4 Biblija nam kaže: “Mi nismo primili duh svijeta, nego duh koji je od Boga” (1. Kor. 2:12). Što je “duh svijeta”? To je isti duh o kojem se govori u Efežanima 2:2, gdje čitamo: “Nekada [ste] živjeli kako živi ovaj svijet, po volji vladara koji vlada zrakom, duhom koji sada djeluje u sinovima neposlušnim.” Taj “zrak” je duh svijeta, odnosno način razmišljanja ovog svijeta. On je svuda oko nas, poput zraka koji udišemo. Duh svijeta očituje se u različitim stavovima ljudi. Naprimjer, mnogi imaju stav “nitko meni neće govoriti što da radim” ili “moraš se boriti za svoja prava”. Takve ljude, koji su dio Sotoninog svijeta, Biblija naziva “sinovima neposlušnim”.

5. Kako su se ponašali neki Izraelci?

5 Takvi stavovi nisu ništa novo. U Mojsijevo vrijeme Korah se pobunio protiv onih koji su predvodili izraelski narod. Posebno se okomio na Arona i njegove sinove, koji su imali čast služiti kao svećenici. Možda su mu smetale njihove mane ili je možda tvrdio da je Mojsije pristran i da daje istaknute službe samo svojim rođacima. Kako bilo da bilo, Korah je očito na stvari počeo gledati ljudskim očima te je javno govorio protiv onih koje je Jehova postavio da vode narod. Bez trunke poštovanja rekao im je: “Dosta je bilo! (...) Zašto se onda uzvisujete nad zajednicom Jehovinom?” (4. Mojs. 16:3). I Datan i Abiram prigovarali su Mojsiju, govoreći mu: “Zar (...) još hoćeš i kneza izigravati nad nama?” Kad ih je Mojsije pozvao da dođu pred njega, drsko su odgovorili: “Nećemo doći!” (4. Mojs. 16:12-14). Jehovi se nimalo nije svidio njihov stav. Pogubio je sve buntovnike (4. Mojs. 16:28-35).

6. Kako su se ponašali neki u 1. stoljeću i što ih je vjerojatno na to navelo?

6 I u 1. stoljeću bilo je pojedinaca koji su kritizirali odgovornu braću u skupštini i pokazivali da “ne poštuju one koji nad njima imaju vlast” (Juda 8). Ti pojedinci vjerojatno nisu bili zadovoljni svojim zaduženjima, pa su pokušavali i druge okrenuti protiv odgovorne braće koja su savjesno izvršavala dužnosti dobivene od Boga. (Pročitaj 3. Ivanovu 9, 10.)

7. Na što trebaju paziti svi kršćani?

7 Očito je da takvom načinu razmišljanja nema mjesta u kršćanskoj skupštini i zato moramo biti jako oprezni. Starješine nisu savršeni, kao što to nisu bili ni odgovorni muževi u Mojsijevo vrijeme ili u vrijeme apostola Ivana. Može se dogoditi da neke pogreške starješina pogode nas osobno. U tom bi slučaju doista bilo neprikladno reagirati poput ljudi koje vodi duh svijeta i svim silama tražiti pravdu ili zahtijevati da se nešto poduzme protiv određenog starješine. Jehova možda želi prijeći preko nekih manjih propusta koje su napravili starješine. Možemo li i mi tako postupiti? Neki članovi skupštine koji počine težak grijeh ne žele se sastati s odborom starješina koji im nastoji pomoći samo zato što im se nešto ne sviđa kod tih starješina. To je kao da bolesnik odbija liječenje samo zato što mu se nešto ne sviđa kod liječnika.

8. Koji nam biblijski reci pomažu da ispravno gledamo na braću koja predvode skupštinu?

 8 Da ne bismo razmišljali na takav način, trebamo imati na umu da Biblija kaže kako Isus “u desnici” ima “sedam zvijezda”. “Zvijezde” predočavaju pomazane nadglednike, a u proširenom smislu i sve druge nadglednike u skupštinama. Isus vodi “zvijezde” koje ima u ruci onako kako on smatra ispravnim (Otkr. 1:16, 20). Dakle, kao Poglavar kršćanske skupštine, on ima potpunu kontrolu nad svim starješinstvima. Njegove su oči “kao plamen ognjeni” i ako nekog starješinu doista treba ispraviti, Isus će se pobrinuti da se to učini u pravo vrijeme i na pravi način (Otkr. 1:14). Dok on nešto ne poduzme, mi trebamo poštovati one koje je sveti duh postavio za nadglednike, jer Pavao je napisao: “Budite poslušni onima koji vas predvode i budite im podložni — jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će za to položiti račun — kako bi to činili radosno, a ne uzdišući, jer bi vam to bilo na štetu” (Hebr. 13:17).

Zašto je dobro razmišljati o Isusovoj ulozi u skupštini kad dobijemo savjet?

9. (a) Kako bi savjet ili ukor mogli djelovati na kršćanina? (b) Kako je najbolje reagirati na ukor?

9 Kršćaninu bi moglo biti teško razmišljati na ispravan način i onda kad dobije savjet ili kad izgubi teokratska zaduženja. Naprimjer, jednog mladog brata starješine su taktično savjetovali zato što je igrao nasilne videoigre. Nažalost, on nije prihvatio savjet, pa nije mogao i dalje služiti kao sluga pomoćnik  jer više nije udovoljavao biblijskim preduvjetima za tu službu (Psal. 11:5; 1. Tim. 3:8-10). Nakon toga mladi je brat počeo javno govoriti da se ne slaže s odlukom starješina. Osim toga, više je puta u podružnicu slao pisma u kojima je kritizirao starješine i čak je nagovarao druge u skupštini da i oni pišu podružnici. Međutim, nikome ne koristi ako ugrožavamo mir cijele skupštine samo zato što pokušavamo opravdati svoje postupke. Mnogo je bolje mirno prihvatiti ukor i gledati na njega kao na priliku da uočimo svoje slabosti kojih prije nismo bili svjesni. (Pročitaj Tužaljke 3:28, 29.)

10. (a) Što učimo iz Jakova 3:16-18? (b) Zašto trebamo dopustiti da nas vodi “mudrost odozgo”?

10 Jakov 3:16-18 jasno pokazuje koje osobine doprinose dobrom duhu skupštine, a koje ga narušavaju. U tim recima stoji: “Gdje je ljubomora i svadljivost, ondje je nered i svako zlo. Ali mudrost odozgo prije svega je čista, zatim mirotvorna, razumna, spremna poslušati, puna milosrđa i dobrih plodova, nepristrana, nelicemjerna. A plod pravednosti sije se u miru i ubrat će ga oni koji tvore mir.” Dopustimo li da nas vodi “mudrost odozgo”, pokazivat ćemo osobine kakve ima Jehova i tako promicati dobar duh među braćom.

POKAZUJMO POŠTOVANJE U SKUPŠTINI

11. (a) Zašto je važno razmišljati na ispravan način? (b) Što učimo od Davida?

11 Nemojmo zaboraviti da je Jehova postavio starješine da pasu “Božju skupštinu” (Djela 20:28; 1. Petr. 5:2). Stoga je mudro poštovati način na koji je Bog organizirao skupštinu, bez obzira na to služimo li kao starješina ili nemamo takvo zaduženje. Budemo li razmišljali na ispravan način, nećemo pridavati preveliku važnost tome imamo li neki odgovorni zadatak u skupštini. Izraelski kralj Šaul pobojao se da bi David mogao preuzeti kraljevsku vlast. “Od toga je dana Šaul nepovjerljivo gledao na Davida” (1. Sam. 18:9). Počeo je razmišljati na pogrešan način i čak je pokušao ubiti Davida. Nemojmo biti poput Šaula, koji je mislio samo na svoj položaj, već se ugledajmo na Davida. Iako je mladom Davidu bila nanesena velika nepravda, on je i dalje poštovao one kojima je Bog povjerio vlast. (Pročitaj 1. Samuelovu 26:23.)

12. Kako možemo doprinijeti jedinstvu skupštine?

12 Budući da u skupštini nemamo uvijek svi isto mišljenje, ponekad jedni druge iritiramo. To se može dogoditi i nadglednicima. U takvim je situacijama dobro primijeniti biblijske savjete: “Prednjačite u iskazivanju poštovanja jedni drugima” i “Nemojte sami sebe smatrati razboritima” (Rim. 12:10, 16). Umjesto da uporno tvrdimo kako smo u pravu, trebamo priznati da o istoj stvari često postoji više ispravnih mišljenja. Ako se potrudimo razumjeti tuđe mišljenje, doprinijet ćemo jedinstvu skupštine (Filip. 4:5).

13. Kako trebamo postupiti nakon što starješinama iznesemo svoje mišljenje? Navedi biblijski primjer koji to potvrđuje.

13 Znači li to da je pogrešno reći svoje mišljenje ako smatramo da u skupštini nešto treba promijeniti? Ne znači. U 1. stoljeću pojavio se problem koji je izazvao veliku raspravu. Stoga su se braća dogovorila da “Pavao i Barnaba i još neki od njih odu k apostolima i starješinama u Jeruzalem zbog tog spora” (Djela 15:2). Nesumnjivo je svatko od te braće imao svoje mišljenje o tom  problemu, a sigurno je imao i ideju kako taj spor riješiti. Međutim, kad su svi rekli što misle i kad je pod vodstvom svetog duha donesena odluka, braća više nisu iznosila svoja mišljenja. Nakon što je u skupštine stiglo pismo s tom odlukom, braća su se obradovala ohrabrenju i skupštine su se “učvršćivale u vjeri” (Djela 15:31; 16:4, 5). Slično je i danas. Nakon što starješinama iznesemo neko svoje zapažanje, prepustimo njima da odluče treba li što poduzeti u vezi s tim. Trebamo vjerovati da će oni pažljivo razmotriti ono što smo im rekli i postupiti na najbolji način.

UNAPREĐUJMO MEĐULJUDSKE ODNOSE

14. Kako u ophođenju s drugima možemo pokazati da imamo ispravan “duh”?

14 U ophođenju s drugima imamo mnogo prilika pokazati da razmišljamo na ispravan način. Svi možemo učiniti mnogo dobra ako spremno opraštamo kad nas netko povrijedi. Božja Riječ kaže: “Podnosite jedni druge i spremno opraštajte jedni drugima ako tko ima pritužbu na koga. Kao što je Jehova spremno oprostio vama, tako činite i vi” (Kol. 3:13). Izraz “ako tko ima pritužbu na koga” pokazuje da mogu postojati opravdani razlozi da se ljutimo na druge. Međutim, ne smijemo biti preosjetljivi kad su u pitanju tuđe mane jer bi to moglo narušiti mir u skupštini. Umjesto toga, trudimo se oponašati Jehovu i spremno opraštati svojoj braći te nastavimo ujedinjeno služiti Bogu.

15. (a) Što od Joba možemo naučiti o opraštanju? (b) Kako nam molitva pomaže da na ispravan način gledamo na druge?

15 Od Joba možemo mnogo naučiti o opraštanju. Njegova tri navodna tješitelja povrijedila su ga mnogim ružnim riječima. Pa ipak, Job im je oprostio. Što mu je u tome pomoglo? On se “pomolio za prijatelje svoje” (Job 16:2; 42:10). Ako se molimo za druge, možda ćemo promijeniti mišljenje o njima. Budemo li se molili za svu svoju braću i sestre, lakše ćemo na njih gledati kao i Krist (Ivan 13:34, 35). Osim što se trebamo moliti za svoju braću, trebamo se moliti i za sveti duh (Luka 11:13). Božji duh pomoći će nam da pokazujemo kršćanske osobine u svom ophođenju s drugima. (Pročitaj Galaćanima 5:22, 23.)

PROMIČIMO DOBAR DUH U BOŽJOJ ORGANIZACIJI

16, 17. Što si spreman učiniti da bi promicao dobar duh u skupštini?

16 Kad svaki objavitelj daje sve od sebe kako bi u skupštini vladao dobar duh, to doista donosi velike blagoslove. Možda nam je ovaj članak pomogao uvidjeti u čemu se trebamo popraviti kako bismo pozitivno djelovali na druge. U tom slučaju, bez oklijevanja dopustimo Božjoj Riječi da djeluje na nas kako bismo se promijenili (Hebr. 4:12). I psalmist David želio je da mu Jehova pomogne da se promijeni. Rekao je: “Ispitaj me, Jehova, i iskušaj me, pročisti bubrege moje i srce moje!” (Psal. 26:2).

17 Ako dopustimo da nas vodi “mudrost odozgo” i ako ne pridajemo preveliku važnost sebi i svojim zaduženjima, promicat ćemo dobar duh u skupštini. Budemo li spremno opraštali i pozitivno gledali na druge, bit ćemo u miru sa sukršćanima (Filip. 4:8). Postupamo li tako, možemo biti sigurni da svojim “duhom” radujemo Jehovu i Isusa (Filem. 25).