Niniva je bila prijestolnica Asirskog Carstva, silan grad s veličanstvenim palačama i hramovima, širokim ulicama i masivnim zidinama. Židovski prorok Nahum nazvao ga je krvožednim gradom (Nahum 3:1).

Je li taj opis pretjeran? Nipošto! Reljefi na Sanheribovoj palači u Ninivi nijemi su svjedok okrutnosti Asiraca. Na jednom reljefu prikazano je kako asirski vojnik čupa zarobljeniku jezik. Mnogi natpisi otkrivaju kako su se Asirci ophodili sa zarobljenicima. Naprimjer kukama bi im probili nos i usne, kroz njih provukli uže te ih vodili u povorci. Nerijetko bi glava poraženog kralja završila oko vrata nekog zarobljenog visokog dužnosnika, što je nesumnjivo bio prizor od kojeg se ostalim zarobljenicima ledila krv u žilama.

Asirolog Archibald Henry Sayce opisuje kakva su zvjerstva Asirci činili kad bi pokorili neki grad. Napisao je: “Osvajači su iza sebe ostavljali hrpe ljudskih glava. Dječake i djevojčice žive su spaljivali ili mučili na neki drugi način; muškarce pribijali na kolce, živima im oderali kožu, a neke bi oslijepili ili osakatili tako što bi im odsjekli šake i stopala, uši ili nos.”

Bog je Židovima zapovjedio: “Ako sagradiš novu kuću, načini i ogradu na krovu, da ne navučeš krivnju za krv na kuću svoju ako bi tko pao s nje” (5. Mojsijeva 22:8). U biblijsko doba Židovi su obično imali kuće s ravnim krovovima. Budući da su ondje često provodili vrijeme, iz sigurnosnih je razloga bilo potrebno podignuti ogradu na krovu.

Za toplog i sunčanog vremena Židovi su na krovu obavljali neke kućanske poslove ili uživali na svježem zraku. Ljeti su ondje čak i spavali (1. Samuelova 9:26). Zemljoradnici su na krovu sušili smokve i grožđe ili pak lan i žito, prije nego što bi ga samljeli (Jošua 2:6).

Židovi su na krovu svoje kuće boravili i tijekom blagdana koje su slavili u čast pravom Bogu Jehovi. Kad su okrenuli leđa Jehovi, na istom su mjestu spaljivali prinose lažnim bogovima (Nehemija 8:16-18; Jeremija 19:13). U Djelima apostolskim 10:9-16 stoji da se apostol Petar jednom prilikom molio na krovu. Krovovi na kojima je bila podignuta sjenica prekrivena vinovom lozom ili palminim granama bili su ugodno mjesto za odmor.

U djelu The Land and the Book piše da su Židovi s vanjske strane kuće imali stubište ili ljestve kojima su se mogli popeti na krov. Dakle nije bilo potrebno ulaziti u kuću da bi se sišlo s krova. Taj povijesni detalj pomaže čitateljima Biblije da još bolje razumiju upozorenje koje je Isus dao svojim učenicima kad im je rekao da pobjegnu iz Jeruzalema: “Tko bude na krovu, neka ne silazi da uzme stvari iz kuće!” (Matej 24:17).