ODGOVOR na to važno pitanje dobit ćemo ako ukratko razmotrimo dva događaja o kojima izvještava Biblija — opći potop i istrebljenje kanaanskih naroda.

ŠTO KAŽU NEKI LJUDI: “Bog je na Zemlju pustio potop u kojem je izginulo sve što diše, a spasio je samo Nou i njegovu obitelj. Zar to ne svjedoči o njegovoj okrutnosti?”

ŠTO KAŽE BIBLIJA: Bog je rekao: “Nije mi drago da zlikovac umre, nego da se zlikovac odvrati od puta svojega i da ostane na životu” (Ezekijel 33:11). Njemu očito nije bilo drago što je u potopu uništio toliko ljudi. Zašto je onda to učinio?

U Bibliji piše da presude koje je Bog u prošlosti izvršio nad zlima služe “za primjer onoga što treba doći” (2. Petrova 2:5, 6). Što nam te presude otkrivaju o Bogu?

Kao prvo, on ne uživa u kažnjavanju ljudi. Međutim ne zatvara oči pred zlom koje čine okrutni pojedinci. Dapače, takve ljude smatra odgovornima za njihova nedjela koja drugima zadaju bol. Budući da nas ljubi, ubrzo će stati na kraj svim nepravdama i patnjama.

Kao drugo, presude koje je Bog izvršio u prošlosti pokazuju da on ne kažnjava ljude prije nego što ih upozori i dade im priliku da se pokaju. To čini iz ljubavi prema ljudskom rodu. Naprimjer Noa je upozoravao svoje bližnje da će doći potop, ali oni nisu marili za vijest koju je objavljivao. Biblija kaže: “Nisu obraćali pažnju dok nije došao potop i sve ih odnio” (Matej 24:39).

Je li Bog uvijek tako postupao kad se spremao izvršiti kaznu nad zlima? Biblija pokazuje da jest. Primjerice upozorio je Izraelce, svoj odabrani narod, što ih čeka budu li činili zlo poput okolnih naroda — otvoreno im je rekao da će njihovi neprijatelji zaposjesti njihovu zemlju, razoriti Jeruzalem, a njih odvesti u izgnanstvo. Nažalost, Izraelcima nije bilo stalo do tog Božjeg upozorenja, te su ogrezli u zlu i čak su svoju djecu žrtvovali lažnim bogovima. Je li Jehova bio dosljedan svojoj riječi? Naravno, ali tek nakon što je puno puta slao svoje proroke da urazume njegov narod prije nego što bude prekasno. U Bibliji o Bogu stoji: “Svevišnji Gospodin Jehova ne čini ništa, a da ne otkrije tajne svoje slugama svojim, prorocima” (Amos 3:7).

 ZAKLJUČAK: Kad malo dublje razmislimo što nam presude koje je Jehova izvršio u prošlosti otkrivaju o njemu, imamo razloga vjerovati da će on pravedno suditi okrutnim ljudima koji drugima nanose patnju. Biblija kaže: “Oni koji čine zlo bit će istrijebljeni. (...) A krotki će posjedovati zemlju i uživat će u obilju mira” (Psalam 37:9-11). Očito je da će Bog suditi zlima zato što želi ljudski rod osloboditi patnje. Je li stoga razumno zaključiti da je Bog okrutan? Nije li ta njegova želja zapravo pokazatelj njegovog milosrđa?

ŠTO KAŽU NEKI LJUDI: “Istrebljenje kanaanskih naroda zločin je ravan genocidu.”

ŠTO KAŽE BIBLIJA: U 5. Mojsijevoj 32:4 o Bogu je zapisano: “Svi [su] putevi njegovi pravda. Bog je on vjeran, bez nepravde.” Nijedna njegova presuda ne može se usporediti s ratovima koje vode ljudi. Zašto? Zato što, za razliku od ljudi, Bog zna što nam je u srcu, odnosno vidi kakva je naša nutrina. Upravo zato nemamo razloga sumnjati u pravednost njegovih presuda.

Razmotrimo nakratko biblijski izvještaj koji govori o uništenju Sodome i Gomore. Kad je vjerni Božji sluga Abraham čuo što Bog namjerava učiniti, razmišljao je hoće li i pravednici biti uništeni sa zlima. Stoga je Boga upitao: “Hoćeš li zaista pogubiti pravednika zajedno sa zlim?” Bog ga je strpljivo saslušao i obećao da će poštedjeti Sodomu ako u njoj nađe samo deset pravednika (1. Mojsijeva 18:20-33). Kao što biblijski izvještaj pokazuje, Bog je na koncu uništio Sodomu i Gomoru. U srcima njihovih stanovnika očigledno nije našao ništa dobro, naprotiv, vidio je da je njihova zloća prevršila svaku mjeru (1. Ljetopisa 28:9).

Bog je i Kanaance osudio na uništenje. Zašto možemo reći da je ta presuda bila pravedna? Zato što su oni bili krajnje okrutan narod, čak su djecu živu spaljivali kao žrtvu svojim bogovima * (2. Kraljevima 16:3). Pripadnici kanaanskih naroda znali su da je Jehova zapovjedio Izraelcima da zauzmu Kanaan. Oni koji su ostali u zemlji i zaratili se s Izraelcima borili su se protiv samog Jehove, koji je već mnogo puta pokazao da je uz svoj narod.

Ipak, Jehova je bio milosrdan prema onim Kanaancima koji su usvojili njegova visoka moralna mjerila te su prestali činiti zlo. Primjerice spasio je Rahabu, koja je nekad bila bludnica, i njenu obitelj. Kad su stanovnici kanaanskoga grada Gibeona molili Izraelce za milost, sačuvao je na životu i njih i njihovu djecu (Jošua 6:25; 9:3, 24-26).

ZAKLJUČAK: Uništenje Kanaanaca snažno je upozorenje za nas danas. Sve je bliže dan suda, koji se spominje u Bibliji, tijekom kojeg će bezbožnici biti uništeni (2. Petrova 3:7). Budemo li ljubili Jehovu i postupali u skladu s njegovom voljom, bit ćemo zaštićeni kad on bude uništavao one koji se protive njegovoj pravednoj vlasti.

Iz svega što smo dosad rekli dolazimo do nepobitnog zaključka: Jehova ljubi ljudski rod. Njegova ljubav očituje se i u tome što roditelje upozorava da paze na svoje odluke zato što one utječu na život njihove djece. U njegovoj Riječi zapisan je sljedeći mudar savjet: “Izaberi život da ostaneš na životu, ti i potomstvo tvoje, ljubeći Jehovu, Boga svojega, slušajući glas njegov i držeći se njega” (5. Mojsijeva 30:19, 20). Nisu li to riječi Boga koji ljubi ljude i želi da odaberu pravi put?