Dokazi upućuju na zaključak da se radi o Božjim duhovnim sinovima. Koji su to dokazi?

U 1. Mojsijevoj 6:2 piše: “Sinovi pravoga Boga zapazili su da su kćeri ljudske lijepe, pa su ih uzimali sebi za žene, sve koje su izabrali.”

Izrazi “sinovi pravoga Boga”, “sinovi Jehove, pravoga Boga” i “sinovi Božji” spominju se u hebrejskom dijelu Biblije u 1. Mojsijevoj 6:2, 4; Jobu 1:6; 2:1; 38:7 i Psalmu 89:6. Što iz tih redaka možemo saznati o tim Božjim sinovima?

“Sinovi Jehove, pravoga Boga” o kojima se govori u Jobu 1:6 očito su duhovna stvorenja koja su se okupljala pred Bogom. Među njima je bio i Sotona, koji je prolazio Zemljom (Job 1:7; 2:1, 2). U Jobu 38:4-7 čitamo da su “sinovi Božji uzvikivali radosno” kad je Bog polagao Zemljin “kamen ugaoni”. Budući da u to vrijeme ljudi još nisu bili stvoreni, očito se radilo o anđeoskim sinovima. I sinovi Božji koji se spominju u Psalmu 89:6 nesumnjivo su duhovna stvorenja koja su s Bogom na nebu, a ne ljudi.

Tko su onda “sinovi pravoga Boga” o kojima se govori u 1. Mojsijevoj 6:2, 4? U skladu s navedenim biblijskim činjenicama, logično je zaključiti da su to Božji duhovni sinovi koji su došli na Zemlju.

Nekima je teško povjerovati da bi anđeli uopće poželjeli spolno općiti sa ženama. Isusove riječi iz Mateja 22:30 pokazuju da duhovna stvorenja ne stupaju u brak niti imaju spolne odnose. No anđeli su se ponekad znali utjeloviti, pa čak i jesti i piti s ljudima (1. Mojs. 18:1-8; 19:1-3). Dakle, razumno je zaključiti da su utjelovljeni anđeli mogli imati spolne odnose sa ženama.

Biblija ukazuje na to da su neki anđeli upravo to i učinili. U Judi 6, 7 uspoređuje se grijeh stanovnika Sodome, koji su se upustili u neprirodne spolne odnose, s grijehom anđela “koji nisu zadržali svoj prvobitni položaj, nego su napustili svoje pravo obitavalište”. I jedni i drugi odali su se “bludu i neprirodnom spolnom općenju”. Slično tome, u 1. Petrovoj 3:19, 20 neposlušne se anđele povezuje s “danima Noinim” (2. Petr. 2:4, 5). Dakle, ono što su radili neposlušni anđeli u Noino vrijeme može se usporediti s grijehom stanovnika Sodome i Gomore.

Takav zaključak ima smisla ako pođemo od činjenice da su “sinovi pravoga Boga” iz 1. Mojsijeve 6:2, 4 zapravo bili utjelovljeni anđeli koji su počinili nemoral sa ženama.

Apostol Petar kaže da su ti duhovi “nekoć bili neposlušni, kad je Bog strpljivo čekao u danima Noinim” (1. Petr. 3:20). Petar je očito govorio o duhovnim stvorenjima koja su se pridružila Sotoninoj pobuni. Juda spominje “anđele koji nisu zadržali svoj prvobitni položaj, nego su napustili svoje pravo obitavalište” i kaže da ih Bog čuva “u vječnim okovima u gustoj tami (...) za sud velikoga dana” (Juda 6).

U kom su smislu duhovna stvorenja u Noinim danima bila neposlušna? Prije potopa ti su se zli duhovi utjelovili, a to nije bilo u skladu s Božjom voljom (1. Mojs. 6:2, 4). Osim toga, spolno su općili sa ženama, što je bilo protuprirodno. Bog nije stvorio duhovna stvorenja s namjerom da imaju spolne odnose sa ženama (1. Mojs. 5:2). Ti će zli, neposlušni anđeli biti uništeni kad za to dođe vrijeme. A dotad se, prema Judinim riječima, nalaze u “gustoj tami”, odnosno u simboličnoj duhovnoj tamnici.

Kada je i kako Isus propovijedao tim “duhovima u tamnici”? Petar je napisao da se to dogodilo nakon što je Isus bio “oživljen u duhu” (1. Petr. 3:18, 19). Zanimljivo je zapaziti i da je Petar koristio prošlo glagolsko vrijeme, odnosno napisao je da je Isus “propovijedao”. Stoga možemo zaključiti da je Isus propovijedao prije nego što je Petar napisao svoju prvu poslanicu. Po svemu sudeći, Isus je u nekom razdoblju poslije svoga uskrsnuća objavio zlim duhovima da ih čeka potpuno zaslužena kazna. Svojim propovijedanjem nije im pružio nikakvu nadu, nego im je objavio osudu (Jona 1:1, 2). Isus je ostao vjeran Bogu sve do smrti i potom je uskrsnuo dokazujući time da Đavo doista nema vlasti nad njim. Stoga je imao pravo objaviti takvu osudu (Ivan 14:30; 16:8-11).

Isus će u budućnosti svezati Sotonu i zle anđele i baciti ih u bezdan (Luka 8:30, 31; Otkr. 20:1-3). A dotad se ta neposlušna duhovna stvorenja nalaze u gustoj duhovnoj tami i njihovo je uništenje neizbježno (Otkr. 20:7-10).