Rođena sam 1956. s urođenim oštećenjem koje se naziva spina bifida. To je rascjep kralježnice koji nastaje kad se neuralna cijev ne zatvori pravilno. Zbog toga je došlo do oštećenja živaca, pa teško hodam i imam još neke ozbiljne zdravstvene probleme.

Neko vrijeme prije mog rođenja bračni par misionara Jehovinih svjedoka počeo je proučavati Bibliju s mojim roditeljima. Dok sam bila dijete, u mom rodnom gradu Usakosu (Namibija), živjelo je samo nekoliko objavitelja i nije bilo skupštine. Zato smo gradivo za sastanke razmatrali kao obitelj. Kad sam imala sedam godina, izvedena mi je urostoma, odnosno operativnim putem napravljen mi je otvor na tijelu putem kojeg se izlučuje urin. S 14 godina dobila sam epilepsiju. Budući da je najbliža srednja škola bila daleko, a ja sam trebala posebnu roditeljsku skrb, nisam mogla završiti školu.

Unatoč tome, odlučila sam ojačati svoj odnos s Jehovom. U to vrijeme mnoge naše publikacije nisu bile prevedene na afrikaans, moj materinji jezik. Zato sam naučila čitati engleski kako bih mogla proučavati mnoge naše knjige. Postala sam nekršteni objavitelj i krstila se s 19 godina. Naredne četiri godine imala sam puno zdravstvenih i emocionalnih problema. Osim toga, u mom rodnom gradu svi smo se dobro poznavali, pa me strah od ljudi sprečavao da revno propovijedam.

Kad sam imala dvadesetak godina, preselili smo se iz Namibije u Južnoafričku Republiku. Ondje sam prvi put mogla surađivati sa skupštinom. Bio je to divan osjećaj! No ponovno sam morala na operaciju, ovaj put napravljena mi je kolostomija. *

Neko vrijeme nakon toga jedan je pokrajinski nadglednik održao govor o pionirskoj službi. Njegove su me riječi jako dirnule. Znala sam da mi je zdravlje jako narušeno, ali već sam se bila uvjerila da mi Jehova daje snage da podnesem mnoge probleme. Zato sam predala molbu za stalnu pionirsku službu. No zbog mog lošeg zdravlja starješine su oklijevali odobriti mi molbu.

Bez obzira na to, odlučila sam propovijedati najviše što mogu. Uz pomoć majke i druge braće uspjela sam u razdoblju od šest mjeseci ići u službu propovijedanja kao da sam stalni pionir. Tako sam pokazala da silno želim biti pionir i da moji zdravstveni problemi nisu nesavladivi. Ponovno sam predala molbu i starješine su je odobrili. Prvog rujna 1988. započela sam sa stalnom pionirskom službom.

Kao pionir neprestano osjećam da mi Jehova pomaže. Dok druge poučavam istini, ne razmišljam o svojim problemima. To mi služi kao zaštita, jača me i pomaže mi da duhovno napredujem. Presretna sam što sam pomogla mnogima da se predaju Jehovi i krste.

Moje se zdravlje može svaki čas pogoršati. No Jehova svaki dan nosi moj teret (Psal. 68:19). On mi puno pomaže, pa moj život nije samo podnošljiv nego doista uživam u njemu!