Prije ravno sto godina milijuni mladića napustili su sigurnost svog doma i krenuli u rat. Otišli su spremno, nošeni valom domoljublja. Jedan vojnik koji se 1914. kao dragovoljac uputio na bojišnicu napisao je: “Sretan sam i s radošću iščekujem dane koji stoje preda mnom.”

No oduševljenje koje je vladalo u vojnim redovima uskoro se pretvorilo u razočaranje. Nitko nije mogao predvidjeti da će deseci tisuća vojnika biti prisiljeni provesti doslovce godine u blatnim rovovima u Belgiji i Francuskoj. Taj neviđeni sukob, koji se u to vrijeme često nazivao “Velikim ratom”, prerastao je u sveopću katastrofu koja je u povijesti ostala zabilježena kao Prvi svjetski rat.

Ako se Prvi svjetski rat i po čemu može nazvati velikim, onda je to, nažalost, broj žrtava koje je ostavio za sobom. Prema nekim procjenama, u njemu je život izgubilo oko 10 milijuna ljudi. Daljnjih 20 milijuna izvuklo je živu glavu, ali uz teška tjelesna oštećenja. Kako je uopće došlo do tako strašnog rata? On je bio posljedica krivih političkih poteza. Europski državnici nisu uspjeli smiriti napetosti između zemalja, te su one eskalirale u globalni oružani sukob. Prvi svjetski rat zauvijek je promijenio svijet, a njegove posljedice osjećaju se i dan-danas.

Do Prvog svjetskog rata doveo je niz nepromišljenih odluka. U knjizi The Fall of the Dynasties—The Collapse of the Old Order 1905-1922 piše da su se europski državnici “tog idiličnog ljeta 1914, poput mjesečara koji nije svjestan kamo ide, iznenada našli na rubu ponora”.

Samo nekoliko tjedana poslije atentata na austrougarskog nadvojvodu Franju Ferdinanda sve važnije europske sile ušle su u rat koji su zapravo htjele izbjeći. Kad su buknuli sukobi, u zraku je ostalo visjeti pitanje kako je uopće došlo do toga. Njemački kancelar sa žaljenjem je kazao: “To nitko živ ne zna.”

Političari koji su kobnim odlukama izazvali svjetski rat nisu ni naslućivali koju su lavinu pokrenuli. No vojnici koji su se našli u rovovima uskoro su osjetili svu surovost rata. Iščeznuo je žar s kojim su krenuli na bojišnicu jer su osjećali da su državnici izigrali njihovo povjerenje, vjerski ih vođe prevarili, a vojni zapovjednici izdali.

Državnici su obećavali da će rat koji je bjesnio dovesti do novog, boljeg poretka. Njemački kancelar izjavio je: “Borimo se za očuvanje svojih postignuća ostvarenih u miru, za nasljeđe svoje slavne prošlosti te za svoju budućnost.” A američki predsjednik Woodrow Wilson smatrao je da će Prvi svjetski rat utrti put demokraciji. U Velikoj Britaniji vladalo je uvjerenje da će taj rat okončati sve ratove. Koliko su samo bili u krivu!

Vjerski vođe na sva su usta davali podršku ratu. “U bojnom pokliču Božji su zastupnici bili najglasniji. Svjetski rat doveo je do sveopće mržnje”, stoji u djelu The Columbia History of the World. Svećenici ne samo da nisu poticali vjernike da iz svog srca iskorijene mržnju nego su je još i raspirivali. Djelo A History of Christianity zapaža sljedeće: “Svećenici nisu bili u stanju potaknuti vjernike da načelima kršćanske vjere daju prednost pred nacionalnim osjećajima. Većina njih to nije ni htjela, nego je naprosto izjednačila kršćanstvo s domoljubljem. Vojnike, pripadnike svih kršćanskih crkava, poticalo se da se međusobno ubijaju u ime svog Spasitelja.”

Vojni zapovjednici kleli su se u brzu i bezbolnu pobjedu, ali njihova očekivanja nisu se ostvarila. Ubrzo nakon početka rata suprotstavljene strane našle su se u pat-poziciji, iz koje nije bilo izlaza. Jedan povjesničar rekao je da su milijuni vojnika bili uvučeni u možda i “najgori vrtlog užasa koji je zadesio čovječanstvo te ljudima nanio neizrecive patnje”. Unatoč brojnim gubicima zapovjednici su slali svoje vojnike da jurišaju na barikade od bodljikave žice te mitraljeske cijevi koje su rigale vatru. Nije stoga nikakvo čudo što je na svakom koraku dolazilo do pobuna i dezerterstva.

Kako je Prvi svjetski rat utjecao na društvo? Jedna knjiga citira riječi jednog ratnog veterana koji je kazao: “Taj je rat uništio cijelu generaciju ljudi — razorio je njihov um i srce.” Promijenio je i političku scenu jer su nakon njega nestala čitava carstva. No on je, na nesreću, bio tek početak u nizu groznih događaja koji su obilježili najkrvavije stoljeće u povijesti ljudskog roda. Otada mira više nije bilo. Revolucije i prosvjedi postali su sasvim uobičajeni.

Zašto se nakon Prvog svjetskog rata svijet nepovratno promijenio? Jesu li tu katastrofu svjetskih razmjera uzrokovali samo pogrešni politički potezi? Odgovori na ta pitanja vrlo su važni jer se tiču naše budućnosti.