“POĐI kući svojim rođacima i javi im sve što ti je Jehova učinio i kako ti se smilovao!” rekao je Isus Krist jednom čovjeku koji je želio postati njegov sljedbenik. Tom je prilikom vjerojatno bio u Gadari, koja se nalazila jugoistočno od Galilejskog mora. Njegove riječi pokazuju da je bio svjestan da ljudi imaju urođenu želju razgovarati s članovima obitelji o onome što ih zanima i što smatraju važnim (Mar. 5:19).

I danas često možemo zapaziti tu ljudsku sklonost, premda to ovisi i o sredini u kojoj netko živi. Stoga osoba koja počne služiti pravom Bogu, Jehovi, obično želi rođacima govoriti o svojim novim vjerskim uvjerenjima. No na koji bi način to trebala činiti? Kako može doprijeti do srca članova obitelji koji su pripadnici druge religije ili možda uopće ne vjeruju u Boga? U Bibliji možemo pronaći korisne i praktične savjete u vezi s time.

Andrija je bio jedna od prvih osoba u 1. stoljeću koje su prepoznale da je Isus obećani Mesija. Kome je to odmah ispričao? “Najprije [je] našao brata svojega Šimuna i rekao mu: ‘Našli smo Mesiju!’ (“Mesija” je na grčkom “Krist”.)” Potom je Šimuna, odnosno Petra, odveo k Isusu i tako mu omogućio da postane njegov učenik (Ivan 1:35-42).

Otprilike šest godina kasnije, dok je bio u Jopi, Petar je dobio nalog da pođe na sjever u Cezareju i posjeti dom rimskog stotnika Kornelija. Koga je Petar ondje zatekao? “Kornelije ih je očekivao [Petra i njegove suputnike], pa je sazvao svoje rođake i prisne prijatelje.” Tako je svojim rođacima  pružio priliku da čuju Petra i donesu odluku na temelju onog što su čuli (Djela 10:22-33).

Što možemo naučiti iz onoga što su Andrija i Kornelije učinili za članove svoje obitelji i rođake?

Ni Andrija ni Kornelije nisu prepustili stvari slučaju. Andrija je osobno upoznao Petra s Isusom, a Kornelije je okupio svoje rođake kako bi mogli čuti Petra. Ipak, ni jedan ni drugi nisu vršili pritisak na svoje rođake niti su pokušavali lukavo manipulirati njima kako bi postali Kristovi sljedbenici. Koju pouku možeš izvući iz toga? Dobro je da i mi postupamo na sličan način. Članovima obitelji možemo prenijeti neke misli iz Biblije i stvarati prilike u kojima mogu saznati biblijske istine i upoznati našu braću. Pa ipak, mi poštujemo njihovu slobodu izbora i ne želimo ih dovesti u neugodnu situaciju tako da na njih vršimo pritisak. Da bismo vidjeli kako možemo pomoći članovima svoje obitelji, razmotrimo primjer Jürgena i Petre, bračnog para iz Njemačke.

Petra je proučavala Bibliju s Jehovinim svjedocima i s vremenom se krstila. Njen muž Jürgen bio je časnik u vojsci i u početku mu nije bilo drago što je njegova žena postala Jehovin svjedok. No nakon nekog vremena shvatio je da Jehovini svjedoci propovijedaju istinu iz Biblije. I on je predao svoj život Jehovi te danas služi kao starješina u jednoj skupštini u Njemačkoj. Što Jürgen savjetuje u vezi s time kako doprijeti do srca članova obitelji i rođaka koji ne dijele naša vjerska uvjerenja?

Jürgen kaže: “Ne smijemo članovima obitelji nametati razgovore o Bogu i stalno im pričati o duhovnim stvarima. Zbog toga će nas možda još manje htjeti slušati. Dugoročno gledano, puno je bolje s vremena na vrijeme taktično im davati ‘male zalogaje’ duhovne hrane. Isto tako, dobro je da članove obitelji upoznamo s braćom koja su istih godina i koju zanimaju slične stvari. Tako im možemo pomoći da se približe istini.”

Apostol Petar i Kornelijevi rođaci brzo su prihvatili biblijsku poruku. No nekim drugima u 1. stoljeću koji su čuli za istinu trebalo je više vremena da to učine.

Tijekom Isusove službe na Zemlji nekoliko njegovih rođaka povjerovalo je u njega. Naprimjer, izgleda da su apostoli Jakov i Ivan bili Isusovi bratići, a njihova majka Saloma njegova tetka. Vjerojatno je i ona bila među mnogim ženama koje su Isusu i apostolima “služile svojom imovinom” (Luka 8:1-3).

Međutim, drugi članovi Isusove obitelji nisu odmah povjerovali u njega. Naprimjer, nešto više od godinu dana nakon Isusovog krštenja mnoštvo ljudi okupilo se u jednoj kući kako bi ga slušali. “Kad su njegovi rođaci čuli za to, došli su da ga odvedu, jer su govorili: ‘Sišao je s uma.’” Neko vrijeme nakon toga njegova polubraća htjela su saznati kamo namjerava otputovati, no on im nije izravno odgovorio. Zašto je Isus tako postupio? Zato što “braća njegova nisu vjerovala u njega” (Mar. 3:21; Ivan 7:5).

Što možemo naučiti iz toga kako se Isus ophodio sa svojom braćom i rođacima? On se nije uvrijedio kad su neki od njih govorili da je sišao s uma. Nakon što je bio pogubljen i potom uskrsnuo,  Isus je čak dodatno ohrabrio članove svoje obitelji tako što se ukazao svom polubratu Jakovu. Taj je događaj, po svemu sudeći, pomogao ne samo Jakovu već i drugoj Isusovoj polubraći da se uvjere u to da je on doista bio Mesija. Stoga su bili s apostolima i drugom braćom u gornjoj sobi u Jeruzalemu kad je na njih bio izliven sveti duh. S vremenom su Jakov i Juda, druga dva Isusova polubrata, dobila mogućnost da na istaknut način služe Jehovi (Djela 1:12-14; 2:1-4; 1. Kor. 15:7).

I danas, kao i u 1. stoljeću, nekim članovima obitelji treba više vremena da dođu na put koji vodi u život. Naprimjer, Roswitha je bila revna katolkinja kad se 1978. njen muž krstio i postao Jehovin svjedok. Budući da se iskreno držala svojih vjerskih uvjerenja, isprva se protivila svome mužu. No tijekom godina sve mu se manje protivila i shvatila je da Jehovini svjedoci naučavaju istinu. Godine 2003. i ona se krstila. Što joj je pomoglo da promijeni mišljenje? Njen muž nije se uvrijedio zato što mu se ona u početku protivila, već joj je dao priliku da promijeni svoj stav. Što ona savjetuje? “Treba imati puno strpljenja, jako puno strpljenja. To može donijeti dobre rezultate.”

Monika se krstila 1974, a deset godina kasnije i njena dva sina postala su Jehovini svjedoci. Iako se njen muž Hans nikad nije protivio njihovim vjerovanjima, krstio se tek 2006. Što savjetuje ova obitelj s obzirom na svoje iskustvo? “Vjerno služi Jehovi i nemoj pogaziti svoja uvjerenja.” Naravno, bilo je jako važno da svi članovi obitelji neprestano pokazuju Hansu da ga vole. Osim toga, nikad se nisu prestali nadati da će on na koncu prihvatiti istinu.

Isus je jednom prilikom istinu iz Božje Riječi usporedio s vodom koja donosi vječni život (Ivan 4:13, 14). Mi želimo da se naši rođaci osvježe kad piju tu hladnu, čistu vodu istine. Sigurno ne želimo da se uguše jer ih prisiljavamo da prebrzo popiju ogromnu količinu vode. Hoćemo li ih vodom istine osvježiti ili ugušiti ovisi o tome kako im objašnjavamo svoja vjerovanja. Biblija kaže da “pravednikovo srce promišlja što će odgovoriti” te da “srce mudroga razboritima čini usta njegova i uvjerljivost pridodaje usnama njegovim”. Kako možemo primijeniti taj savjet? (Izr. 15:28; 16:23).

Pretpostavimo da žena svome mužu želi govoriti o svojim vjerovanjima. Ako “promišlja što će odgovoriti”, tada će dobro razmisliti što da kaže i neće govoriti brzopleto. Ne bi smjela ostaviti dojam da sebe smatra pametnijom ili boljom od muža. Njene promišljene riječi djelovat će osvježavajuće i doprinijeti mirnoj atmosferi. Kada je njen muž opušten i spreman za razgovor? O kojim temama voli razgovarati ili čitati? Zanima li ga znanost, politika ili sport? Kako ga može zainteresirati za Bibliju i istovremeno pokazati da poštuje njegove osjećaje i stavove? Bude li žena razmišljala o tim pitanjima, to će joj pomoći da njene riječi i postupci budu razboriti.

Da bismo doprli do srca članova obitelji koji još nisu Jehovini svjedoci, nije dovoljno da im samo malo-pomalo govorimo o svojim vjerovanjima. Ono što govorimo trebamo potkrijepiti i svojim djelima.

Jürgen, kojeg smo ranije spomenuli, kaže: “Dosljedno primjenjuj biblijska načela u svakodnevnom životu. To je vrlo učinkovit način da člana obitelji potakneš da pažljivo sasluša ono što mu želiš reći, iako se možda s tim neće složiti.” Hans, koji se krstio gotovo 30 godina nakon svoje žene, slaže se s tim. On je rekao: “Uzorno kršćansko vladanje jako je važno, jer obitelj tako može vidjeti da istina dobro utječe na naš život.” Članovi naše obitelji i rođaci trebaju vidjeti da smo zbog svoje vjere drugačiji od drugih ljudi, ali da je naše ponašanje sada bolje, a ne gore.

Apostol Petar dao je vrijedan savjet ženama čiji muževi ne dijele njihova vjerska uvjerenja: “Budite podložne svojim muževima, da biste one koji nisu poslušni riječi Božjoj pridobile bez riječi svojim vladanjem, kad vide vaše čisto vladanje i duboko poštovanje. I neka vaš ukras ne bude izvanjski — pletenje kose i ukrašavanje zlatom  ili odijevanje haljina — nego neka to bude tajni čovjek srca odjeven u neraspadljivo ruho mirnog i blagog duha, koji je dragocjen u Božjim očima” (1. Petr. 3:1-4).

Petar je napisao da žena svojim uzornim vladanjem može potaknuti svog muža da prihvati istinu. Imajući u vidu taj biblijski savjet, naša sestra koja se zove Christa pokušava uzornim vladanjem doprijeti do srca svog muža još otkad se krstila 1972. Premda je njen muž neko vrijeme proučavao Bibliju s Jehovinim svjedocima, još uvijek nije prihvatio istinu. Povremeno dolazi na sastanke i dobro se slaže s braćom u skupštini. Braća pak poštuju njegovu slobodu izbora. Kako Christa nastoji doprijeti do njegovog srca?

“Čvrsto sam odlučila biti poslušna Jehovi i ostati na putu istine. Istodobno nastojim pridobiti svog muža ‘bez riječi’ svojim dobrim vladanjem. Činim sve što mogu kako bih ispunila želje svog muža sve dok time ne kršim biblijska načela. Naravno, poštujem i njegovu slobodnu volju i prepuštam stvari Jehovi u ruke.”

Christin primjer pokazuje koliko je važno biti prilagodljiv. Ona savjesno izvršava svoje kršćanske aktivnosti, u što spada redovito posjećivanje sastanaka i revno sudjelovanje u službi propovijedanja. No ona je i razumna jer shvaća da je dužna pokazivati ljubav svome mužu te mu posvetiti svoje vrijeme i pažnju. Svatko od nas tko ima rođake koji ne dijele naša vjerska uvjerenja trebao bi biti prilagodljiv i razuman. U Bibliji stoji: “Sve ima svoje vrijeme.” To znači da moramo provoditi vrijeme s članovima obitelji koji ne služe Jehovi, a posebno s bračnim partnerom. Tako ćemo imati dobru komunikaciju s njima. Iskustvo pokazuje da postoji manja vjerojatnost da će se članovi obitelji osjećati usamljeno, zapostavljeno ili ljubomorno ako iskreno i otvoreno razgovaramo s njima (Prop. 3:1).

“Važno je pokazati članu obitelji da ga volimo i moliti se za njega”, kaže Holger, čiji se otac krstio 20 godina nakon ostalih članova obitelji. Christa kaže kako “nikad ne gubi nadu da će njen muž na koncu prihvatiti istinu i postati Jehovin sluga”. Uvijek bismo trebali imati pozitivan stav prema članovima svoje obitelji koji ne dijele naša uvjerenja i gajiti nadu da će oni jednog dana upoznati istinu.

Naš je cilj ostati u dobrim odnosima s članovima svoje obitelji, pružiti im priliku da upoznaju istinu i doprijeti do njihovog srca kako bi prihvatili biblijska učenja. Osim toga, uvijek trebamo postupati “blago i s dubokim poštovanjem” (1. Petr. 3:15).