U RAZNIM biblijskim izvještajima zapisano je da su neki ljudi u određenim situacijama razderali svoju odjeću. Današnjim čitateljima takav čin može izgledati neobično, no u staro doba Židovi su razdiranjem svoje odjeće izražavali snažne osjećaje, primjerice očaj, tugu, poniženje, srdžbu i bol u srcu.

Naprimjer, Jakovljev sin Ruben “razderao je haljine svoje” kad je shvatio kako mu se izjalovio plan da spasi svog brata Josipa jer su ga ostala braća u međuvremenu prodala u ropstvo. Jakov je pak “razderao ogrtač svoj” kad je zaključio da je Josipa proždrla divlja zvijer (1. Mojs. 37:18-35). Job je “razderao ogrtač svoj” kad je čuo da su mu sva djeca poginula (Job 1:18-20). Neki je Benjaminovac “razderanih haljina” dotrčao do velikog svećenika Elija kako bi ga obavijestio da su Izraelci pretrpjeli poraz u bici, da su poginula oba Elijeva sina i da su neprijatelji oteli kovčeg saveza (1. Sam. 4:12-17). Kad je kralj Jošija čuo riječi Božjeg zakona koje mu je pročitao njegov pisar te shvatio da je narod zgriješio Bogu, “razderao je haljine svoje” (2. Kralj. 22:8-13).

Na Isusovom suđenju veliki je svećenik Kajfa “razderao haljine svoje” kad je čuo riječi koje je neopravdano proglasio hulom na Boga (Mat. 26:59-66). Prema jednom rabinskom učenju, svatko tko bi čuo hulu na Božje ime trebao je razderati svoju odjeću. No jedna druga rabinska zapovijed, koja je nastala nakon razorenja jeruzalemskog hrama, glasila je: “Onaj tko čuje hulu na Božje ime sada više ne mora razdirati svoje haljine, kako ne bi hodao u dronjcima.”

Naravno, da bi razdiranje odjeće nešto značilo Bogu, čovjek je morao istinski žaliti zbog svojih loših djela. Stoga je Jehova rekao pripadnicima svog naroda: “Razderite srca svoja, a ne haljine! I vratite se k Jehovi, Bogu svojemu” (Joel 2:13).