Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

 IZ NAŠE ARHIVE

’Ima još mnogo posla oko žetve‘

’Ima još mnogo posla oko žetve‘

Džordž Jang je stigao u Rio de Žaneiro u martu 1923.

BILA je to 1923. godina. Koncertna dvorana konzervatorijuma u Sao Paulu bila je krcata. Čuo se glas Džordža Janga. Njegov govor je prevođen na portugalski, rečenicu po rečenicu. Svih 585 prisutnih je pažljivo slušalo. Braća su koristila projektor da bi se na platnu videli biblijski stihovi na portugalskom. Na kraju je podeljeno na stotine primeraka brošurice Milioni koji sada žive neće nikada umreti! na portugalskom, engleskom, nemačkom i italijanskom. Ovo predavanje je bilo pun pogodak! Vest o njemu se brzo proširila. Dva dana kasnije, dvorana je ponovo bila puna i održan je još jedan govor. Ali pogledajmo sada šta je sve prethodilo ovim događajima.

Godine 1867, Sara Belona Ferguson se sa svojom porodicom preselila iz Sjedinjenih Država u Brazil. Kada je 1899. pročitala neku biblijsku literaturu koju je njen mlađi brat doneo iz Sjedinjenih Država, Sara je shvatila da je pronašla istinu. Pošto je želela da sazna što više o tome, pretplatila se na englesko izdanje Stražarske kule. Oduševljena biblijskom porukom, napisala je pismo bratu Raselu u kome je za sebe rekla da je ona „živi dokaz da dobra vest može stići do svakoga, gde god da živi“.

Mogu li živi komunicirati s mrtvima? (na portugalskom)

Sara je davala sve od sebe da prenese drugima ono što je saznala iz Biblije, ali često se pitala ko će u duhovnom pogledu pomagati njoj i njenoj porodici, kao i drugim dobrim ljudima u Brazilu. Braća iz Betela u Bruklinu su je 1912. obavestila da će neko doći u Sao Paulo i doneti nekoliko hiljada traktata na portugalskom pod naslovom Gde su mrtvi? Ona je 1915. godine rekla da joj je bilo čudno što su se u to vreme mnogi Istraživači Biblije nadali da će ubrzo biti uzeti na nebo. Svoje mišljenje je izrazila sledećim rečima: „Šta će biti sa ljudima u  Brazilu i Južnoj Americi? [...] Kada se uzme u obzir koliko ogromno područje zauzima Južna Amerika, jasno se vidi da ima još mnogo posla oko žetve.“ I zaista je tamo prava žetva tek predstojala.

Godine 1920, osam mladih pomoraca iz Brazila išli su na naše sastanke u Njujorku dok je njihov ratni brod bio na remontu. Po povratku u Rio de Žaneiro pričali su drugima o svemu što su saznali iz Biblije. Nedugo zatim, u martu 1923, Džordž Jang, koji je u to vreme bio putujući nadglednik, stigao je u Rio de Žaneiro i tamo upoznao ljude koje je zanimala biblijska poruka. Postarao se da se nekoliko publikacija prevede na portugalski. Potom je otputovao u Sao Paulo gde je u to vreme živelo oko 600 000 ljudi. Tamo je održao govor i podelio brošurice Milioni koji sada žive neće nikada umreti!, kao što stoji na početku ovog članka. On je izvestio: „Pošto nije bilo drugih Svedoka, morao sam da računam samo na reklamu u novinama.“ Dodao je i da je to bilo prvo javno predavanje koje su u Brazilu održali Međunarodni istraživači Biblije.

Braća su koristila projektor da bi se tokom predavanja brata Janga na platnu videli biblijski stihovi

Stražarska kula od 15. decembra 1923. izvestila je sledeće o Brazilu: „Kada se uzme u obzir da smo s našim delom u ovoj zemlji započeli 1. juna i da u to vreme uopšte nismo imali literaturu za ovo područje, prosto je neverovatno kako je Gospod blagoslovio naš trud.“ U tom izveštaju se dalje navodi da je brat Jang u Sao Paulu održao dva od ukupno 21 predavanja koliko ih je održao u toj zemlji i da ih je sveukupno čulo 3 600 ljudi. Poruka o Kraljevstvu se postepeno širila i u Rio de Žaneiru. Za samo nekoliko meseci podeljeno je preko 7 000 naših publikacija na portugalskom. Prvo izdanje Stražarske kule na portugalskom bilo je izdanje od novembra/decembra 1923.

Sara Belona Ferguson je bila prva koja se u Brazilu pretplatila na englesko izdanje Stražarske kule

Džordž Jang je posetio Saru Ferguson, a Stražarska kula je izvestila sledeće o tom susretu: „Sestra Ferguson je ušla u dnevnu sobu i neko vreme nije mogla da izusti ni jednu reč. Uhvativši ruku brata Janga i netremice gledajući u njega, na kraju je pitala: ’Jeste li vi stvarno putujući nadglednik?‘“ Ubrzo su se ona i neka njena deca krstili. Ona je u stvari čekala čitavih 25 godina da se krsti! U Stražarskoj kuli od 1. avgusta 1924. pisalo je da se u Brazilu krstilo 50 osoba, uglavnom u Rio de Žaneiru.

Verovatno bi mnoge zanimalo kakvo je sada stanje u Brazilu i Južnoj Americi, nekih 90 godina kasnije. U Brazilu ima preko 760 000 Svedoka, a širom Južne Amerike dobra vest se propoveda na portugalskom, španskom i još mnogim jezicima starosedelaca. Još 1915. godine Sara Ferguson je imala pravo kada je rekla: ’Ima još mnogo posla oko žetve.‘ (Iz naše arhive — Brazil.)