Lionel Casson, stručnjak za drevne brodove, objasnio je što su brodograditelji u rimsko doba činili nakon što bi zabrtvili spojeve na drvenoj oplati broda. Imali su običaj “premazati spojeve ili čak cijeli vanjski dio trupa smolom (bitumenom) ili pak smolom i voskom te nanijeti jedan sloj smole na unutarnju stranu trupa”. Puno prije Rimljana drevni Akađani i Babilonci također su koristili bitumen kako njihova plovila ne bi propuštala vodu.

U 1. Mojsijevoj 6:14, koja spada u biblijske knjige izvorno pisane hebrejskim jezikom, spominje se slična metoda. Hebrejska riječ koja je u tom retku prevedena kao “smola” vjerojatno se odnosi na bitumen, smjesu organskih spojeva koja se nalazi u prirodi.

U prirodi postoji tekući i kruti bitumen. Stari brodograditelji koristili su tekući bitumen, koji su nanosili direktno na brod. Kad bi se bitumen osušio i stvrdnuo, nastao bi vodonepropustan premaz.

Zemlje koje se spominju u Bibliji bile su bogate bitumenom. Dolina Sidim, koja se nalazila u blizini Mrtvog mora, “bila je puna jama s bitumenom” (1. Mojsijeva 14:10, bilješka).

Riba je od davnina važan prehrambeni proizvod. Prije nego što su se pridružili Isusu na njegovim putovanjima, neki su se apostoli bavili ribolovom na Galilejskom moru (Matej 4:18-22). Barem dio ulova s Galilejskog mora završavao je u obližnjim “tvornicama” za preradu ribe.

Metoda konzerviranja ribe koja se koristila u drevnoj Galileji još se uvijek primjenjuje u nekim područjima. Riba se najprije dobro očisti, odnosno izvadi joj se utroba, a potom se ispire u vodi. U knjizi Studies in Ancient Technology stoji da se “zatim krupna sol utrljava u škrge, usta i ljuske. Naizmjence se slaže red ribe, pa red soli, a na kraju se sve to prekriva suhom rogožinom. Tako složena riba okreće se nakon tri do pet dana i ostavlja da stoji još otprilike pet dana. Tijekom tog perioda riba se osuši, upije sol te postane čvrsta i tvrda”.

Nije poznato koliko se dugo riba na takav način mogla sačuvati od kvarenja. No budući da su stari Egipćani sušenu ribu izvozili u Siriju, može se zaključiti da je ta metoda konzerviranja bila prilično djelotvorna.