1, 2. (a) Što moramo činiti da bi nas Bog nagradio spasenjem? (b) Što nam može pomoći da ne skrenemo s puta koji vodi u život?

KAD smo postali Kristovi sljedbenici, mi smo, slikovito govoreći, započeli putovanje koje nas može dovesti u vječni život, bilo na nebu bilo na Zemlji. Isus je rekao: “Tko ustraje do kraja [to jest, do kraja svog života ili do kraja ovog zlog svijeta], taj će biti spašen” (Mat. 24:13). Doista, ako na svom životnom putu ostanemo vjerni Bogu, on će nas nagraditi spasenjem. No moramo paziti da nas ništa ne navede na to da skrenemo s puta koji vodi u život (1. Ivan. 2:15-17). Što možemo poduzeti kako nam se to ne bi dogodilo?

² Isus nam je u tome pružio savršen primjer. Njegov životni put zapisan je u Bibliji. Proučavajući izvještaje koji govore o njemu možemo saznati kakav je Isus bio i kakvim je životom živio. To nam može pomoći da ojačamo svoju vjeru i ljubav prema njemu. (Pročitaj 1. Petrovu 1:8, 9.) Prisjetimo se, apostol Petar napisao je da nam je Isus dao primjer kako bismo u svemu išli njegovim stopama (1. Petr. 2:21). Ako se od sveg srca trudimo ići njegovim stopama, bit ćemo “nagrađeni spasenjem”. *  U prethodnom članku bilo je riječi o tome kako možemo biti ponizni i suosjećajni poput Isusa. Sada ćemo razmotriti kako se na njega možemo ugledati u pokazivanju hrabrosti i razboritosti.

3. Što znači biti hrabar i kako možemo steći hrabrost?

³ Hrabrost je osobina koja nam daje snage i pomaže nam da se suočimo s poteškoćama. Prema rječnicima hrvatskog jezika, hrabar je čovjek onaj “koji se usuđuje suočiti s opasnošću ili teškoćama” odnosno “koji se hvata u koštac s preprekama”. Hrabra osoba nepokolebljivo zastupa ono što je ispravno te dostojanstveno podnosi patnje ostajući vjerna Bogu. Hrabrost je povezana sa strahom pred Bogom, nadom i ljubavlju. Na koji način? Strah pred Bogom daje nam hrabrosti da pobijedimo strah od ljudi (1. Sam. 11:7; Izr. 29:25). Kršćanska nada pomaže nam da se ne usredotočimo na kušnje s kojima se trenutno suočavamo, nego da s pouzdanjem razmišljamo o divnoj budućnosti koja nas čeka (Psal. 27:14). Samopožrtvovna ljubav potiče nas da budemo hrabri čak i kad se nađemo u velikoj opasnosti (Ivan 15:13). Hrabrost stječemo tako da se uzdamo u Boga i idemo stopama njegovog Sina (Psal. 28:7).

4. Kako je Isus pokazao hrabrost kad je došao u hram i sjeo među učitelje? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

⁴ Isus je već s 12 godina hrabro zastupao ono što je ispravno. Zapazi što se dogodilo kad je otišao u hram i sjeo među učitelje. (Pročitaj Luku 2:41-47.) Ti su učitelji dobro poznavali Mojsijev zakon, ali i ljudske predaje koje su narodu otežavale držanje Zakona. No Isus se nije uplašio i nije se ustezao postavljati im pitanja. Pritom sigurno nije postavljao onakva pitanja kakva inače postavljaju radoznala djeca. Isus je vjerojatno postavljao dubokoumna pitanja koja su te ugledne učitelje tjerala da pomno razmišljaju o tome kako na njih odgovoriti. A ako su učitelji pokušali uvući Isusa u besmislenu raspravu postavljajući mu prijeporna pitanja, nisu u tome uspjeli. Naime, svi koji su slušali Isusa — pa tako i vjerski učitelji — “divili su se njegovoj oštroumnosti i njegovim odgovorima”, kojima je nesumnjivo branio istinu iz Božje Riječi.

5. Na koje je načine Isus pokazao hrabrost tijekom svoje službe?

⁵ Tijekom svoje službe Isus je na razne načine pokazao hrabrost. Odvažno je razotkrio vjerske vođe i istaknuo da oni zavode narod lažnim učenjima (Mat. 23:13-36). Nije dopustio da ga svijet na bilo koji način iskvari (Ivan 16:33). Nepokolebljivo je propovijedao unatoč žestokom protivljenju (Ivan 5:15-18; 7:14). Dvaput je neustrašivo očistio hram tako što je iz njega istjerao one koji su ga svojim postupcima prljali u duhovnom pogledu (Mat. 21:12, 13; Ivan 2:14-17).

6. Kako je Isus pokazao hrabrost posljednjeg dana svog života na Zemlji?

⁶ Razmišljanje o tome kako se Isus hrabro nosio s teškim situacijama može nam ojačati vjeru. Razmotrimo stoga kako je pokazao hrabrost posljednjeg dana svog života na Zemlji. Isus je znao što će se dogoditi nakon što ga Juda izda. Unatoč tome prilikom proslave Pashe rekao je svom izdajniku: “Što činiš, učini brže!” (Ivan 13:21-27). U Getsemanskom vrtu Isus je neustrašivo istupio pred vojnike koji su ga došli uhititi i jasno im rekao da je on onaj  kojeg traže. Iako mu je život bio u opasnosti, on je to učinio kako bi zaštitio svoje učenike (Ivan 18:1-8). Kad su ga odveli na ispitivanje pred Sudbeno vijeće, Isus je hrabro potvrdio da je Krist i Božji Sin premda je znao da veliki svećenik traži bilo kakav povod da ga osudi na smrt (Mar. 14:60-65). Isus je ostao vjeran Bogu sve do smrti na mučeničkom stupu. Prije nego što je izdahnuo, pobjedonosno je uzviknuo: “Dovršeno je!” (Ivan 19:28-30).

7. Djeco i tinejdžeri, kako se osjećate zbog toga što nosite Jehovino ime i kako možete pokazati hrabrost u školi?

⁷ Kako možemo pokazivati hrabrost poput Isusa? U školi. Djeco i tinejdžeri, vi pokazujete hrabrost ako se ne sramite reći drugima da ste Jehovini svjedoci, čak i kad znate da bi vas oni zbog toga mogli zadirkivati. Na taj način pokazujete da ste ponosni na to što nosite Jehovino ime. (Pročitaj Psalam 86:12.) Možda se na vas vrši pritisak da prihvatite teoriju o evoluciji. No vi imate dobrih razloga vjerovati u biblijski izvještaj o stvaranju svijeta. Mogli biste se poslužiti brošurom Pet važnih pitanja o porijeklu života kako biste dali uvjerljive odgovore svakome tko od vas “traži obrazloženje nade koja je u vama” (1. Petr. 3:15). Učinite li to, bit ćete sretni jer ćete znati da ste hrabro branili istinu iz Božje Riječi.

8. Iz kojih razloga možemo hrabro propovijedati?

⁸ U službi propovijedanja. Budući da smo pravi kršćani, moramo odvažno govoriti “u ime Jehove” (Djela 14:3). Iz kojih razloga možemo odvažno propovijedati? Mi znamo da je poruka koju propovijedamo istinita jer se temelji na Bibliji (Ivan 17:17). Svjesni smo toga da smo “Božji suradnici” i da nas Jehova podupire svojim svetim duhom (1. Kor. 3:9; Djela 4:31). Jasno nam je da revnim svjedočenjem pokazujemo da ljubimo Jehovu i svoje bližnje (Mat. 22:37-39). Mi smo puni hrabrosti i zato nas ništa ne može spriječiti da propovijedamo. Odlučno razotkrivamo vjerske laži koje zasljepljuju ljude i onemogućavaju im da upoznaju istinu (2. Kor. 4:4). Ustrajno propovijedamo dobru vijest čak i kad se suočavamo s nezainteresiranošću, ruganjem ili protivljenjem (1. Sol. 2:1, 2).

9. Kako možemo pokazati hrabrost u teškim situacijama?

⁹ U teškim situacijama. Ako se uzdamo u Boga, on će nam ojačati vjeru i pomoći nam da se hrabro nosimo s poteškoćama. Ako nam umre netko koga smo voljeli, mi smo žalosni zbog toga, ali ne gubimo nadu. Uzdamo se u to da će nam “Bog svake utjehe” dati snage (2. Kor. 1:3, 4; 1. Sol. 4:13). Ako obolimo od neke teške bolesti ili se ozbiljno ozlijedimo, mogli bismo trpjeti veliku bol, ali nipošto nećemo prihvatiti nikakvu vrstu liječenja koja se kosi s biblijskim načelima (Djela 15:28, 29). Ako smo potišteni ili deprimirani i ako nas naše srce za nešto “osuđuje”, mi ne posustajemo jer se uzdamo u Boga i znamo da je on “blizu onih koji su slomljena srca” * (1. Ivan. 3:19, 20; Psal. 34:18).

10. Što je razboritost i kako ta osobina utječe na riječi i postupke Jehovinih slugu?

¹⁰ Razboritost je “osobina onoga koji ima valjanu sposobnost shvaćanja, mišljenja i zaključivanja”. Razborit čovjek sposoban je razlučiti što je ispravno, a što pogrešno, te donositi mudre odluke u životu  kako bi ostao u dobrom odnosu s Bogom (Hebr. 5:14). Kršćanin koji je razborit pokazuje svojim riječima i postupcima da želi ugoditi Bogu. Takva osoba bira riječi kako bi one dobro djelovale na druge i pazi da ne bi onim što kaže nekoga povrijedila (Izr. 11:12, 13). Razborit čovjek ujedno je “spor na gnjev” (Izr. 14:29). On “hodi pravo”, odnosno drži se pravog puta u svom životu (Izr. 15:21). Kako možemo steći razboritost? Moramo proučavati Božju Riječ i primjenjivati u životu ono što iz nje učimo (Izr. 2:1-5, 10, 11). Pritom nam naročito može pomoći razmišljanje o primjeru koji nam je pružio Isus, najrazboritiji čovjek koji je ikad živio.

11. Kako je Isus pokazivao razboritost u govoru?

¹¹ Isus je pokazivao razboritost u svemu. U govoru. Kad je propovijedao dobru vijest, služio se toliko “privlačnim riječima” da su mu se divili svi koji su ga slušali (Luka 4:22; Mat. 7:28). Često je ljudima čitao, citirao ili parafrazirao Božju Riječ i pritom je uvijek pronalazio retke koji su podupirali ono o čemu je govorio (Mat. 4:4, 7, 10; 12:1-5; Luka 4:16-21). Isus je ljudima i tumačio svete spise, a njegove su riječi često dirnule u srce one koji su ga slušali. Nakon što je uskrsnuo, razgovarao je s dvojicom svojih učenika koja su putovala u Emaus i “protumačio im je ono što je pisano o njemu u svim Pismima”. Oni su nakon toga rekli: “Nije li nam srce gorjelo (...) dok nam je tumačio Pisma?” (Luka 24:27, 32).

12, 13. Koji primjeri pokazuju da je Isus bio “spor na gnjev” i razuman?

¹² U vladanju nad osjećajima i načinu razmišljanja. Razboritost je Isusu pomogla da kontrolira svoje osjećaje. Stoga je on bio “spor na gnjev” (Izr. 16:32). Osim toga, bio je blag (Mat. 11:29). Uvijek je imao strpljenja sa svojim učenicima unatoč njihovim manama (Mar. 14:34-38; Luka 22:24-27). Ostao je smiren čak i kad su ljudi bili nepravedni prema njemu (1. Petr. 2:23).

¹³ Isusu je razboritost pomogla i da bude razuman. Nije se slijepo držao slova zakona što su ga Izraelci dobili preko Mojsija, nego je razmišljao o duhu tog zakona i postupao u skladu s time. Uzmimo za primjer izvještaj iz Marka 5:25-34. (Pročitaj.) Neka žena koja je patila od krvarenja prišla je Isusu u mnoštvu i dotaknula njegovu haljinu te je ozdravila. Prema Mojsijevom zakonu ona je bila nečista i stoga nije smjela nikoga doticati (3. Mojs. 15:25-27). No Isus je dobro razumio “ono što je važnije u Zakonu” — a to su, između ostalog, “milosrđe i vjernost” — pa nije prekorio tu ženu zbog toga što mu je dotaknula haljinu (Mat. 23:23). Obzirno joj je rekao: “Kćeri, vjera te tvoja ozdravila. Idi u miru i budi zdrava od mučne bolesti svoje!” Taj dirljivi događaj pokazuje kako je razboritost Isusa poticala da bude blag i obziran prema drugima.

14. Kakav je životni put odabrao Isus i što mu je pomoglo da ostane usredotočen na svoju službu?

¹⁴ U načinu života. Isus je pokazao razboritost i tako što je odabrao pravi put u životu i držao ga se do samoga kraja. Posvetio se propovijedanju dobre vijesti i smatrao je tu službu svojim životnim pozivom (Luka 4:43). Osim toga, donosio je mudre odluke zbog kojih je mogao ostati usredotočen na svoju službu i izvršiti zadatak koji mu je Bog povjerio. Naprimjer, odlučio je živjeti jednostavnim životom kako bi imao više vremena i snage za službu propovijedanja (Luka 9:58). Razborito je zaključio da treba poučavati svoje sljedbenike kako bi oni nakon njegove smrti mogli nastaviti propovijedati (Luka 10:1-12; Ivan  14:12). Obećao im je da će im “u sve dane do svršetka ovoga poretka” pomagati da izvrše svoj zadatak (Mat. 28:19, 20).

15. Kako možemo pokazati razboritost u govoru?

¹⁵ Kako se možemo ugledati na Isusa? U govoru. U razgovoru sa suvjernicima koristimo riječi koje će ih ohrabriti, a ne povrijediti (Efež. 4:29). Kad s ljudima razgovaramo o Božjem Kraljevstvu, nastojimo da naše riječi uvijek budu “solju začinjene” (Kol. 4:6). Trudimo se razumjeti što ljudima treba i što ih zanima te u skladu s tim procjenjujemo što ćemo im reći. Znamo da lijepa riječ i željezna vrata otvara, to jest pomaže ljudima da prihvate istinu. Osim toga, kad drugima objašnjavamo svoja vjerska uvjerenja, često se služimo Biblijom — navodimo je ljudima kao autoritet i čitamo iz nje kad god je to moguće. Svjesni smo toga da riječi koje sadrži Biblija puno snažnije utječu na ljude nego išta što bismo mi sami mogli reći (Hebr. 4:12).

16, 17. (a) Kako možemo pokazati da smo “spori srditi se” i da smo razumni? (b) Što nam može pomoći da ostanemo usredotočeni na svoju službu?

¹⁶ U vladanju nad osjećajima i načinu razmišljanja. Razboritost nam pomaže da kontroliramo svoje osjećaje i da budemo “spori srditi se” (Jak. 1:19). Kad nas drugi povrijede, nastojimo razumjeti zašto su nam nešto rekli ili učinili. Spoznaja o tome može nam pomoći da se ne ljutimo na njih, nego da prijeđemo preko prijestupa (Izr. 19:11). Razboritost nam pomaže i da budemo razumni. Stoga nastojimo imati realna očekivanja od svojih suvjernika i pritom imamo na umu da se oni možda bore s problemima koje mi u potpunosti ne razumijemo. Spremni smo saslušati njihovo mišljenje i prihvatiti ga ako se ono pokaže razumnim (Filip. 4:5).

¹⁷ U načinu života. Budući da smo Isusovi sljedbenici, znamo da je to što smo dobili zadatak propovijedati dobru vijest najveća čast koja čovjeku može biti ukazana. Zato se trudimo donositi odluke koje nam omogućavaju da ostanemo usredotočeni na svoju službu. Duhovne stvari smatramo najvažnijima u životu te vodimo jednostavan život kako bismo u što većoj mjeri mogli propovijedati dobru vijest prije nego dođe kraj (Mat. 6:33; 24:14).

18. Što trebamo činiti da bismo ostali na pravom putu koji vodi do spasenja?

¹⁸ Nije li bilo lijepo razmatrati Isusove divne osobine spomenute u ovom i prethodnom članku? Bilo bi korisno razmotriti i druge njegove osobine te razmišljati o tome kako možemo biti sličniji svom Učitelju. Stoga dajmo sve od sebe kako bismo u svemu išli njegovim stopama. Budemo li to činili, ostat ćemo na pravom putu koji vodi do spasenja i zbližit ćemo se s Jehovom — čije je osobine Isus savršeno odražavao.