1-3. Koje su prepreke Isusovi učenici trebali svladati kako bi dobru vijest donijeli “svim narodima”?

ISUS KRIST povjerio je svojim sljedbenicima velik zadatak. Zapovjedio im je: “Idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda.” S vremenom se “dobra vijest o kraljevstvu” trebala propovijedati “po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima” (Mat. 24:14; 28:19).

² Učenici su voljeli i Isusa i dobru vijest. No vjerojatno su se pitali kako će izvršiti zadatak koji im je bio povjeren. Prije svega, bilo ih je jako malo. Nadalje, govorili su ljudima da je Isus Božji Sin, no on je bio pogubljen. Povrh toga, mnogi su ih omalovažavali jer su bili “neuki i obični” (Djela 4:13). Dobra vijest koju su objavljivali bila je u proturječju sa stoljetnim predajama što su ih naučavali ugledni vjerski vođe. Budući da ih u njihovoj domovini mnogi ljudi nisu previše cijenili, Isusovi učenici vjerojatno su se pitali na kakve će tek reakcije naići kad počnu propovijedati po ogromnom Rimskom Carstvu.

 ³ Osim toga, Isus je svoje učenike upozorio na to da će ih ljudi mrziti i progoniti te da će neke od njih čak i ubiti (Luka 21:16, 17). Prorekao je da će se suočavati s izdajnicima, lažnim prorocima i porastom bezakonja (Mat. 24:10-12). No čak i kad bi ljudi posvuda povoljno reagirali na dobru vijest, učenicima se zadatak da propovijedaju “sve do kraja zemlje” i dalje mogao činiti neostvarivim (Djela 1:8). Sigurno su se pitali hoće li uspjeti svladati sve prepreke koje su im stajale na putu.

4. U kojoj su mjeri Isusovi učenici propovijedali u 1. stoljeću i kako su ljudi reagirali na dobru vijest?

⁴ Bez obzira na moguće prepreke, učenici su počeli revno propovijedati dobru vijest, i to ne samo u Jeruzalemu i Samariji nego i diljem tada poznatog svijeta. Premda su učenici nailazili na poteškoće, otprilike 30 godina nakon što im je Isus povjerio taj zadatak dobra se vijest “propovijedala među svim stvorenjima pod nebom” te su je prihvaćali ljudi “u svemu svijetu” (Kol. 1:6, 23). To potvrđuje sljedeći primjer: Kad je Sergije Pavao, rimski prokonzul na otoku Cipru, čuo dobru vijest od apostola Pavla i vidio čudo koje je on učinio, postao je vjernik “jer ga je zadivilo učenje Jehovino”. (Pročitaj Djela apostolska 13:6-12.)

5. (a) Što je Isus obećao svojim učenicima? (b) Što u jednoj knjizi piše o okolnostima koje su vladale u 1. stoljeću?

⁵ Isusovi učenici znali su da svoj propovjednički zadatak ne mogu izvršiti vlastitom snagom. Isus im je rekao da će biti s njima te da će im sveti duh pomagati (Mat. 28:20). Možda je i stanje u svijetu onog vremena u određenoj mjeri olakšavalo propovijedanje vijesti o Kraljevstvu. U jednoj knjizi koja govori o evangelizaciji u počecima kršćanstva piše: “Vjerojatno nijedno drugo razdoblje u povijesti nije bilo toliko pogodno za prihvaćanje novonastale Crkve kao što je to bilo 1. stoljeće n. e. (...) Već u 2. stoljeću kršćani su (...) počeli tvrditi da je božanska providnost pripremila svijet za dolazak kršćanstva” (Evangelism in the Early Church).

6. (a) Što ćemo razmotriti u ovom članku? (b) Što ćemo razmotriti u sljedećem članku?

⁶ Biblija ne govori o tome u kojoj je mjeri Bog upravljao događajima u 1. stoljeću kako bi omogućio Isusovim učenicima da propovijedaju po svemu svijetu. No jedno je sigurno: Jehova je htio da se dobra vijest propovijeda, a Sotona to nije htio. U ovom članku razmotrit ćemo neke čimbenike zbog kojih je možda bilo lakše propovijedati u 1. stoljeću nego u drugim razdobljima u povijesti. U sljedećem članku razmotrit ćemo neke čimbenike koji nama danas pomažu da objavljujemo dobru vijest sve do kraja Zemlje.

7. Na što se odnosi izraz “rimski mir” i zašto je taj mir bio značajan?

⁷ Postignuća Rimskog Carstva na neki su način kršćanima u 1. stoljeću olakšala propovijedanje. Naprimjer, u to je vrijeme vladao “rimski mir”, koji se na latinskom nazivao pax Romana. Ogromno Rimsko Carstvo uspostavilo je određenu mjeru mira i stabilnosti na području nad kojim je vladalo. Istina, ponekad je bilo ratova i “vijesti o ratovima”, kao što je Isus bio prorekao (Mat. 24:6). Rimska je vojska 70. godine razorila Jeruzalem, a na granicama Carstva povremeno je dolazilo do manjih sukoba. No u razdoblju od otprilike 200 godina nakon Isusove smrti na Sredozemlju uglavnom nije bilo sukoba.  U jednoj knjizi piše: “Nikad prije u ljudskoj povijesti nije bilo tako dugog razdoblja sveopćeg mira i nikad više nakon toga nitko nije toliko dugo uspijevao održati mir među tolikim narodima” (The Horizon Book of Ancient Rome).

8. Kako su prvi kršćani iskoristili relativno mirne okolnosti koje su vladale u njihovo vrijeme?

⁸ Teolog Origen, koji je živio u 3. stoljeću, o tom je razdoblju napisao: “Isusovo učenje ne bi se proširilo po cijelom svijetu da su postojala mnoga kraljevstva (...) jer bi ljudi posvuda bili primorani služiti vojsku i ići u rat kako bi branili svoju zemlju. (...) Bi li to učenje, koje propovijeda mir i ne dopušta ljudima čak ni da se osvećuju svojim neprijateljima, moglo naići na dobar odaziv da se u vrijeme Isusova dolaska odnosi među narodima nisu promijenili i da situacija u svijetu nije postala mirnijom?” Premda su rimske vlasti progonile one koji su objavljivali vijest o Kraljevstvu, oni su bili miroljubivi i očito su dobro iskoristili relativno mirne okolnosti koje su vladale u to vrijeme. (Pročitaj Rimljanima 12:18-21.)

9, 10. Zašto su Isusovi učenici mogli relativno lako putovati Rimskim Carstvom?

⁹ Kršćani su često putovali rimskim cestama. Rimsko Carstvo imalo je moćnu i izvrsno organiziranu vojsku kojom se branilo od napadača i držalo svoje podanike pod nadzorom. Dobre ceste bile su neophodne da bi se vojska mogla brzo kretati, a Rimljani su ih vrlo vješto gradili. Rimski graditelji sagradili su preko 80 000 kilometara cesta koje su povezivale gotovo sve provincije Carstva, a prolazile su kroz šume i pustinje te preko planina.

¹⁰ Osim mnogobrojnih cesta Rimljani su koristili plovne rijeke i kanale, čija je ukupna dužina iznosila otprilike 27 000 kilometara. Rimski brodovi plovili su i morem. Diljem Carstva postojalo je otprilike 900 morskih puteva koji su povezivali na stotine luka. Dakle, kršćani su mogli putovati diljem rimskog svijeta. Istina, to nije uvijek bilo lako, no apostol Pavao i njegovi suvjernici mogli su putovati cijelim Carstvom bez putovnica i viza. Nije bilo graničnih ni carinskih kontrola. Rimljani su strogo kažnjavali zločince, pa su se razbojnici klonili rimskih cesta. Stoga je bilo relativno sigurno putovati njima. I morem se moglo relativno sigurno putovati jer su rimski ratni brodovi čuvali morske puteve od pirata. Premda je Pavao nekoliko puta doživio brodolom i našao se u mnogim opasnostima na moru, Biblija nigdje ne kaže da su njega i njegove suputnike napali pirati (2. Kor. 11:25, 26).

11. Zašto su se učenici služili grčkim jezikom?

¹¹ Pučki grčki jezik (koine) pridonio je dobroj komunikaciji među kršćanskim skupštinama i njihovom jedinstvu. Mnogi dijelovi Rimskog Carstva nekad su bili pod vlašću grčkog osvajača Aleksandra Velikog. Stoga su mnogi podanici Carstva govorili i razumjeli grčki jezik. Zato su Božji sluge mogli razgovarati s ljudima iz raznih naroda, a to je olakšalo širenje dobre vijesti. Osim toga, Židovi koji su živjeli u Egiptu bili su preveli hebrejske knjige Biblije na grčki jezik, a taj je prijevod s vremenom bio nazvan Septuaginta. Ljudi su bili upoznati s tim prijevodom, pa su prvi kršćani često citirali iz njega. Oni su uvidjeli i da je grčki jezik vrlo pogodan za pisanje knjiga i poslanica koje su kasnije  postale dio Božje Riječi. Taj je jezik imao velik fond riječi i mnoštvo živopisnih izraza kojima su se mogle dobro objasniti važne duhovne istine.

12. (a) Što je kodeks i zašto je bio praktičniji od svitka? (b) Kad su se kršćani počeli služiti kodeksom?

¹² Na čemu su bili napisani sveti spisi kojima su se prvi kršćani služili dok su propovijedali? Kršćani su u početku koristili pergamentne svitke, no oni su bili nepraktični jer su se prilikom svakog čitanja morali odmotati i smotati, a tekst je obično bio napisan samo s jedne strane. Samo za Matejevo evanđelje bio je potreban cijeli svitak. No tada se pojavio kodeks — najstarija vrsta knjige. On se sastojao od više uvezanih listova. Čitatelj je mogao otvoriti kodeks i lako pronaći neki ulomak iz Božje Riječi. Ne zna se točno kada su kršćani počeli koristiti kodeks, no u jednoj knjizi piše: “U 2. stoljeću kršćani su se već naveliko služili kodeksom, pa se iz toga može zaključiti da su se njime počeli služiti puno prije 100. godine” (The Birth of the Codex).

13, 14. (a) Kako je Pavlu pomoglo to što je bio rimski građanin? (b) Kako su rimski zakoni koristili kršćanima?

¹³ Rimski zakoni bili su na snazi u cijelom Carstvu, a osobe koje su imale rimsko građanstvo uživale su određena prava i povlastice. Naprimjer, apostol Pavao u nekoliko se navrata pozvao na prava koja je imao kao rimski građanin. Kad su ga vojnici u Jeruzalemu htjeli izbičevati, upitao je rimskog stotnika: “Zar smijete bičevati čovjeka koji je rimski građanin, i to bez suđenja?” Rimski zakon to nije dopuštao. Kad je Pavao spomenuo da se rodio s rimskim građanstvom, “oni koji su ga trebali pod mukama ispitivati” odmah su “odstupili od njega”. Osim toga, “tisućnik se uplašio kad je saznao da je Pavao rimski građanin, a on ga je bio svezao” (Djela 22:25-29).

¹⁴ Činjenica da je Pavao bio rimski građanin utjecala je na to kako su se gradski upravitelji u Filipima ophodili s njim (Djela 16:35-40). Nakon što je gradski tajnik u Efezu utišao gnjevnu svjetinu, upozorio je te ljude da takvim razuzdanim ponašanjem krše rimski zakon te im je naredio da se raziđu (Djela 19:35-41). U Cezareji se Pavao, u skladu sa zakonom, prizvao na  cara, pa je dobio priliku da pred njim brani svoju vjeru (Djela 25:8-12). Dakle, kršćanima su rimski zakoni omogućavali da brane i zakonski potvrđuju “pravo na propovijedanje dobre vijesti” (Filip. 1:7).

15. Gdje je sve u 1. stoljeću bilo židovskih zajednica?

¹⁵ Kršćanima je u propovijedanju možda pomoglo i to što su Židovi bili rasijani po cijelom Rimskom Carstvu. Nekoliko stoljeća ranije Asirci su, a kasnije i Babilonci, odveli Židove u izgnanstvo. Već u 5. stoljeću pr. n. e. židovske zajednice postojale su u 127 pokrajina Perzijskog Carstva (Est. 9:30). Dok je Isus bio na Zemlji, židovskih zajednica bilo je u Egiptu i drugim dijelovima sjeverne Afrike te u Grčkoj, Maloj Aziji i Mezopotamiji. Smatra se da je u to vrijeme u Rimskom Carstvu, koje je imalo oko 60 milijuna stanovnika, živjelo više od 4 milijuna Židova. Gdje god bi se naselili, Židovi bi zadržali svoju religiju (Mat. 23:15).

16, 17. (a) Kako je mnogim ne-Židovima koristilo to što su Židovi bili rasijani po cijelom Rimskom Carstvu? (b) U čemu su se Isusovi učenici ugledali na Židove?

¹⁶ Budući da su Židovi bili rasijani po cijelom Carstvu, mnogi su se ne-Židovi preko njih upoznali s hebrejskim svetim spisima. Saznali su da postoji samo jedan pravi Bog i da se oni koji mu služe moraju pridržavati visokih moralnih mjerila. Osim toga, u hebrejskim spisima bila su zapisana mnoga proročanstva o Mesiji (Luka 24:44). I Židovi i kršćani znali su da su ti spisi bili napisani pod Božjim nadahnućem, što je apostolu Pavlu omogućilo da nađe zajednički jezik s pravdoljubivim osobama. Zato je on imao običaj odlaziti u sinagoge i ondje raspravljati sa Židovima na temelju Pisama. (Pročitaj Djela apostolska 17:1, 2.)

¹⁷ Židovi su se redovito sastajali u sinagogama ili na otvorenom kako bi štovali Boga. Pjevali su pjesme, molili se Bogu i razmatrali svete spise. Prvi su kršćani na sličan način održavali svoje sastanke, a to činimo i mi danas.

18, 19. (a) Kakve su okolnosti vladale u 1. stoljeću i kako su one pomogle Isusovim učenicima? (b) Kako misli koje smo razmotrili u ovom članku utječu na tvoje gledište o Jehovi?

¹⁸ Niz čimbenika pogodovao je tome da velik broj ljudi čuje i prihvati dobru vijest koju su propovijedali Isusovi učenici. U to doba vladao je rimski mir, prometni putevi bili su dobri i relativno sigurni, velik broj ljudi govorio je istim jezikom, na snazi su bili rimski zakoni, a Židovi su bili rasijani po cijelom Rimskom Carstvu. Sve je to pomoglo Isusovim učenicima da izvršavaju propovjednički zadatak koji im je Bog povjerio.

¹⁹ Četiri stoljeća ranije grčki filozof Platon napisao je djelo u kojem jedan njegov lik izgovara sljedeće riječi: “Bilo bi iznimno teško pronaći tvorca i oca našeg svijeta, a čak i kad bismo ga pronašli, bilo bi nemoguće razgovarati o njemu sa svim ljudima.” No Isus je rekao: “Ono što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu” (Luka 18:27). Stvoritelj svijeta želi da ga ljudi pronađu i upoznaju. Osim toga, Isus je svojim sljedbenicima rekao: “Načinite učenike od ljudi iz svih naroda” (Mat. 28:19). Taj je zadatak moguće izvršiti uz pomoć Jehove Boga. Sljedeći članak govori o tome kako kršćani u novije vrijeme izvršavaju taj zadatak.