Idi na sadržaj

Idi na kazalo

 ŽIVOTNA PRIČA

Izabrali smo najbolji životni poziv

Izabrali smo najbolji životni poziv

KAD smo Gwen i ja imali pet godina, počeli smo učiti plesati. U to vrijeme još se nismo poznavali. Kad smo porasli, oboje smo odlučili da nam balet bude životni poziv. No kad smo bili na vrhuncu svoje profesionalne karijere, prestali smo se baviti plesom. Zašto smo donijeli tu odluku?

David: Rodio sam se 1945. u engleskoj grofoviji Shropshireu. Moj otac imao je imanje u mirnom seoskom kraju. Nakon škole obično sam hranio kokoši, skupljao jaja i brinuo se za goveda i ovce, u čemu sam prilično uživao. Za vrijeme školskih praznika pomagao sam ocu u žetvi i pritom sam ponekad vozio naše traktore.

No moj je život s vremenom krenuo u drugom pravcu. Naime, još kad sam bio jako mali, otac je primijetio da bih zaplesao kad bih god čuo glazbu. Stoga je, kad sam imao pet godina, predložio mojoj majci da me upiše u plesnu školu kako bih naučio plesati step. Moj instruktor plesa smatrao je da bih mogao postati baletan, pa me počeo podučavati i baletu. S 15 godina dobio sam stipendiju u uglednoj Kraljevskoj baletnoj školi u Londonu. Ondje sam upoznao Gwen. Ona je postala moja plesna partnerica.

Gwen: Rodila sam se 1944. u Londonu. Kao djevojčica imala sam snažnu vjeru u Boga. Trudila sam se čitati Bibliju, ali bilo mi je teško razumjeti je. U plesnu školu krenula sam s pet godina. Šest godina kasnije pobijedila sam u natjecanju u kojem su sudjelovali plesači iz svih krajeva Velike Britanije. Kao pobjednica dobila sam mogućnost da pohađam Kraljevsku baletnu školu u Londonu u programu za djecu od 11 do 15 godina. Nastava se održavala u White Lodgeu, predivnoj georgijanskoj vili smještenoj u parku Richmondu, u predgrađu Londona. Ondje sam se školovala i učila balet od veoma uglednih učitelja. Sa 16 godina počela sam pohađati nastavu za stariju djecu, koja se održavala u središtu Londona. Ondje sam upoznala Davida. Nakon nekoliko mjeseci počeli smo zajedno nastupati u baletnim prizorima opernih djela u Kraljevskoj operi u londonskom Covent Gardenu.

Dok smo se profesionalno bavili baletom, nastupali smo po cijelom svijetu

David: Kao što je Gwen rekla, tijekom svoje plesne karijere nastupali smo u poznatoj Kraljevskoj operi, a ujedno smo plesali s Londonskim festivalskim baletom (danas se taj ansambl zove Engleski nacionalni balet). Jedan od koreografa britanskog Kraljevskog baleta osnovao je međunarodni baletni ansambl u njemačkom gradu Wuppertalu te nas je pozvao da plešemo u tom ansamblu. Dok smo se profesionalno bavili plesom, nastupali smo u brojnim kazalištima diljem svijeta, i to s raznim slavnim izvođačima kao što su Margot Fonteyn i Rudolf Nurejev. U svijetu baleta čovjek se mora  neprestano nadmetati s drugima, pa obično ima vrlo visoko mišljenje o sebi. Gwen i ja potpuno smo se posvetili svojoj karijeri.

Gwen: Cijelim umom i tijelom bila sam predana plesu. David i ja htjeli smo biti najbolji. Voljela sam davati autograme i godilo mi je kad bih nakon nastupa dobila cvijeće ili kad bi me publika nagradila pljeskom. Mnogi ljudi s kojima sam surađivala u kazalištu živjeli su nemoralno te su pili i pušili. Poput mnogih svojih kolega, sa sobom sam uvijek nosila amajlije, misleći da će mi one donijeti sreću.

IZ TEMELJA MIJENJAMO ŽIVOT

Na dan vjenčanja

David: Nakon što sam mnogo godina proveo kao baletan, zasitio sam se toga da sam neprestano negdje na putu. Budući da sam odrastao na selu, počeo sam čeznuti za jednostavnijim, seoskim načinom života. Stoga sam se 1967. prestao baviti baletom i počeo sam raditi na jednom velikom imanju u blizini kuće svojih roditelja. Vlasnik imanja dao mi je u najam jednu kućicu. Nazvao sam Gwen, koja je tada radila u kazalištu, i zaprosio je. Ona je upravo bila postala solo plesačica i napredovala je u svojoj karijeri, pa se našla pred vrlo teškom odlukom. Ipak, pristala je udati se za mene i živjeti sa mnom na selu iako joj je takav način života bio potpuno stran.

Gwen: Bilo mi je teško priviknuti se na seoski život. Trebala sam musti krave te hraniti svinje i piliće bez obzira na vremenske uvjete, a to se jako razlikovalo od mog prijašnjeg načina života. David je pohađao devetomjesečni tečaj na poljoprivrednom fakultetu kako bi se upoznao s najnovijim stočarskim metodama, pa sam bila usamljena jer se kasno vraćao kući. U to nam se vrijeme već bila rodila prva kći, Gilly. David mi je predložio da naučim voziti automobil. Jednog sam dana u obližnjem gradiću srela Gael, koja je nekad radila u jednom dućanu u našem mjestu.

Na selu kratko nakon vjenčanja

Gael me pozvala k sebi na čaj. Pokazale smo jedna drugoj fotografije s vjenčanja, pa sam na njenoj fotografiji vidjela skupinu ljudi ispred neke vjerske građevine. Upitala sam je kakva je to crkva. Kad mi je rekla da su ona i njen suprug Jehovini svjedoci, oduševila sam se. Naime, jedna moja tetka bila je Jehovin svjedok. Međutim, moj otac nije ju mogao smisliti i često je njene knjige i časopise bacao u smeće. Budući da je inače bio vrlo ljubazan čovjek, pitala sam se zašto se toliko ljuti na tako blagu ženu.

Dok sam razgovarala s Gael, konačno sam saznala po čemu su se vjerovanja moje tetke razlikovala od crkvenih učenja. Gael mi je objasnila što Biblija doista naučava. Jako sam se iznenadila kad  sam saznala da se mnoga crkvena učenja, primjerice nauk o Trojstvu i o besmrtnosti duše, kose s onim što piše u Bibliji (Prop. 9:5, 10; Ivan 14:28; 17:3). U Bibliji sam ujedno prvi put pročitala Božje ime, Jehova (2. Mojs. 6:3).

David: Gwen mi je ispričala što je saznala. Sjetio sam se kako mi je, dok sam još bio mali, otac rekao da bih trebao čitati Bibliju. Stoga smo Gwen i ja počeli proučavati Bibliju s Gael i njenim suprugom Derrickom. Nakon pola godine ukazala nam se prilika da iznajmimo svoje malo imanje, pa smo se preselili u gradić Oswestry, koji se također nalazi u grofoviji Shropshireu. Ondje smo nastavili biblijski tečaj s Deirdre, koja je imala puno strpljenja s nama. U početku smo sporo napredovali. Briga za stoku oduzimala nam je puno vremena. Ipak, s vremenom smo svim srcem prigrlili istinu.

Gwen: Bilo mi je vrlo teško osloboditi se praznovjerja. No riječi iz Izaije 65:11 pomogle su mi uvidjeti kako Jehova gleda na one koji “postavljaju stol bogu Sreće”. Puno sam se molila te sam se nakon dosta vremena konačno riješila svih svojih amajlija. Kad sam saznala da Biblija kaže: “Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen”, shvatila sam kakve osobe Jehova cijeni (Mat. 23:12). Željela sam služiti Bogu koji nas je toliko volio da je svog ljubljenog Sina dao kao otkupninu za nas. U to smo vrijeme već imali dvije kćeri, pa sam bila presretna kad sam saznala da naša obitelj može vječno živjeti u raju na Zemlji.

David: Kad sam saznao kako su se ispunila mnoga biblijska proročanstva, primjerice ona zapisana u 24. poglavlju Mateja i u knjizi proroka Danijela, uvjerio sam se u to da smo pronašli istinu. Shvatio sam da ništa u ovom svijetu nije toliko važno kao dobar odnos s Jehovom. Zato sam s vremenom počeo manje misliti na sebe i svoje želje. Uvidio sam da su moja supruga i kćeri jednako važne kao ja. Riječi iz Filipljanima 2:4 potaknule su me da prestanem biti sebičan i težiti za time da imamo veće imanje. Shvatio sam da bi mi služba Jehovi trebala biti najvažnija u životu. Ujedno sam prestao pušiti. Međutim, nije nam bilo lako organizirati se kako bismo subotom navečer išli na sastanke. U to smo doba dana trebali pomusti krave, a dvorana je od našeg doma bila udaljena 10 kilometara. Međutim, Gwen mi je pomogla da ne propustimo nijedan sastanak, a svake nedjelje ujutro — nakon što bismo pomuzli krave — išli bismo sa svojim kćerima u službu propovijedanja.

Našoj obitelji i rodbini nije bilo drago što smo odlučili postati Jehovini svjedoci. Gwenin otac šest godina nije razgovarao s njom. I moji roditelji pokušali su nas odvratiti od toga da se družimo s Jehovinim svjedocima.

Gwen: Jehova nam je pomogao da izdržimo te kušnje. Kako je vrijeme prolazilo, braća i sestre u skupštini u Oswestryju postali su nam poput obitelji te su nam s ljubavlju pružali podršku kad nam je bilo teško (Luka 18:29, 30). Godine 1972.  predali smo se Jehovi i krstili. Ja sam htjela što većem broju ljudi pomoći da upoznaju istinu, pa sam počela služiti kao stalni pionir.

NOVI ŽIVOTNI POZIV DONOSI NAM BROJNE BLAGOSLOVE

David: Iako su godine koje smo proveli radeći na selu bile naporne, svojim smo kćerima nastojali pružiti dobar primjer kad je u pitanju služba Jehovi. Budući da je država s vremenom smanjila poticaje za poljoprivrednike, morali smo se odreći svog imanja. Tako smo u vrijeme kad je naša treća kći imala samo godinu dana ostali bez doma i bez posla. Molili smo Jehovu za pomoć i vodstvo. Odlučili smo iskoristiti svoj plesački talent, pa smo otvorili plesnu školu kako bismo se mogli uzdržavati. Čvrsto smo odlučili da će nam služba Jehovi uvijek biti najvažnija u životu, što je donijelo dobre rezultate. Na našu veliku radost, sve naše tri kćeri započele su s pionirskom službom nakon što su završile školu. I Gwen je služila kao pionir, pa je mogla svaki dan ići s njima u službu propovijedanja.

Nakon što su se naše prve dvije kćeri, Gilly i Denise, udale, zatvorili smo plesnu školu. Podružnici smo poslali pismo i ponudili se da služimo ondje gdje je potrebno više objavitelja. Braća iz podružnice zamolila su nas da odemo propovijedati po gradićima na jugoistoku Engleske. Budući da je s nama tada živjela samo naša kći Debbie, i ja sam započeo s pionirskom službom. Poslije pet godina podružnica nas je zamolila da se preselimo na sjever zemlje i pomažemo braći u tamošnjim skupštinama. Nakon što se Debbie udala, Gwen i ja deset smo godina sudjelovali u međunarodnom građevinskom programu, pa smo služili u Zimbabveu, Moldaviji, Mađarskoj i Obali Bjelokosti. Potom smo se vratili u Englesku kako bismo pomagali u građevinskim radovima u londonskom Betelu. Budući da sam imao iskustva s poljoprivredom, braća su me zamolila da pomažem na betelskoj farmi. Danas služimo kao pioniri na sjeverozapadu Engleske.

Bilo nam je jako lijepo sudjelovati u građevinskim projektima u raznim zemljama

Gwen: Dok smo se bavili baletom, život nam je bio ispunjen brojnim lijepim trenucima, ali takvi trenuci kratko traju. No kad smo svoj život posvetili službi Jehovi, to nam je donijelo veliku radost koja će trajati zauvijek. David i ja još smo uvijek partneri, ali ne u plesu, nego u pionirskoj službi. Presretni smo što smo mnogim ljudima pomogli upoznati istinu i krenuti putem koji vodi u vječni život. Ta “pisma preporuke” znače nam puno više od slave koju nudi ovaj svijet (2. Kor. 3:1, 2). Da nismo upoznali istinu, danas bismo imali samo uspomene na svoju minulu karijeru te stare fotografije i kazališne programe koji bi nas podsjećali na prošla vremena.

David: Služba Jehovi iz temelja nam je promijenila život. Meni je pomogla da budem bolji suprug i otac. Biblija kaže da su Mirjam, kralj David i neki drugi Božji sluge plesali kad su bili radosni. Jedva čekamo da zajedno s mnogim svojim suvjernicima zaplešemo od sreće u Jehovinom novom svijetu (2. Mojs. 15:20; 2. Sam. 6:14).