“Kad začujem sirene, srce mi počne divlje lupati i odmah trčim u sklonište”, kaže Alona. “No i ondje sam jako uznemirena. Još je gore kad me zvuk sirene zatekne na ulici i nemam se kamo sakriti. Dok sam tako jednom prilikom hodala ulicom, začula sam sirenu. Počela sam plakati i nisam mogla disati. Satima se nisam mogla smiriti. A onda su se ponovno oglasile sirene.”

Osim rata postoji još mnogo drugih situacija koje izazivaju strah i tjeskobu. Naprimjer, kad saznate da vi ili netko od vaših voljenih boluje od teške bolesti koja je opasna po život, mogli biste se osjećati kao da vas je pogodio grom. Drugi su pak tjeskobni jer strahuju što će donijeti budućnost. Možda se pitaju hoće li njihova djeca ili unuci živjeti u svijetu koji potresaju ratovi, koji je ogrezao u kriminalu, kojim haraju razne epidemije i u kojem su zagađivanje okoliša i klimatske promjene poprimili katastrofalne razmjere. Kako se možemo nositi s takvim tjeskobnim mislima?

Pametan čovjek svjestan je da se događaju loše stvari, on “vidi zlo i skloni se” (Mudre izreke 27:12). Kao što nastojimo zaštititi svoje fizičko zdravlje, tako možemo poduzeti određene korake da zaštitimo i svoje psihičko i emocionalno zdravlje. Naprimjer, nasilna zabava, pa čak i vijesti koje sadrže uznemirujuće prizore mogu pojačati osjećaj tjeskobe kod odraslih i kod djece. Trebamo  izbjegavati nepotrebno izlaganje takvim prizorima. To ne znači da pokušavamo sakriti glavu u pijesak. Na kraju krajeva, Bog nam nije podario um da razmišljamo o onome što je zlo. Umjesto toga Biblija kaže da trebamo misliti o onome što je istinito, pravedno, čisto i dopadljivo. Tada će nam “Bog mira” podariti unutarnji mir (Filipljanima 4:8, 9).

Čvrsta vjera pomaže nam da se nosimo s tjeskobom. Biblija nas potiče: “Ne zanemarujte molitvu” (1. Petrova 4:7). Možemo moliti Boga za pomoć, mudrost i hrabrost kako bismo učinili ono što je najbolje u određenoj situaciji. Pritom trebamo čvrsto vjerovati “da nas [on] čuje, što god da molimo” (1. Ivanova 5:15).

Biblija objašnjava da je “vladar ovog svijeta” Sotona, a ne Bog, i da je cijeli svijet “pod vlašću Zloga” (Ivan 12:31; 1. Ivanova 5:19). Dakle, Isus je govorio o Sotoni kao o stvarnoj osobi. Rekao je da se molimo Bogu da nas “izbavi od Zloga” (Matej 6:13). Alona kaže: “Svaki put kad se oglase sirene, molim Jehovu da mi pomogne da ostanem prisebna. Osim toga, tada me moj dragi muž nazove i moli se sa mnom. Molitva mi uistinu pomaže.” Biblija je u pravu kad kaže: “Jehova je blizu svih koji ga prizivaju, svih koji ga prizivaju u istini” (Psalam 145:18).

Isus je u svojoj Propovijedi na gori učio svoje sljedbenike da se mole: “Neka dođe kraljevstvo tvoje!” (Matej 6:10). Božje Kraljevstvo zauvijek će odstraniti svu tjeskobu. Bog će preko Isusa, “Kneza Mira”, prekinuti “ratove do kraja zemlje” (Izaija 9:6; Psalam 46:9). “[Bog] će suditi među mnogim narodima (...). Narod na narod više neće dizati mača niti će se više učiti ratu. (...) Nitko ih neće plašiti” (Mihej 4:3, 4). Sretne će obitelji “graditi kuće i stanovati u njima, sadit će vinograde i jesti rod njihov” (Izaija 65:21). “I nitko od stanovnika neće reći: ‘Bolestan sam’” (Izaija 33:24).

Bez obzira na to koliko smo oprezni, na neke stvari ne možemo utjecati — ponekad će se dogoditi nešto nepredviđeno ili ćemo se možda naći u krivo vrijeme na krivom mjestu (Propovjednik 9:11). Dobri ljudi već stoljećima stradavaju u ratovima, postaju žrtve nasilja ili umiru od raznih bolesti. Postoji li nada za te nedužne žrtve?

Nebrojeni milijuni ljudi, čiji točan broj zna samo Bog, vratit će se u život. Oni zasad, slikovito govoreći, spavaju smrtnim snom, ali Bog ih se savršeno dobro sjeća. Doći će vrijeme kad će “svi koji su u grobovima (...) izaći” (Ivan 5:28, 29). Govoreći o uskrsnuću, Biblija nam obećava: “Ta nam je nada kao sigurno i čvrsto sidro duše” (Hebrejima 6:19). Uskrsnuće će se doista dogoditi — to je Bog “potvrdio pred svim ljudima uskrsnuvši [Isusa] od mrtvih” (Djela apostolska 17:31).

A do tada će se čak i oni koji se trude ugoditi Bogu morati boriti s tjeskobom i životnim brigama. Zahvaljujući tome što su se približili Bogu putem molitve i što jačaju svoju vjeru u Božja obećanja o boljoj budućnosti, Paul, Janet i Alona uspješno se nose s tjeskobom. Neka i vas “Bog koji daje nadu ispuni svakom radošću i mirom zato što vjerujete” (Rimljanima 15:13).