1, 2. Koje se razmirice i sukobi spominju u 1. Mojsijevoj i zašto bi nas to trebalo zanimati?

JESI li ikad razmišljao o razmiricama i osobnim sukobima koji se spominju u Bibliji? Neki od njih opisani su već u prvih nekoliko poglavlja 1. Mojsijeve. Naprimjer, Kajin je ubio Abela (1. Mojs. 4:3-8). Lamek je ubio nekog momka jer ga je ovaj udario (1. Mojs. 4:23). Abrahamovi (Abramovi) i Lotovi pastiri posvađali su se (1. Mojs. 13:5-7). Hagara je prezirala Saru (Saraju), a ona se zbog toga naljutila na Abrahama (1. Mojs. 16:3-6). Jišmaelova se ruka dizala na svakoga i svačija se ruka dizala na njega (1. Mojs. 16:12).

² Zašto se takve razmirice i sukobi spominju u Bibliji? Između ostalog, zato što takvi izvještaji pomažu nesavršenim ljudima da uvide zašto trebaju biti u miru s drugima. Oni nam ujedno pokazuju što trebamo činiti da bismo bili u miru s drugima. Od velike nam je koristi čitati biblijske izvještaje o stvarnim ljudima koji su se borili sa stvarnim problemima. Iz tih izvještaja možemo saznati kako su oni rješavali probleme te možemo postupiti poput njih kad se nađemo u nekoj sličnoj situaciji. Doista, sve nam to pomaže da razmislimo o tome kako bismo u takvim situacijama trebali postupiti i kako ne bismo smjeli postupiti (Rim. 15:4).

3. O čemu govori ovaj članak?

 ³ Ovaj članak govori o tome zašto Jehovini sluge trebaju rješavati nesuglasice i kako to mogu činiti. Osim toga, u njemu se objašnjavaju biblijska načela koja nam mogu pomoći da rješavamo sporove te da ostanemo u dobrom odnosu sa svojim bližnjima i s Jehovom.

4. Koji se način razmišljanja raširio među ljudima i kako se njegove posljedice vide u današnjem svijetu?

⁴ Sotona je glavni krivac za to što među ljudima ima toliko svađe i razdora. On je u Edenu izrekao tvrdnju da svaki čovjek može i treba sam, neovisno o Bogu, odlučivati o tome što je dobro, a što zlo (1. Mojs. 3:1-5). Posljedice takvog načina razmišljanja jasno se vide u današnjem svijetu. Mnogi ljudi smatraju da imaju pravo sami odlučivati što je za njih dobro, a što zlo. Težnja za neovisnošću pobuđuje u njima oholost, sebičnost i želju za nadmetanjem s drugima. Svatko tko usvaja takav način razmišljanja zapravo usvaja Sotoninu ideju o tome da je za čovjeka najbolje da teži za ostvarenjem vlastitih ciljeva bez obzira na to kako bi njegovi postupci mogli utjecati na druge. No takvo sebično postupanje dovodi do svađe. A trebamo imati na umu da “čovjek sklon srdžbi izaziva svađu, i tko se lako razgnjevi, čini mnoge prijestupe” (Izr. 29:22).

5. Što je Isus naučavao u vezi s time kako treba rješavati razmirice?

⁵ S druge strane, Isus je učio ljude da teže za mirom, čak i ako bi zbog toga možda morali pretrpjeti štetu. U svojoj Propovijedi na gori Isus je svojim učenicima dao izvrsne savjete o tome kako mogu riješiti razmirice ili izbjeći sukobe. Naprimjer, potaknuo ih je da budu blage ćudi, da budu mirotvorci, da se ne gnjeve na druge, da brzo rješavaju sporove i da ljube svoje neprijatelje (Mat. 5:5, 9, 22, 25, 44).

6, 7. (a) Zašto je važno brzo rješavati osobne nesuglasice? (b) O kojim bi pitanjima svi Jehovini sluge trebali razmišljati?

⁶ Sve što činimo kako bismo služili Bogu — primjerice to što se molimo, pohađamo sastanke i idemo u službu propovijedanja — bilo bi uzaludno ako se ne bismo htjeli pomiriti s drugima (Mar. 11:25). Ne možemo biti Božji prijatelji ako nismo spremni oprostiti drugima njihove pogreške. (Pročitaj Luku 11:4; Efežanima 4:32.)

⁷ Svaki kršćanin treba pomno i iskreno razmisliti o tome je li spreman opraštati i je li u miru s drugima. Upitaj se: Da li spremno opraštam svojim suvjernicima? Volim li biti u njihovom društvu čak i ako su me nečim povrijedili? Jehova od svojih slugu očekuje da spremno opraštaju drugima. Ako ti savjest govori da bi se u tom pogledu trebao popraviti, moli Jehovu da ti pomogne učiniti potrebne promjene! Naš će nebeski Otac čuti takve ponizne molitve i uslišiti ih (1. Ivan. 5:14, 15).

8, 9. Što bismo trebali učiniti ako se zbog nečeg osjećamo uvrijeđeno?

⁸ Budući da su svi ljudi nesavršeni, prije ili kasnije netko će te povrijediti svojim riječima ili postupcima. To je neizbježno (Prop. 7:20; Mat. 18:7). Kako ćeš tada reagirati? Razmisli o sljedećem iskustvu: Na nekom druženju jedna je sestra pozdravila dvojicu braće, a jedan od njih uvrijedio se zbog načina na koji je to učinila. Kad je sestra otišla, uvrijeđeni brat počeo ju je kritizirati zbog  onog što je rekla. No onaj drugi brat podsjetio ga je na to da ona već 40 godina vjerno služi Jehovi u teškim okolnostima te je dodao kako je uvjeren da nije mislila ništa loše. Prvi je brat malo razmislio o tome i rekao: “U pravu si.” Stoga je odlučio prijeći preko toga.

⁹ Što učimo iz tog iskustva? Na tebi je da odlučiš kako ćeš reagirati kad netko kaže ili učini nešto zbog čega bi se mogao osjećati uvrijeđeno. Onaj tko ljubi svoje bližnje prelazi preko njihovih manjih prijestupa. (Pročitaj Mudre izreke 10:12; 1. Petrovu 4:8.) Jehovi je drago kad kršćanin “prijeđe preko prijestupa” (Izr. 19:11; Prop. 7:9). Stoga kad ti netko kaže ili učini nešto što ti se čini neljubaznim ili uvredljivim, najprije se upitaj: Mogu li prijeći preko toga? Moram li od toga doista praviti problem?

10. (a) Kako je jedna sestra u prvi mah reagirala na negativne primjedbe drugih? (b) Koji su biblijski reci pomogli toj sestri da sačuva unutarnji mir?

¹⁰ Ponekad može biti teško ne obazirati se na negativne komentare drugih. Razmotrimo što se dogodilo jednoj pionirki, koju ćemo nazvati Lara. Neki u skupštini kritizirali su kvalitetu njenog propovijedanja i način na koji koristi vrijeme. Laru je to uznemirilo te je zamolila zrelu braću za savjet. Ona kaže: “Savjeti koje su mi dali na temelju Biblije pomogli su mi da ispravno gledam na primjedbe drugih i da se usredotočim na onoga čije je mišljenje najvažnije — na Jehovu.” Braća su potaknula Laru da pročita Mateja 6:1-4. (Pročitaj.) Ti su je reci podsjetili na to da bi joj cilj trebao biti obradovati Jehovu. Nakon što je shvatila kako bi trebala razmišljati, Lara je odlučila da se ubuduće neće obazirati na negativne primjedbe drugih. Ona kaže: “Čak i ako drugi na negativan način govore o mojoj službi, ja sam i dalje sretna jer znam da dajem sve od sebe kako bih ugodila Jehovi.”

11, 12. (a) Kako bi kršćanin trebao postupiti ako smatra da njegov brat ima nešto protiv njega? (b) Što možemo naučiti iz načina na koji je Abraham riješio problem? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

¹¹ Biblija kaže: “Svi često griješimo” (Jak. 3:2). Pretpostavimo da si saznao da se neki tvoj suvjernik uvrijedio zbog nečeg što si rekao ili učinio. Kako bi tada trebao postupiti? Isus je rekao: “Ako (...) doneseš dar svoj na žrtvenik i ondje se sjetiš da brat tvoj ima nešto protiv tebe, ostavi dar svoj ondje pred žrtvenikom, pa otiđi i prvo se pomiri s bratom svojim, a onda se vrati i prinesi dar svoj” (Mat. 5:23, 24). U skladu s Isusovim savjetom, razgovaraj sa svojim bratom. Imaj na umu da ti pritom ne bi smio biti cilj prebaciti dio krivnje na svog brata, nego priznati svoju grešku i pomiriti se s njim. Izuzetno je važno da budemo u miru sa svojim suvjernicima.

¹² Biblijski izvještaj o Abrahamu i njegovom nećaku Lotu, koji je spomenut u uvodu članka, pokazuje kako Božji sluge mogu mirno riješiti neki problem koji bi među njima mogao uzrokovati razdor. I Abraham i Lot imali su mnogo stoke, a njihovi pastiri počeli su se svađati jer nije bilo dovoljno pašnjaka. Abrahamu je bilo jako stalo do toga da se situacija smiri, pa je ponudio Lotu neka prvi odabere područje na koje se želi naseliti (1. Mojs. 13:1, 2, 5-9). To je izvrstan primjer za nas! Abraham je težio za mirom, a ne za ostvarivanjem vlastite koristi. Je li zbog svoje velikodušnosti pretrpio trajnu štetu? Nikako ne. Čim je Lot otišao, Jehova je Abrahamu obećao velike blagoslove  (1. Mojs. 13:14-17). Bog nikad neće dopustiti da njegovim slugama bude nanesena trajna šteta zbog toga što postupaju u skladu s njegovim načelima i rješavaju razmirice u duhu ljubavi. ^[1]

13. Kako je jedan nadglednik reagirao na grube riječi i što možemo naučiti od njega?

¹³ Razmotri jedan primjer iz novijeg vremena. Kad je novi nadglednik jedne kongresne službe nazvao jednog brata i upitao ga bi li mogao na kongresu surađivati s njim, brat je izgovorio nekoliko grubih primjedbi i spustio slušalicu. Naime, osjećao se povrijeđeno zbog nesuglasica s prijašnjim nadglednikom. Novi se nadglednik nije uvrijedio zbog njegovih primjedbi, ali nije mogao ni zanemariti to što se dogodilo. Za sat vremena ponovno je nazvao tog brata i predložio mu da se najprije nađu i pokušaju zajedno riješiti problem. Tjedan dana kasnije njih su se dvojica sastala u dvorani. Nakon što su se pomolili, razgovarali su sat vremena. Brat je nadgledniku ispričao svoju stranu priče, a on ga je suosjećajno saslušao i potom porazgovarao s njim o nekim biblijskim recima. Rastali su se u dobrim odnosima. Poslije toga brat je na kongresu bio u toj službi i sada je zahvalan nadgledniku na tome što je mirno i ljubazno razgovarao s njim.

14, 15. (a) Kad bismo trebali postupiti u skladu sa savjetom iz Mateja 18:15-17? (b) Koja je tri koraka Isus naveo i što bi nam prilikom poduzimanja tih koraka trebao biti cilj?

¹⁴ Većina razmirica među kršćanima može se i treba riješiti tako da nasamo porazgovaraju oni koji su u njih uključeni. Međutim, Isus je istaknuo da će u nekim situacijama u rješavanje spora možda biti potrebno uključiti skupštinu. (Pročitaj Mateja 18:15-17.) Što će se dogoditi ako prijestupnik ne posluša  ni svog brata ni svjedoke ni skupštinu? Isus je rekao: “Neka ti bude kao neznabožac i kao poreznik.” Danas bismo rekli da treba biti isključen iz skupštine. Ozbiljnost te disciplinske mjere ukazuje na to da “grijeh” o kojem je ovdje riječ nije neka mala razmirica. Naprotiv, to je grijeh koji bi se (1) mogao riješiti između pojedinaca koji su uključeni u spor, ali je (2) ujedno dovoljno ozbiljan da bi zbog njega netko mogao biti isključen ako se spor ne riješi. Tri koraka koja je Isus naveo primjenjiva su samo na takve grijehe. To se, između ostalog, odnosi na prijevaru radi stjecanja materijalnog dobitka ili na klevetu koja narušava nečiji dobar glas. No koraci koje je Isus naveo nisu primjenjivi na grijehe kao što su preljub, homoseksualne radnje, otpadništvo ili idolopoklonstvo jer te i druge teške grijehe moraju rješavati skupštinski starješine.

¹⁵ Svrha Isusovog savjeta bila je ukazati na to da je potrebno pomagati bratu u duhu ljubavi (Mat. 18:12-14). Najprije treba pokušati riješiti spor s bratom bez uključivanja drugih osoba. Možda će s grešnikom biti potrebno razgovarati više puta. Ako to ne urodi plodom, s prijestupnikom treba razgovarati u prisutnosti osoba koje su svjedoci njegovog prijestupa ili drugih osoba koje mogu pomoći da se utvrdi je li doista počinjen grijeh. Ako uz njihovu pomoć uspiješ riješiti spor, “pridobio si brata svojega”. U rješavanje takvog problema starješine treba uključiti samo ako se prijestupniku nakon više pokušaja ne uspije pomoći.

16. Što pokazuje da je primjenjivanje Isusovog savjeta djelotvoran i obziran način rješavanja sporova?

¹⁶ Rijetko se dogodi da braća trebaju poduzeti sva tri koraka koja su navedena u Mateju 18:15-17. To je ohrabrujuće znati jer to znači da se situacija obično riješi prije nego što postane takva da se grešnika mora ukloniti iz skupštine zato što se nije pokajao. Prijestupnici često uvide svoje greške i isprave ih. Povrijeđene osobe pak mogu zaključiti da više nemaju pravog razloga za pritužbu, pa mogu odlučiti da oproste prijestupniku. Kako god bilo, Isusove riječi ukazuju na to da se skupštinu ne smije prerano uključivati u rješavanje razmirica. Starješine se mogu uključiti u rješavanje slučaja samo ako su poduzeta prva dva koraka te ako povrijeđena strana može podastrijeti čvrste dokaze koji jasno pokazuju što se dogodilo.

17. Koje ćemo blagoslove dobiti ako se trudimo biti u miru s drugima?

¹⁷ Sve dok ovaj svijet ne dođe kraju, ljudi će zbog svoje nesavršenosti svojim riječima i postupcima s vremena na vrijeme povrijediti druge. Istinite su riječi učenika Jakova: “Ako tko ne griješi u riječima, taj je čovjek savršen, sposoban zauzdati i cijelo tijelo” (Jak. 3:2). Da bismo rješavali nesuglasice, moramo svim srcem “tražiti mir i ići za njim” (Psal. 34:14). Ako smo mirotvorci, bit ćemo u dobrim odnosima sa svojim suvjernicima i pridonosit ćemo jedinstvu u skupštini (Psal. 133:1-3). Povrh svega, bit ćemo u dobrom odnosu s Jehovom, Bogom “koji daje mir” (Rim. 15:33). Sve te blagoslove dobit ćemo budemo li nesuglasice rješavali u duhu ljubavi.