1, 2. (a) Što su Elifaz i Bildad tvrdili o Bogu? (b) Kako Jehova gleda na trud koji ulažemo u njegovoj službi i čime je to pokazao?

“IMA li Bog kakve koristi od čovjeka? Ima li on kakve koristi od čovjeka razborita? Zar se Svemogući raduje što si pravedan i zar mu je dobit što živiš čestito?” (Job 22:1-3). Jesi li si ikad postavio takva pitanja? Kad ih je Elifaz Temanac postavio Jobu, očito je smatrao da je odgovor negativan. Njegov prijatelj Bildad Šuahovac čak je tvrdio da ljudi naprosto ne mogu biti pravedni pred Bogom. (Pročitaj Joba 25:4.)

² Ti lažni Jobovi prijatelji, koji su ga došli “utješiti”, smatrali su da Jehova nema nikakve koristi od naše vjerne službe i da u njegovim očima nismo vredniji od moljca ili crva (Job 4:19; 25:6). Na prvi pogled možda se čini da su Elifaz i Bildad imali takav stav zato što su bili ponizni (Job 22:29). Uostalom, kad se gleda s vrha visoke planine ili kroz prozor aviona, sve što ljudi rade izgleda sitno i beznačajno. No da li Jehova, koji je visoko na nebesima, tako gleda na trud koji ulažemo u njegovoj službi? On je jasno pokazao što misli o tome kad je ukorio Elifaza, Bildada i Sofara zato što su govorili laži o njemu. A Joba je pohvalio i nazvao ga svojim slugom (Job 42:7, 8). Da, Bog ima koristi od službe nesavršenih ljudi.

3. Što je Elihu rekao o našoj službi Jehovi i što je time mislio?

³ Razgovor između Joba i njegovih lažnih prijatelja slušao je i Elihu. On je u jednom trenutku upitao: “Ako si pravedan, što [Bogu] daješ time i što on prima iz ruke tvoje?” (Job 35:7). Jehova ga nije prekorio zbog tog pitanja. Elihu time nije htio reći da naš trud nema nikakvu vrijednost, nego je jednostavno istaknuo da Jehova ne ovisi o našoj službi. On je potpun sam po sebi. Mi ga ne možemo učiniti bogatijim ili moćnijim. Naprotiv, sve svoje dobre osobine, talente i sposobnosti dobili smo od njega, a njemu je važno kako ih koristimo.

4. Kako Jehova gleda na naša dobra djela?

⁴ Kad nekom Jehovinom sluzi pokažemo vjernu ljubav, Jehova to shvaća osobno, kao da smo dobro djelo učinili njemu samome. Mudre izreke 19:17 kažu: “Tko je milostiv siromahu, posuđuje Jehovi, i On će mu platiti za djela njegova.” Znači li to da Jehova zapaža baš svako dobro djelo koje učinimo onome tko je u nevolji? Da li Stvoritelj svega što postoji doista sebe smatra dužnikom smrtnim ljudima i želi ih obilno blagosloviti kako bi im se odužio? Da! To je potvrdio i sam Božji Sin. (Pročitaj Luku 14:13, 14.)

5. Koja ćemo pitanja razmotriti u nastavku?

⁵ Jehova je pozvao proroka Izaiju da kao njegov zastupnik govori u njegovo ime. Time je pokazao da rado vjernim ljudima pruža priliku da sudjeluju u ispunjenju njegovog nauma (Iza. 6:8-10). Izaija je odmah prihvatio Jehovin poziv, rekavši: “Evo me, mene pošalji!” Poput njega, danas tisuće kršćana spremno izvršavaju vrlo zahtjevne zadatke u Jehovinoj službi. Ipak, netko bi se mogao pitati: “Je li moj doprinos doista važan? Istina, Jehova mi je milosrdno pružio priliku da mu se stavim na raspolaganje. Ali zar se on ionako neće pobrinuti da se njegova Riječ ispuni bez obzira na to koliko ja činim u njegovoj službi?” Razmotrimo događaje koji su se odigrali u vrijeme proročice Debore i suca Baraka kako bismo dobili odgovore na ta pitanja.

6. Zašto se činilo da su Izraelci lak plijen za Jabinovu vojsku?

⁶ Kanaanski kralj Jabin 20 godina “okrutno je tlačio” Izraelce. Njegovi su vojnici bili toliko bešćutni da su se seljani od straha skrivali pred njima. Strateški gledano, Izraelci su bili u vrlo lošoj poziciji jer su bili praktički goloruki — nisu imali oružje ni za napad ni za obranu. Za razliku od njih, neprijatelji su imali 900 bojnih kola sa željeznim oštricama * (Suci 4:1-3, 13; 5:6-8).

7, 8. (a) Koje je upute Jehova dao Baraku? (b) Kako je Izrael porazio Jabinovu vojsku? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

⁷ Usprkos tome Jehova je preko proročice Debore Baraku jasno zapovjedio: “Idi i raširi se na gori Taboru, a sa sobom uzmi deset tisuća ljudi od sinova Naftalijevih i od sinova Zebulunovih, a ja ću k tebi u dolinu Kišona dovesti Siseru, zapovjednika Jabinove vojske, bojna kola njegova i mnoštvo njegovo, i predat ću ga tebi u ruke” (Suci 4:4-7).

⁸ Glas o tome proširio se među narodom. Dobrovoljci su se okupili na gori Taboru. Barak je bez odlaganja postupio po Jehovinim uputama. (Pročitaj  Suce 4:14-16.) Dok se u Taanaku vodila odlučujuća bitka, iznenada je počela padati tako jaka kiša da se tlo ubrzo pretvorilo u blato, pa su zastrašujuća bojna kola izraelskih neprijatelja postala posve beskorisna. Barak je Siserinu vojsku progonio sve do Harošeta, koji je od poprišta bitke bio udaljen oko 25 kilometara. No Sisera je u nekom trenutku ostavio svoja kola i pješice pobjegao u Saananim, blizu Kedeša. Utočište je potražio u šatoru Jaele, žene Kenijca Hebera, koja ga je srdačno primila. Iscrpljen od bitke, Sisera je utonuo u san. Znajući da joj dok spava ne može pružiti otpor, Jaela je iskoristila priliku i pogubila ga. Bila je doista hrabra! (Suci 4:17-21). Tako su izraelski neprijatelji bili poraženi! *

9. Što o bici protiv Sisere doznajemo iz Sudaca 5:20, 21?

⁹ Četvrto i peto poglavlje Knjige o sucima dobro je razmotriti zajedno jer govore o istom događaju, ali navode različite pojedinosti. Naprimjer, u Sucima 5:20, 21 stoji: “S neba su se zvijezde borile, sa staza su se svojih protiv Sisere borile. Potok Kišon sve ih je otplavio.” Znače li te riječi da su Izraelcima u pomoć priskočili anđeli ili da se pojavilo nešto kao kiša meteorita? Biblija ne kaže izravno da se radilo o božanskoj intervenciji. No čemu bi se drugom mogla pripisati kiša koja je pala na točno određenom mjestu i baš u pravom trenutku, i to tako snažna da je otplavila 900 bojnih kola? U Sucima 4:14, 15 zasluga za pobjedu čak se tri puta pripisuje Jehovi. Nijedan od 10 000 izraelskih dobrovoljaca nije mogao reći da je zaslužan za taj uspjeh.

10, 11. Što je bio Meroz i zašto je bio proklet?

¹⁰ Debora i Barak zapjevali su pjesmu kojom su hvalili Jehovu za čudesnu pobjedu koju im je podario. No usred pjesme spomenuli su i jedan neobičan detalj: “‘Proklinjite Meroz!’ rekao je anđeo Jehovin. ‘Proklinjite stanovnike njegove, jer nisu Jehovi u pomoć pritekli, Jehovi u pomoć sa silnicima!’” (Suci 5:23).

¹¹ Kletva protiv Meroza očito je bila toliko učinkovita da se danas ne zna na koju se točno lokaciju odnosi to ime. Možda se radilo o gradu čiji se stanovnici nisu odazvali na Jehovin poziv da pođu u bitku. Teško je vjerovati da vijest o tome nije doprla do njih ako se čak deset tisuća ljudi iz njihovog kraja skupilo i krenulo u rat. S druge strane, možda je to bio grad kroz koji je Sisera prolazio dok je bježao od Izraelaca, pa su ga njegovi stanovnici imali priliku uhvatiti, ali to nisu učinili. Možda su vidjeli tog okrutnog vojskovođu kako sam i očajan trči ulicama njihovog grada. Bila bi to izvanredna prilika da daju svoj doprinos ostvarenju Jehovinog nauma i dobiju njegov blagoslov. No u ključnom trenutku, kad su mogli nešto poduzeti, oni su očito ostali samo pasivni promatrači. Bili su sušta suprotnost Jaeli, o čijoj se hrabrosti govori u nastavku pobjedničke pjesme (Suci 5:24-27).

12. Kako se u Sucima 5:9, 10 ističu različite reakcije na Jehovin poziv? Zašto je dobro da i mi danas razmišljamo o tome?

¹² U Sucima 5:9, 10 ističe se razlika između onih koji su se spremno pridružili Baraku i onih koji su se oglušili na poziv. Debora i Barak pohvalili su izraelske zapovjednike koji su se “dragovoljno javili  među narodom”. No neki su bili previše ponosni da bi sudjelovali u bici i radije su uživali u raskoši i lagodnom životu. Njih se opisuje kako “jašu na riđim magaricama” i “sjede na raskošnim sagovima”. Oni se nisu željeli boriti na stjenovitim obroncima Tabora i u blatnjavoj dolini Kišona, nego su radije “išli putevima”, odnosno izabrali ono što im je bilo lakše. U pjesmi se sve njih poziva da dobro razmisle! Da, trebali su se zamisliti nad sobom jer su propustili priliku da daju svoj doprinos ispunjenju Jehovinog nauma. A to isto trebali bi učiniti i svi koji se u današnje vrijeme štede u službi Bogu.

13. Kako je Rubenovo, Danovo i Ašerovo pleme gledalo na zadatak od Jehove? Kakav je bio stav Zebulunovog i Naftalijevog plemena?

¹³ Dobrovoljci koji su pošli u bitku svojim su očima vidjeli Jehovu, Vrhovnog Vladara, na djelu! Sigurno su rado drugima opisivali “pravedna djela Jehovina” kojih su bili očevici (Suci 5:11). No Rubenovo, Danovo i Ašerovo pleme poimence se spominje u Sucima 5:15-17 zato što im je više bilo stalo do materijalnih interesa — njihovih stada, brodova i pristaništa — nego do zadatka koji su dobili od Jehove. Za razliku od njih, pripadnici Zebulunovog i Naftalijevog plemena izložili su svoj život opasnosti da bi podržali Deboru i Baraka (Suci 5:18). Dakle, nisu svi Božji sluge bili jednako spremni staviti se na raspolaganje. To je doista važna pouka za sve nas.

14. Kako danas možemo pokazati da podupiremo Jehovinu vlast?

¹⁴ Mi danas ne moramo sudjelovati u doslovnom ratu, ali imamo priliku pokazati hrabrost revnim propovijedanjem. Danas su Jehovinoj organizaciji požrtvovni dobrovoljci potrebniji nego ikada prije. Milijuni braće i sestara stupili su u punovremenu službu te služe kao pioniri, betelski radnici i članovi graditeljskih timova. Mnogi objavitelji, i stari i mladi, služe kao volonteri na  pokrajinskim sastancima i kongresima. Sjetimo se i starješina koji su članovi Odbora za kontaktiranje s bolnicama ili sudjeluju u organiziranju kongresa, što su vrlo odgovorni zadaci. Budi siguran da Jehova iskreno cijeni tvoju spremnost da se staviš na raspolaganje te da je neće zaboraviti! (Hebr. 6:10).

15. Kako možemo procijeniti jesmo li postali ravnodušni prema zadatku koji nam je Jehova povjerio?

¹⁵ Svatko od nas trebao bi se pitati: Da li olako prepuštam drugima da nose većinu tereta? Pridajem li previše pažnje materijalnim stvarima, pa zato nisam spreman staviti se na raspolaganje Jehovi? Jesam li spreman upotrijebiti svoju snagu, vrijeme i materijalna sredstva kako bih izvršio jasnu Jehovinu zapovijed, kao što su to s puno hrabrosti i vjere učinili Barak, Debora, Jaela i 10 000 izraelskih dobrovoljaca? Ako razmišljam o preseljenju u drugi grad ili zemlju zato što smatram da ću ondje imati bolji standard, jesam li pod molitvom razmislio kako će se taj korak odraziti na moju obitelj i skupštinu? *

16. Iako Jehova već ima sve, što mu ipak možemo dati?

¹⁶ Jehova nam iskazuje čast time što nam pruža priliku da podupremo njegovu vlast. Đavo od samog početka pokušava pridobiti ljude na svoju stranu. Ako podržiš Jehovinu vlast, Sotoni jasno i glasno daješ do znanja na čijoj si strani. Jehova je sretan kad vidi da te vjera i odanost potiču da mu se spremno staviš na raspolaganje (Izr. 23:15, 16). Svojom podrškom pružaš mu priliku da odgovori Sotoni koji mu se ruga (Izr. 27:11). Dakle, kad si vjeran i poslušan Jehovi, daješ mu nešto što on smatra dragocjenim i što ga jako raduje.

17. Što će se, prema Sucima 5:31, dogoditi u budućnosti?

¹⁷ Uskoro će na Zemlji živjeti samo oni koji su uvjereni da je Jehovina vlast bolja od svih drugih. Jedva čekamo da taj dan dođe! I mi želimo da se ostvare riječi Deborine i Barakove pjesme: “Neka tako propadnu svi neprijatelji tvoji, Jehova! A oni koji te ljube neka budu kao sunce kad izlazi u sili svojoj!” (Suci 5:31). Jehova će uslišiti tu molbu kad okonča Sotonin zli svijet. Kad započne harmagedonska bitka, neće biti potrebni dobrovoljci za borbu s neprijateljima. Tada će se ispuniti riječi: “Stojte i gledajte kako će vas spasiti Jehova!” (2. Ljet. 20:17). No dok to vrijeme ne dođe, imamo mnogo prilika hrabro i revno davati svoj doprinos ispunjenju Jehovinog nauma.

18. Kako tvoja spremnost da se staviš na raspolaganje može utjecati na druge?

¹⁸ “Dragovoljno se narod odazvao, blagoslivljajte stoga Jehovu!” Tim su riječima Debora i Barak započeli svoju pjesmu o pobjedi. Nisu dali hvalu ljudima, nego Svevišnjem Bogu (Suci 5:1, 2). Budemo li se i mi stavili na raspolaganje i činili sve što Jehova traži od nas, naša će spremnost potaknuti druge da hvale našeg Boga!