1, 2. (a) S kojim se nedaćama suočavaju neka naša braća i sestre? (b) O kojim ćemo pitanjima govoriti u nastavku?

“KAD je u Burundiju započeo građanski rat, moja obitelj i ja bili smo na pokrajinskom sastanku”, ispričao je brat po imenu Lije. “Vidjeli smo ljude kako trče i pucaju jedni na druge. Moji roditelji i nas jedanaestero djece pobjegli smo da spasimo živu glavu, i to praktički bez ičega. Neki članovi moje obitelji uspjeli su doći do izbjegličkog kampa u Malaviju, udaljenog preko 1 600 kilometara. Mi ostali bili smo posvuda raštrkani.”

² Danas u svijetu ima preko 65 000 000 ljudi koji su zbog rata ili progona pobjegli iz svojih domova. To je dosad najveći zabilježeni broj izbjeglica. * Među njima ima na tisuće Jehovinih svjedoka. Mnogi su izgubili svoje voljene i gotovo svu imovinu. S kojim se još problemima bore? Kako možemo pomoći toj braći i sestrama da unatoč mnogim izazovima radosno služe Jehovi? (Psal. 100:2). I kako možemo djelotvorno propovijedati dobru vijest izbjeglicama koji još nisu upoznali Jehovu?

3. Kako su Isus i mnogi njegovi učenici postali izbjeglice?

³ Nakon što je Jehovin anđeo upozorio Josipa da kralj Herod namjerava ubiti Isusa, on je sa svojom obitelji pobjegao u Egipat. Živjeli su u izbjeglištvu sve do Herodove smrti (Mat. 2:13, 14, 19-21). Nekoliko desetljeća kasnije prvi Isusovi učenici zbog progona su se “raspršili po krajevima judejskim i samarijskim” (Djela 8:1). Božji Sin prorekao je da će mnogi njegovi sljedbenici biti prisiljeni napustiti svoj dom. Rekao je: “Kad vas budu progonili u jednom gradu, bježite u drugi” (Mat. 10:23). Biti prisiljen pobjeći iz vlastitog doma nikad nije lako.

4, 5. S kojim se opasnostima naši suvjernici suočavaju (a) dok bježe? (b) u izbjegličkom kampu?

⁴ Naši suvjernici mogu se naći u opasnosti dok bježe, ali i kad počnu živjeti u izbjegličkom kampu. “Tjednima smo pješačili, a putem smo nailazili na leševe. Bilo ih je na stotine”, kaže Lijev mlađi brat Gad. “Imao sam 12 godina. Stopala su mi toliko natekla da sam rekao svojima da nastave bez mene. Ali otac me nije htio ostaviti na milost i nemilost pobunjenika, pa me nosio. Preživljavali smo dan po dan. Molili smo se i oslanjali na Jehovu. Ponekad su nam plodovi manga koji su rasli uz put bili sva hrana koju smo imali” (Filip. 4:12, 13).

⁵ Većina članova Lijeve obitelji na koncu je završila u UN-ovim izbjegličkim kampovima, gdje su ostali godinama. No ni ondje nisu bili na sigurnom. Lije, koji sada služi kao pokrajinski nadglednik, ispričao je: “Većina izbjeglica nije imala posao. Ogovarali su druge, pili, kockali, krali i živjeli nemoralno.” Da bi se othrvali takvim lošim utjecajima, Jehovini svjedoci morali su se potpuno posvetiti skupštinskim aktivnostima (Hebr. 6:11, 12; 10:24, 25). Ostali su duhovno jaki tako što su mudro koristili vrijeme, a mnogi su bili i pioniri. Sačuvali su pozitivan stav jer su imali na umu da neće zauvijek živjeti u izbjegličkom kampu, kao što ni Izraelci nisu zauvijek ostali u pustinji (2. Kor. 4:18).

6, 7. (a) Na što nas potiče “ljubav prema Bogu”? (b) Navedi primjer koji pokazuje kako Jehovini sluge pomažu svojim suvjernicima.

⁶ “Ljubav prema Bogu” potiče nas da pokazujemo ljubav jedni drugima, posebno u teškim okolnostima. (Pročitaj 1. Ivanovu 3:17, 18.) Kad je u 1. stoljeću kršćanima u Judeji prijetila glad, njihovi suvjernici poslali su im pomoć (Djela 11:28, 29). Apostoli Pavao i Petar poticali su kršćane da budu gostoljubivi (Rim. 12:13; 1. Petr. 4:9). Ako se od nas očekuje da srdačno primimo one koji nam dođu u posjet, koliko bismo tek trebali biti dobrostivi prema suvjernicima kojima je život u opasnosti ili koji su progonjeni zbog svoje vjere! * (Pročitaj Mudre izreke 3:27.)

⁷ Nedavno je na tisuće Jehovinih svjedoka — muškaraca, žena i djece — moralo pobjeći iz svojih domova zbog oružanih sukoba i progona na istoku Ukrajine. Nažalost, neki su čak izgubili život. Većinu izbjegle braće primili su njihovi suvjernici u drugim dijelovima Ukrajine, a mnogima su smještaj pružili i sukršćani u Rusiji. Gdje god da se nalaze, oni su i dalje politički neutralni, “nisu dio svijeta”, te revno objavljuju dobru vijest (Ivan 15:19; Djela 8:4).

8, 9. (a) S kakvim se izazovima mnogi izbjeglice suočavaju kad dođu u novu zemlju? (b) Zašto je važno da im strpljivo pomažemo?

⁸ Neki se izbjeglice uspiju skloniti u nekom drugom dijelu svoje zemlje. No mnogi  drugi prisiljeni su otići u drugu zemlju i snaći se u totalno nepoznatom okruženju. Državne službe obično se pobrinu da izbjeglice dobiju hranu, odjeću i krov nad glavom, ali hrana koju dobiju često je posve drugačija od one na koju su navikli. Oni koji dolaze iz toplijih krajeva možda se prvi put susreću s hladnoćom, pa ne znaju kako se prikladno obući. Ako su živjeli na selu, možda ne znaju koristiti moderne kućanske aparate.

⁹ U nekim zemljama postoje državni programi koji pomažu izbjeglicama da se prilagode novim okolnostima. No često se od njih očekuje da se u roku od svega nekoliko mjeseci počnu sami uzdržavati. Nije nimalo lako nositi se sa svim tim promjenama. Zamisli da istovremeno moraš svladati novi jezik, upoznati se s novim zakonima i ispuniti očekivanja nove sredine. Odjednom moraš naučiti kako se ponašati u društvu, kako planirati vrijeme, kako plaćati račune i poreze, kako funkcionira školski sustav, pa čak i što se smatra prikladnim kad je riječ o odgoju djece! Jesi li spreman strpljivo i s poštovanjem pomagati braći i sestrama koji se nalaze u takvoj situaciji? (Filip. 2:3, 4).

10. Kako možemo izbjegloj braći pomoći da ojačaju vjeru? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

¹⁰ Osim toga, ponekad državne institucije otežavaju braći u izbjeglištvu da budu u kontaktu sa skupštinom. Neke su državne službe zaprijetile da će im oduzeti socijalnu pomoć ili im odbiti zahtjev za azil ako ne prihvate posao zbog kojeg bi morali propuštati sastanke. Neka su braća zaključila kako nemaju drugog izbora, pa su iz straha popustila pod pritiskom. Zato je jako važno da čim prije stupimo u kontakt sa suvjernicima koji stignu u naš kraj. Oni moraju osjetiti da nam je stalo do njih. Naša suosjećajnost i praktična pomoć mogu im ojačati vjeru (Izr. 12:25; 17:17).

11. (a) Što je izbjeglicama u početku potrebno? (b) Kako izbjegla braća mogu pokazati zahvalnost?

¹¹ U početku će našoj braći možda biti potrebna hrana, odjeća i druge nužne stvari. * Puno će im značiti čak i mali poklon, naprimjer kravata. Naravno, lijepo je kad braća u izbjeglištvu pokazuju zahvalnost i ne zahtijevaju od drugih da im pomažu jer će im tada njihovi domaćini s radošću pomagati. Isto tako, važno je da izbjeglice nakon nekog vremena sami počnu zbrinjavati svoje potrebe. Ako bi predugo ovisili o tuđoj velikodušnosti, to bi moglo potkopati njihovo samopoštovanje, a i narušiti odnose s njihovim suvjernicima (2. Sol. 3:7-10). Ipak, mi im svakako trebamo pružati praktičnu pomoć.

12, 13. (a) Kako možemo izbjegloj braći pružiti praktičnu pomoć? (b) Komentiraj navedeni ili neki sličan primjer.

¹² Da bismo izbjegloj braći pružili praktičnu pomoć, ne trebamo imati puno novca. Njima najviše treba naše vrijeme i pažnja. Naprimjer, možemo im pokazati kako koristiti javni prijevoz, kako mogu pronaći posao ili stan, gdje mogu kupiti jeftinu, a zdravu hranu, kojoj se instituciji trebaju obratiti u određenim situacijama ili gdje mogu nabaviti alat ili opremu koja bi im omogućila da nešto zarade. No najvažnije je pomoći im da se uključe u sve skupštinske aktivnosti. Ako možeš, ponudi im prijevoz na sastanke. Objasni im kako mogu djelotvorno propovijedati  dobru vijest na vašem području. Povedi ih u službu propovijedanja.

¹³ Kad su četiri izbjegla mladića došla u jednu skupštinu, starješine su im pružili konkretnu pomoć. Naučili su ih voziti automobil, tipkati na kompjuteru i sastaviti životopis. Pokazali su im i kako mogu dobro planirati vrijeme da bi im služba Jehovi uvijek bila na prvom mjestu (Gal. 6:10). Ubrzo su sva četvorica postala pioniri. Zahvaljujući pomoći starješina te trudu koji su sami uložili da bi ostvarili teokratske ciljeve, duhovno su napredovali te su se uspjeli oduprijeti utjecaju Sotoninog svijeta.

14. (a) Kojem se iskušenju moraju odupirati braća u izbjeglištvu? (b) Komentiraj navedeni ili neki sličan primjer.

¹⁴ Oni koji se nađu u izbjeglištvu moraju se kao i svi drugi kršćani odupirati iskušenju da se zaokupe materijalnim stvarima, čime bi ugrozili svoj odnos s Jehovom. * Lije, kojeg smo ranije citirali, te njegova braća i sestre dobro se sjećaju što je njihov otac učinio dok su bježali iz zemlje. “Otac je uzeo vreću u kojoj je bila sva naša imovina i počeo bacati stvari koje nam nisu bile neophodne, jednu po jednu. Na kraju je dignuo praznu vreću i s osmijehom na licu rekao: ‘Vidite? Ništa od toga nam zapravo ne treba!’” Bila je to doista upečatljiva pouka o važnosti vjere! (Pročitaj 1. Timoteju 6:8.)

15, 16. Kako možemo izbjeglicama pružiti podršku (a) u duhovnom pogledu? (b) u emocionalnom pogledu?

¹⁵ Našim suvjernicima u izbjeglištvu nije dovoljna samo materijalna pomoć. Puno je važnije pružiti im duhovnu i emocionalnu podršku (Mat. 4:4). Starješine se mogu pobrinuti da oni dobiju literaturu na svom jeziku i da stupe u kontakt s braćom koja govore njihov jezik. Mnogi su izbjeglice bili prisiljeni ostaviti svoj kraj, obitelj i skupštinu, za što su bili jako vezani. Zato je važno da preko svojih suvjernika osjete Jehovinu ljubav i suosjećanje. Inače bi mogli podršku potražiti kod osoba koje nisu u istini, naprimjer rođaka ili sunarodnjaka koji ih mogu razumjeti jer dolaze iz iste kulture i imaju slična iskustva (1. Kor. 15:33). Ako damo sve od sebe kako bi se ta naša braća osjećala  kao dio skupštine, tada zapravo surađujemo s Jehovom, koji “čuva došljake” (Psal. 146:9).

¹⁶ Poput malenog Isusa i njegove obitelji, izbjeglice se često ne mogu vratiti u svoju zemlju dok su god na vlasti ljudi koji su ih protjerali. Osim toga, kao što je Lije zapazio, “mnogim roditeljima koji su gledali kako njihove voljene siluju i ubijaju strašna je i sama pomisao da bi se sa svojom djecom vratili u zemlju gdje su počinjena takva zlodjela”. Da bi pomogli objaviteljima koji su doživjeli takva traumatična iskustva, domaćini moraju biti “suosjećajni, puni bratske ljubavi, samilosni, ponizni” (1. Petr. 3:8). Zbog svega što su proživjeli neki su se možda povukli u sebe i neugodno im je pričati o bolnim iskustvima, posebno pred svojom djecom. Upitaj se: Da sam ja na njihovom mjestu, kako bih volio da se drugi ophode sa mnom? (Mat. 7:12).

17. Zašto trebamo propovijedati izbjeglicama?

¹⁷ Velik broj izbjeglica dolazi iz zemalja u kojima je naše djelovanje ograničeno. Zahvaljujući revnoj braći u zemljama u koje su došli, na tisuće je ljudi prvi put čulo “riječ o kraljevstvu” (Mat. 13:19, 23). Mnogi koji su “izmoreni i opterećeni” dobili su duhovnu okrepu na našim sastancima te su ubrzo prepoznali istinu i zaključili: “Doista je Bog među vama!” (Mat. 11:28-30; 1. Kor. 14:25).

18, 19. Kako možemo pokazati razboritost kad propovijedamo izbjeglicama?

¹⁸ Kada propovijedamo izbjeglicama, moramo biti oprezni i razboriti (Izr. 22:3; Mat. 10:16). Trebamo ih strpljivo saslušati, ali ne bismo se smjeli upuštati u rasprave o politici. Važno je držati se uputa koje smo dobili od podružnice ili državnih službi kako ne bismo ni sebe ni druge izlagali opasnosti. Dobro je upoznati se s vjerskim i kulturnim običajima tih ljudi i pokazati da poštujemo njihova uvjerenja. Naprimjer, izbjeglicama iz nekih zemalja jako je važno da žene budu pristojno odjevene. Zato kad propovijedaš izbjeglicama, pazi da svojim izgledom ne bi povrijedio njihove osjećaje.

¹⁹ Poput milosrdnog Samarićanina iz Isusove usporedbe, i mi želimo pomoći ljudima koji pate, pa i onima koji nisu naši suvjernici (Luka 10:33-37). Najviše ćemo im pomoći ako im prenesemo dobru vijest. “Važno je da im odmah jasno damo do znanja da smo Jehovini svjedoci i da nam je glavni cilj pružiti im duhovnu, a ne materijalnu pomoć”, rekao je jedan starješina koji je propovijedao mnogim izbjeglicama. “Inače bi se neki mogli povezati s nama samo iz koristi.”

20, 21. (a) Zašto izbjeglicama trebamo pokazivati kršćansku ljubav? (b) O čemu će biti riječi u sljedećem članku?

²⁰ Kad “došljaci” osjete pravu kršćansku ljubav, to ih potiče da radosno služe Jehovi. Jedna naša sestra rekla je da je njena obitelj zbog progona pobjegla iz Eritreje. Nakon što je četvero njene djece osam dana putovalo kroz pustinju, posve iscrpljeni stigli su u Sudan. “Braća su se ophodila s njima kao da su im obitelj”, ispričala je. “Dali su im hranu, odjeću, smještaj i novac za prijevoz. Tko bi drugi primio nepoznate ljude u svoj dom samo zato što služe istom Bogu? Samo Jehovini svjedoci!” (Pročitaj Ivana 13:35.)

²¹ Izbjeglice i drugi useljenici često sa sobom dovedu i svoju djecu. Kako se toj djeci može pomoći da radosno služe Jehovi? O tome će biti riječi u sljedećem članku.