GAJ i drugi kršćani koji su živjeli krajem 1. stoljeća suočili su se s ozbiljnim problemom. Neki pojedinci širili su lažna učenja, nastojeći tako oslabiti skupštine i unijeti razdor u njih (1. Ivan. 2:18, 19; 2. Ivan. 7). Kršćanin po imenu Diotref “zlobnim riječima” ocrnjivao je apostola Ivana i druge. Osim toga, nije želio ugostiti kršćane u putujućoj službi te je i svoje suvjernike nagovarao da tako postupaju (3. Ivan. 9, 10). Takve su okolnosti vladale u Gajevoj skupštini kad mu je oko 98. godine apostol Ivan napisao pismo. Ono se danas nalazi u grčkom dijelu Biblije i poznato je kao “Treća poslanica Ivanova”.

Unatoč izazovima s kojima se suočavao Gaj je vjerno služio Jehovi. Kako je pokazao svoju vjernost? Zašto je važno da se i mi danas ugledamo na njega? I kako nam Ivanova poslanica može pomoći u tome?

Pisac Treće Ivanove nazvao je sebe starješinom. Gaj je po tome odmah znao da mu piše apostol Ivan, njegov duhovni otac. Ivan ga je oslovio toplim riječima: “Ljubljenom Gaju, kojega uistinu ljubim.” Zatim je pohvalio njegovu duhovnost te je izrazio želju da mu fizičko zdravlje bude jednako dobro kao i duhovno. Bile su to doista srdačne riječi! (3. Ivan. 1, 2, 4).

Gaj je možda bio nadglednik u skupštini, iako se u poslanici to izričito ne kaže. Ivan ga je pohvalio zato što je bio spreman pokazivati gostoljubivost braći koju nije poznavao. Smatrao je to dokazom Gajeve vjernosti, budući da je gostoljubivost oduvijek bila važna odlika Božjih slugu (1. Mojs. 18:1-8; 1. Tim. 3:2; 3. Ivan. 5).

Riječi kojima je apostol Ivan pohvalio Gajevu gostoljubivost navode na zaključak da je očito znao što se događa u skupštinama. Moguće je da su neki kršćani redovito posjećivali skupštine i vraćali se do mjesta gdje se nalazio Ivan te ga informirali o novostima.

Kršćanima koji su bili u putujućoj službi sigurno je bilo jako drago što mogu odsjesti kod svoje braće. U to su vrijeme svratišta bila na zlu glasu, pružala su lošu uslugu, a bila su i leglo razvrata. Zato su putnici, ako su ikako mogli, radije boravili kod svojih prijatelja, a kršćani kod svojih suvjernika.

Ivan je potaknuo Gaja da ponovno ugosti braću te mu je rekao: “Molim te da ih na put ispratiš onako kako dolikuje slugama Božjim!” Time ga je zamolio da se pobrine da imaju sve što im je potrebno kako bi stigli na svoje sljedeće odredište. Očito je Gaj već i prije to činio, jer su braća koju je ranije ugostio izvijestila Ivana o ljubavi i vjeri svog domaćina (3. Ivan. 3, 6).

Ti su gosti možda bili misionari, braća koju je poslao Ivan ili putujući nadglednici. U svakom slučaju, oni su putovali radi dobre vijesti. Ivan je za njih rekao: “Zbog Božjeg su imena pošli” (3. Ivan. 7). Stoga su kao članovi kršćanske skupštine zaslužili da ih suvjernici srdačno prime. Apostol je to ovako objasnio: “Mi smo (...) dužni primati takve gostoljubivo, da budemo suradnici u istini” (3. Ivan. 8).

Ivan nije pisao Gaju samo da mu zahvali nego mu je ujedno htio pomoći, znajući da se suočava s jednim ozbiljnim problemom. Naime, Diotref, kojeg smo spomenuli u uvodu, iz nekog razloga nije želio ugostiti kršćane koji bi posjetili skupštinu. Čak je pokušavao i druge odvratiti od toga da primaju braću (3. Ivan. 9, 10).

Vjerni kršćani sigurno nisu ni željeli odsjesti kod Diotrefa, čak i da ih je on htio primiti. On se pokušavao domoći istaknutog položaja u skupštini, nije pokazivao poštovanje prema Ivanu te je zlobno ocrnjivao i njega i druge kršćane. Premda ga Ivan nije nazvao lažnim učiteljem, Diotref je ipak osporavao njegov autoritet. Budući da je Diotref priželjkivao istaknut položaj i imao nekršćanske stavove, došla je u pitanje njegova vjernost Bogu. Njegov primjer zorno pokazuje kako častohlepni i drski pojedinci mogu unijeti razdor u skupštinu. Zato je Ivan rekao Gaju, a u širem smislu i svakome od nas: “Ne oponašaj zlo!” (3. Ivan. 11).

Ivan je u svojoj poslanici spomenuo i kršćanina po imenu Demetrije, koji je, za razliku od Diotrefa, bio dobar primjer drugima. “O Demetriju svi govore samo najbolje”, napisao je. “I mi o njemu možemo isto reći, a znaš da mi govorimo istinu” (3. Ivan. 12, Croatian Bible, Biblica, internetsko izdanje). Demetrije je možda trebao Gajevu pomoć, a Ivan je iskoristio priliku da ga u svom pismu predstavi i preporuči kao vjernog brata. Lako je moguće da je upravo on to pismo donio Gaju. Kao Ivanov zastupnik ili možda kao putujući nadglednik vjerojatno je mogao dodatno pojasniti ono što je stajalo u poslanici.

Zašto je Ivan potaknuo Gaja da bude gostoljubiv kad je on već bio primjer u tome? Je li smatrao da ga treba ohrabriti? Da li se bojao da se Gaj ustručava primati braću zato što je Diotref htio gostoljubive kršćane izbaciti iz skupštine? O čemu god da se radilo, Ivan ga je ohrabrio riječima: “Tko čini dobro, potječe od Boga” (3. Ivan. 11). Bio je to uistinu izvrstan razlog da nastavi ustrajno činiti dobro.

Je li Ivanovo pismo potaknulo Gaja da i dalje bude gostoljubiv? Činjenica da je Treća Ivanova postala dio biblijskog kanona kako bi i druge poticala da čine dobro upućuje na zaključak da je ona ispunila svoju svrhu.

Biblija ništa više ne otkriva o Gaju, našem vjernom bratu iz 1. stoljeća. No čak i ta kratka epizoda iz njegovog života sadrži važne pouke.

 Kao prvo, većina nas ne bi upoznala istinu da nije bilo vjernih Božjih slugu koji su bili spremni putovati i objavljivati dobru vijest. Naravno, danas kršćani uglavnom ne moraju prelaziti velike udaljenosti kako bi propovijedali. No, po uzoru na Gaja, i mi možemo na neki način podupirati i hrabriti one koji to čine, naprimjer pokrajinske nadglednike i njihove supruge. Osim toga, mogli bismo podupirati braću i sestre koji su se preselili u neki drugi kraj ili u inozemstvo kako bi služili na području gdje je potrebno više objavitelja. Uvijek imajmo na umu biblijski savjet: “Budite gostoljubivi!” (Rim. 12:13; 1. Tim. 5:9, 10).

Kao drugo, ne trebamo se iznenaditi ako se ponekad dogodi da netko u skupštini počne osporavati autoritet odgovorne braće. To su doživjeli i Ivan i apostol Pavao (2. Kor. 10:7-12; 12:11-13). Kako bismo onda trebali reagirati ako se tako nešto pojavi u našoj skupštini? Pavao je Timoteju dao sljedeći savjet: “Gospodinov se rob ne smije svađati, nego treba biti blag prema svima, sposoban poučavati, obuzdavati se kad trpi zlo, blago poučavati one koji su buntovni.” Ako se ne damo isprovocirati, već ostanemo blagi, neki će kritički raspoloženi pojedinci možda s vremenom promijeniti svoj stav. Tada će im Jehova dati priliku “da se pokaju pa da dobro upoznaju istinu” (2. Tim. 2:24, 25).

Kao treće, naši suvjernici koji unatoč protivljenju vjerno služe Jehovi zaslužuju da ih zbog toga cijenimo i iskreno pohvalimo. Riječi apostola Ivana sigurno su ohrabrile Gaja i uvjerile ga da postupa ispravno. U skladu s njegovim primjerom, starješine bi trebali hrabriti braću i sestre kako oni ne bi posustali (Iza. 40:31; 1. Sol. 5:11).

U izvornom grčkom tekstu poslanica koju je Ivan uputio Gaju ima samo 219 riječi i najkraća je knjiga u Bibliji. Unatoč tome ona je izuzetno vrijedna za današnje kršćane.