JEHOVA potiče kršćane da cijene mir i da se trude biti miroljubivi. Božji sluge postupaju u skladu s tim savjetom, pa u kršćanskoj skupštini vladaju sloga i mir. To privlači i druge ljude koji žele živjeti u miru sa svojim bližnjima.

Jedan čovjek na Madagaskaru koji je bio poznati vrač primijetio je da među Jehovinim svjedocima vlada sloga te je sam sebi rekao: “Ako ikad odlučim pripadati nekoj religiji, odabrat ću ovu.” S vremenom se prestao baviti spiritizmom, uložio je puno truda da dovede svoj brak u sklad s biblijskim načelima te je na koncu počeo služiti Jehovi, Bogu mira.

Poput njega, i tisuće drugih ljudi svake godine postanu članovi kršćanske skupštine i ondje nalaze mir za kojim su čeznuli. No Biblija jasno kaže da “gorka ljubomora i svadljivost” mogu razoriti prijateljstva i unijeti nemir u skupštinu (Jak. 3:14-16). Osim toga, ona nam savjetuje što trebamo činiti da bismo izbjegli takve probleme i bili u još boljim odnosima sa svojim suvjernicima. Pogledajmo kako se biblijski savjeti mogu primijeniti u nekim realnim životnim situacijama.

“Brat s kojim sam radio i ja nikako se nismo slagali. Kad smo se jednog dana posvađali, ušla su dva čovjeka i zatekla nas kako vičemo jedan na drugoga” (CHRIS).

“Sestra s kojom sam često išla u službu propovijedanja odjednom više nije htjela surađivati sa mnom. A onda više nije htjela ni razgovarati. Nisam imala pojma što se događa” (JANET).

“Jednom sam razgovarao s dva brata putem konferencijske veze. Jedan od njih nas je pozdravio, pa sam mislio da je prekinuo poziv. Nakon toga sam bratu koji je ostao na vezi rekao neke ružne stvari o onom trećem. No on nas je zapravo još uvijek slušao” (MICHAEL).

“Između dvije pionirke u našoj skupštini došlo je do nekih nesuglasica. Jedna od njih počela je kritizirati drugu. Njihove prepirke negativno su djelovale na druge” (GARY).

Možda ti se čini da to i nisu neki ozbiljni problemi. No svaka od tih situacija mogla je nanijeti trajnu emocionalnu i duhovnu štetu svima koji su u to bili uključeni. Sigurno nam je drago što su ta braća i sestre uzeli u obzir biblijska načela i uspjeli se pomiriti. Što misliš, koja su načela primijenili?

“Nemojte se putem svađati!” (1. Mojs. 45:24). Josip je dao taj savjet svojoj braći koja su se spremala krenuti na put i vratiti svom ocu. Bile su to mudre riječi. Kad se netko  ne zna kontrolirati i lako gubi živce, može naljutiti druge. Chris je shvatio da ima problema s ponosom i da mu je ponekad teško prihvatiti upute. No želio se promijeniti, pa se ispričao bratu s kojim se posvađao i potom se trudio obuzdavati svoju naglu narav. Kad je taj brat vidio koliko se Chris trudi, i on je učinio neke promjene. Sada njih dvojica složno služe Jehovi.

“Planovi propadaju gdje nema povjerljivog razgovora” (Izr. 15:22, bilješka). Kad je prijateljica prestala razgovarati s njom, Janet je odlučila primijeniti načelo iz tog biblijskog retka. Otišla je toj sestri i taktično je zamolila da joj otvoreno kaže je li ju čime povrijedila. U početku su obje bile napete, ali nastavile su razgovarati u mirnom tonu te su se s vremenom opustile. Sestra je shvatila da je pogrešno protumačila jednu situaciju iz prošlosti i da Janet zapravo nije ništa kriva. Ispričala se, pa sada Janet i ona opet blisko surađuju u službi Jehovi.

“Ako (...) doneseš dar svoj na žrtvenik i ondje se sjetiš da brat tvoj ima nešto protiv tebe, ostavi dar svoj ondje pred žrtvenikom, pa otiđi i prvo se pomiri s bratom svojim” (Mat. 5:23, 24). Michael se grozno osjećao kad je uvidio koliko je bio bezobziran prema svom bratu. Zato je čvrsto odlučio poduzeti sve što je u njegovoj moći da se pomiri s njim, u skladu s gore navedenim Isusovim savjetom iz Propovijedi na gori. Otišao je k bratu kojeg je povrijedio i ponizno mu se ispričao. Je li to urodilo plodom? Michael kaže: “Brat mi je od srca oprostio.” Otada su ponovno prijatelji.

“Podnosite jedni druge i spremno opraštajte jedni drugima ako tko ima pritužbu na koga” (Kol. 3:12-14). A što je bilo s dvije dugogodišnje pionirke koje su se posvađale? Jedan brižni starješina potaknuo ih je da si postave sljedeća pitanja: “Imamo li nas dvije pravo uznemiravati druge svojim nesuglasicama? Imamo li opravdanog razloga da prestanemo podnositi jedna drugu i u miru služiti Jehovi?” One su prihvatile savjet tog starješine i sada rado zajedno propovijedaju dobru vijest.

Biblijski savjet iz Kološanima 3:12-14 može nam biti vrlo koristan ako nas netko povrijedi. Poniznost nam pomaže da oprostimo uvredu i zaboravimo na nju, u što su se mnogi uvjerili. No što ako si pokušao oprostiti, ali jednostavno ne možeš prijeći preko onoga što se dogodilo? U takvoj situaciji koristit će ti savjet iz Mateja 18:15. Iako je Isus u tom retku govorio o tome što napraviti kad netko učini ozbiljan grijeh, taj se savjet u načelu može primijeniti i na nesuglasice sa suvjernicima. Jednostavno otiđi do svog  brata ili sestre te pokušaj ljubazno i ponizno porazgovarati o problemu i riješiti ga.

Naravno, u Bibliji se nalaze i drugi praktični prijedlozi. No oni će nam koristiti jedino ako pokazujemo plodove duha — “ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, dobrostivost, dobrotu, vjeru, blagost, samosvladavanje” (Gal. 5:22, 23). Kao što ulje podmazuje stroj i omogućuje mu da glatko radi, tako nama te kršćanske osobine pomažu da rješavamo nesuglasice i gradimo mir s drugima.

Svatko od nas ima svoju osobnost, odnosno jedinstven spoj karakternih crta po kojima se razlikuje od drugih ljudi. Razlike u osobnosti mogu prijateljstva učiniti zanimljivima, ali mogu dovesti i do nesuglasica. Jedan dugogodišnji starješina rekao je: “Onome tko je sramežljiv možda nije lako naći zajednički jezik s nekim tko je izrazito veseo i društven. Te bi razlike na prvi pogled mogle djelovati nevažno, ali one mogu dovesti do ozbiljnih problema.” No smatraš li da među osobama jako različitih osobnosti mora doći do neslaganja? Osvrnimo se na primjer dvojice apostola, Petra i Ivana. Kakav je bio Petar? Njega obično zamišljamo kao impulzivnog čovjeka kojem bi pristajala uzrečica: “Što na umu to na drumu.” A kako zamišljamo Ivana? Možda kao obzirnog i srdačnog čovjeka koji je, za razliku od Petra, obično promislio prije nego bi nešto rekao ili učinio. Takvi zaključci svakako imaju temelja u Bibliji. Njih dvojica očito su imala različite osobnosti. Međutim, ipak su dobro surađivali (Djela 8:14; Gal. 2:9). To pokazuje da čak i kršćani potpuno različitih osobnosti mogu skladno surađivati.

Možda te neki brat iz tvoje skupštine iritira svojim riječima ili postupcima. Ipak,  svjestan si da je Krist umro i za njega i da mu trebaš pokazivati ljubav (Ivan 13:34, 35; Rim. 5:6-8). Stoga ga nemoj izbjegavati niti odmah zaključiti da ne možete biti prijatelji, već se upitaj: “Krši li moj brat Jehovine zakone? Pokušava li me namjerno povrijediti? Ili je naprosto stvar u tome da smo različiti?” Dobro je da si postaviš i sljedeće pitanje: “Koje bih osobine tog brata i ja želio razviti?”

Ovo posljednje pitanje vrlo je važno. Ako je tvoj suvjernik komunikativan, a ti si šutljiv, zašto ga ne bi pozvao u službu propovijedanja? Možda bi od njega mogao naučiti kako djelotvorno započeti razgovore s ljudima. Ako je on poznat po svojoj velikodušnosti, a ti baš nisi najdarežljivija osoba na svijetu, obrati pažnju na to koliko ga raduje davanje ostarjelima, bolesnima ili onima koji su u potrebi. Njegov te primjer može potaknuti da i sam budeš darežljiviji. Poanta je u sljedećem: Ti i tvoj suvjernik ste drugačiji, ali svaki od vas ima neke lijepe osobine. Budeš li se usredotočio na njegove vrline, možda nećete postati najbolji prijatelji, ali ćete vjerojatno biti u boljim odnosima. Zahvaljujući tome sačuvat ćeš unutarnji mir, a i doprinijeti miru čitave skupštine.

Evodija i Sintiha, kršćanke koje su živjele u 1. stoljeću, imale su, po svemu sudeći, vrlo različite osobnosti. No apostol Pavao ih je potaknuo “da budu složne u razmišljanju” (Filip. 4:2). Trudiš li se i ti složno surađivati s braćom i tako promicati mir u skupštini?

Kao što korov, ako ga ne čupamo, može zahvatiti cijeli cvjetnjak, tako i negativni osjećaji, ako ih ne iskorijenimo, mogu posve obuzeti naše srce. Kad ogorčenost zavlada nečijim srcem, to se može loše odraziti na duh cijele skupštine. Ako volimo Jehovu i  svoje suvjernike, dat ćemo sve od sebe kako osobne razmirice ne bi ugrozile mir koji vlada među Božjim narodom.

Kad se trudimo rješavati nesuglasice s ciljem da obnovimo mir sa svojim suvjernicima, rezultati nas mogu ugodno iznenaditi. Jedna naša sestra rekla je: “Imala sam osjećaj da se jedna sestra prema meni ponaša kao da sam dijete. To mi je stvarno išlo na živce. S vremenom me njeno ponašanje počelo sve više iritirati, pa sam postala otresita prema njoj. Zaključila sam: ‘Ako ona meni ne pokazuje poštovanje koje zaslužujem, zašto bih ja njoj pokazivala poštovanje?’”

No onda je ta sestra počela razmišljati o svom ponašanju. Ispričala je: “Uvidjela sam da i ja imam svojih mana i jako sam se razočarala u sebe. Shvatila sam da moram promijeniti svoj način razmišljanja. Nakon što sam se molila Jehovi u vezi s tim, kupila sam toj sestri mali poklon i napisala joj pisamce u kojem sam joj se ispričala zbog svog ponašanja. Zagrlile smo jedna drugu i dogovorile da cijelu tu priču ostavimo iza sebe. Otada među nama nema nikakvih problema.”

Ljudi očajnički trebaju mir. No kad im netko ugrozi položaj ili povrijedi ponos, mnogi postanu sve samo ne miroljubivi. Među ljudima koji ne služe Jehovi to je uobičajeno, ali među Božjim slugama trebaju vladati mir i jedinstvo. Pavao je pod Jehovinim nadahnućem napisao: “Usrdno [vas] molim da živite životom dostojnim poziva kojim ste pozvani, sa svom poniznošću i blagošću, s dugotrpljivošću, podnoseći jedni druge s ljubavlju, istinski se trudeći održati jedinstvo duha, u miru koji vas povezuje” (Efež. 4:1-3). Taj “mir koji [nas] povezuje” izuzetno je dragocjen. Stoga trudimo se graditi mir i učinimo sve što možemo kako bismo riješili svaku nesuglasicu s braćom i sestrama.