1. Kako djela stvaranja svjedoče o Jehovinoj velikodušnosti?

PRIJE nego što je počeo stvarati, Jehova je bio posve sam. No čak ni tada nije mislio samo na sebe. Odlučio je i na nebu i na Zemlji stvoriti razumom obdarena stvorenja te im podariti život. Jehova je “sretan Bog” i voli davati drugima predivne darove (1. Tim. 1:11; Jak. 1:17). Budući da želi da i mi budemo sretni, uči nas da budemo velikodušni (Rim. 1:20).

2, 3. (a) Zašto nas davanje usrećuje? (b) Što ćemo razmotriti u ovom članku?

² Bog je načinio čovjeka na svoju sliku (1. Mojs. 1:27). To znači da nas je stvorio s osobinama koje i sam ima. Ako želimo biti sretni i ispunjeni, trebamo se ugledati na njega. Drugim riječima, trebamo biti darežljivi i iskreno zainteresirani za druge (Filip. 2:3, 4; Jak. 1:5). Zašto nas to može usrećiti? Jednostavno rečeno, zato što nas je Jehova iz ljubavi tako stvorio. Unatoč svojoj nesavršenosti mi ga možemo oponašati i pokazivati velikodušnost.

³ U nastavku ćemo vidjeti što o velikodušnosti možemo naučiti iz Biblije. Saznat ćemo zašto je Jehova sretan kad  pokazujemo tu osobinu i kako nam ona pomaže da izvršimo zadatak koji nam je on povjerio. Isto tako, razmotrit ćemo kako je pokazivanje velikodušnosti povezano s našom srećom te zašto se trebamo i dalje truditi razvijati tu osobinu.

4, 5. Kako su nam Jehova i Isus dali dobar primjer u pokazivanju velikodušnosti?

⁴ Jehova želi da se ugledamo na njega i raduje ga kad vidi da smo velikodušni (Efež. 5:1). Način na koji nas je stvorio te ljepota i raznolikost prirode koja nas okružuje jasno pokazuju da on želi da budemo sretni (Psal. 104:24; 139:13-16). Dakle, kad se trudimo usrećiti druge, mi zapravo iskazujemo čast Jehovi.

⁵ Pravi kršćani oponašaju i Krista, koji nam je savršen primjer u pokazivanju velikodušnosti. Sam Isus je rekao: “Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i da svoj život dade kao otkupninu za mnoge” (Mat. 20:28). Stoga je apostol Pavao potaknuo kršćane: “Razmišljajte onako kako je razmišljao i Krist Isus.” Potom je za njega rekao: “Odrekao se samoga sebe i uzeo obličje roba” (Filip. 2:5, 7). Dobro je da se svatko od nas pita: Mogu li još bolje oponašati Isusov primjer? (Pročitaj 1. Petrovu 2:21.)

6. Što učimo iz Isusove usporedbe o milosrdnom Samarićaninu? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

⁶ Jehova se raduje kad vidi da se trudimo oponašati savršen primjer koji nam pružaju on i njegov Sin. To činimo tako što pokazujemo zanimanje za druge i samoinicijativno tražimo načine kako bismo im pomogli. U usporedbi o milosrdnom Samarićaninu Isus je jasno istaknuo da njegovi sljedbenici trebaju davati sve od sebe kako bi pomagali drugima, pa i onima koji su drugačijeg porijekla. (Pročitaj Luku 10:29-37.) Sjećaš li se zašto je Isus ispričao tu usporedbu? Jedan mu je Židov postavio pitanje: “Tko je moj bližnji?” Isusov odgovor pokazuje da moramo poput tog Samarićanina biti velikodušni ako želimo steći Božju naklonost.

7. U kom je smislu naša sebičnost odnosno nesebičnost povezana sa spornim pitanjem?

⁷ No postoje i drugi razlozi zašto kršćani trebaju biti velikodušni. Naprimjer, ta je osobina povezana sa spornim pitanjem koje je Sotona postavio u edenskom vrtu. U kom smislu? Sotona je tvrdio da bi Adam i Eva, a u širem smislu i svi ljudi, bili sretniji ako bi okrenuli leđa Bogu i usredotočili se isključivo na vlastite želje i interese. Sebičnost je navela Evu da poželi biti poput Boga, a Adama da udovolji njoj umjesto Bogu (1. Mojs. 3:4-6). Posljedice njihovih odluka itekako su vidljive. Sasvim je očito da sebičnost ne vodi do sreće. Time što se trudimo biti nesebični i velikodušni, pokazujemo da smo uvjereni kako Bog zna što je najbolje za nas.

8. Zašto su Adam i Eva trebali misliti na druge?

⁸ Dok su još bili sami u edenskom vrtu, prvi su ljudi od Boga dobili upute koje su ih trebale potaknuti da misle  i na dobrobit drugih. Zašto to možemo reći? Jehova je blagoslovio Adama i Evu i zapovjedio im da se množe, napune Zemlju i podlože je sebi (1. Mojs. 1:28). Po uzoru na svog Stvoritelja, kojemu je bilo iskreno stalo do toga da sva njegova stvorenja budu sretna, Adam i Eva trebali su misliti na dobrobit svoje djece koja su se tek trebala roditi. Dobili su zadatak da cijeli planet pretvore u raj kako bi njihovi potomci mogli uživati u njemu. Cijela ljudska obitelj trebala je sudjelovati u tom ogromnom projektu.

9. Zašto bi pretvaranje Zemlje u raj usrećilo ljude?

⁹ Da bi savršeni ljudi mogli čitavu Zemlju pretvoriti u raj, trebali su blisko surađivati s Jehovom u ispunjenju njegovog nauma, a time bi, simbolično govoreći, ušli u njegov počinak (Hebr. 4:11). Rad na tom projektu sigurno bi im pružio veliko zadovoljstvo i užitak, a njihova nesebičnost i briga za druge donijele bi im Jehovin blagoslov.

10, 11. Što je potrebno da bismo izvršavali djelo propovijedanja?

¹⁰ Jehova je svojim slugama u današnje vrijeme dao zadatak da propovijedaju i čine učenike. Da bismo ga ustrajno izvršavali, moramo biti iskreno zainteresirani za dobrobit drugih i imati ispravan motiv, a to je ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjima.

¹¹ U 1. stoljeću Pavao je sebe i druge kršćane nazvao “Božjim suradnicima” zato što su sadili i zalijevali sjeme istine o Kraljevstvu (1. Kor. 3:6, 9). I mi danas možemo biti “Božji suradnici” tako da velikodušno ulažemo svoje vrijeme, trud i materijalna sredstva kako bismo izvršili djelo propovijedanja, koje nam je Bog povjerio. Za nas je to izuzetna čast!

12, 13. Koje blagoslove tebi donosi sudjelovanje u službi propovijedanja?

¹² Budemo li velikodušno trošili svoje vrijeme i snagu na propovijedanje i činjenje učenika, osjećat ćemo veliku radost. To mogu potvrditi mnogi koji su imali priliku voditi biblijski tečaj s osobama koje su dobro napredovale. Malo što može donijeti veće zadovoljstvo od toga. Prekrasno je vidjeti oduševljenje interesenta koji shvati neko biblijsko učenje te promatrati kako raste u vjeri, radi promjene u životu i počinje istinu prenositi drugima. I Isus je bio presretan kad su se sedamdesetorica propovjednika koje je poslao na područje “vratila radosna” zato što su doživjeli lijepa iskustva (Luka 10:17-21).

¹³ Objavitelji diljem svijeta raduju se kad vide da dobra vijest pozitivno utječe na živote ljudi. Zanimljivo je iskustvo  mlade neudane sestre Ane. * Ona je željela proširiti svoju službu, pa se preselila u istočnu Europu, na područje gdje je potrebno više propovjednika. “Mnogi ljudi žele proučavati Bibliju i to mi se jako sviđa”, napisala je. “Služba me stvarno raduje. Kad dođem kući, nemam vremena misliti na svoje probleme. Razmišljam o osobama s kojima proučavam, o njihovim brigama i problemima. Trudim se hrabriti ih i pomagati im na praktične načine. Uvjerila sam se da ‘više usrećuje davati nego primati’” (Djela 20:35).

14. Kako možeš naći radost u propovijedanju čak i ako malo ljudi pozitivno reagira?

¹⁴ Sreću nam može pružiti i spoznaja da ljudima dajemo priliku da prihvate dobru vijest, čak i ako nas na koncu odbiju. Zapravo, naš je zadatak sličan onome koji je dobio prorok Ezekijel. Njemu je Jehova rekao: “Govori im riječi moje, slušali oni ili ne slušali” (Ezek. 2:7; Iza. 43:10). Dakle, čak i ako ljudi ne cijene poruku koju im želimo prenijeti, znamo da Jehova cijeni naš trud. (Pročitaj Hebrejima 6:10.) Odličan je stav jednog objavitelja koji je o svojoj službi napisao: “Mi sadimo, zalijevamo i molimo se, nadajući se da će Jehova dati da interes osobe raste” (1. Kor. 3:6).

15. Kako mnogi ljudi reagiraju na velikodušnost i treba li njihova reakcija utjecati na to kako ćemo mi postupati?

¹⁵ Isus želi da budemo sretni i zato nas potiče da budemo velikodušni. Mnogi ljudi pozitivno reagiraju na velikodušnost. “Dajte, i dat će vam se”, rekao je Isus. “Nasipat će vam u krilo dobru mjeru, nabijenu, stresenu i prepunu. Jer kakvom mjerom mjerite, takvom će vam se mjeriti” (Luka 6:38). Naravno, neće svi cijeniti našu velikodušnost. No neki ipak hoće. Štoviše, naš bi ih primjer mogao potaknuti da i sami budu velikodušni. Zato nastavi davati drugima, cijenili to oni ili  ne. Nikad ne znaš koliko dobra možeš učiniti samo jednom velikodušnom gestom.

16. Prema kome bismo trebali biti velikodušni i zašto?

¹⁶ Istinski velikodušne osobe ne daju drugima zato što očekuju da će dobiti nešto zauzvrat. Isus je rekao: “Kad priređuješ gozbu, pozovi siromašne, sakate, hrome i slijepe. I bit ćeš sretan, jer ti oni nemaju čime uzvratiti” (Luka 14:13, 14). “Tko ima dobrohotno oko, bit će blagoslovljen”, kaže Biblija. U njoj isto tako stoji: “Sretan je onaj tko obzirno postupa prema ubogome” (Izr. 22:9; Psal. 41:1). Trebamo biti velikodušni zato što iskreno želimo pomoći drugima.

17. Što sve možemo davati drugima?

¹⁷ Kad je Pavao citirao Isusove riječi: “Više usrećuje davati nego primati”, nije mislio samo na davanje u materijalnom pogledu nego i na pružanje ohrabrenja, vodstva i pomoći onima kojima je to potrebno (Djela 20:31-35). Pavao nas je svojim riječima i primjerom poučio da dajemo drugima svoje vrijeme, snagu, pažnju i ljubav.

18. Do kojeg su zaključka došli mnogi stručnjaci s područja društvenih znanosti?

¹⁸ Stručnjaci s područja društvenih znanosti također su primijetili da davanje usrećuje ljude. Prema jednom članku, “istraživanja pokazuju da su ljudi puno sretniji nakon što učine nešto lijepo za druge”. Isto tako, pomaganje drugima daje čovjeku “osjećaj da njegov život ima dublji smisao i svrhu” zato što se davanjem “zadovoljavaju osnovne ljudske potrebe”. Stoga psiholozi često preporučuju ljudima da se bave volonterskim radom i kažu da je to recept za sretniji i zdraviji život. Naravno, njihova saznanja nisu ništa novo za nas koji čitamo Bibliju, knjigu koju nam je podario naš Stvoritelj pun ljubavi (2. Tim. 3:16, 17).

19, 20. Zašto ti želiš biti velikodušan?

¹⁹ Budući da smo okruženi ljudima koji misle prvenstveno na sebe, možda nam nije lako pokazivati velikodušnost. Zato trebamo uvijek imati na umu dvije najveće zapovijedi koje je istaknuo Isus — prva je da ljubimo Jehovu svim srcem, dušom, umom i snagom, a druga da ljubimo svoje bližnje kao same sebe (Mar. 12:28-31). Kao što smo vidjeli u ovom članku, oni koji ljube Jehovu postupaju po uzoru na njega. Jehova velikodušno daje drugima, a to čini i Isus. Oni nas potiču da se ugledamo na njih jer će nas to istinski usrećiti. Kad se trudimo pokazivati velikodušnost u onome što činimo za Jehovu i za ljude, iskazujemo čast njemu, a ujedno činimo dobro sebi i svojim bližnjima.

²⁰ Ti se nesumnjivo već trudiš davati sve od sebe kako bi pomagao drugima, posebno svojim suvjernicima (Gal. 6:10). Ako nastaviš tako postupati, drugi će te sigurno jako voljeti i cijeniti, a to će te usrećiti. U Mudrim izrekama 11:25 piše: “Duša koja velikodušno daje, uživat će blagostanje; tko obilno napaja druge, i sam će biti obilno napojen.” Naravno, postoje razni načini na koje možemo pokazivati nesebičnost, dobrotu i velikodušnost, kako u privatnom životu tako i u službi. O nekima od njih bit će riječi u sljedećem članku.