1. Kako bi sebični ljudi kojima smo okruženi mogli utjecati na nas?

ZAŠTO nam je pravi izazov primjenjivati ono što učimo iz Božje Riječi? Jedan je razlog to što je potrebna poniznost da bismo postupali ispravno. No u ovim “posljednjim danima” naša je poniznost stalno na kušnji jer su ljudi oko nas “sebični, pohlepni za novcem, umišljeni, oholi” i “neobuzdani” (2. Tim. 3:1-3). Mi kao Božji sluge znamo da je takvo ponašanje neispravno, ali ponekad nam se možda čini da sebičnim ljudima sve polazi za rukom i da uživaju u životu, pa bismo im mogli zavidjeti (Psal. 37:1; 73:3). Čak bismo se mogli pitati: Ima li uopće smisla više misliti na druge nego na sebe? Ako budem ponizan, hoće li ljudi izgubiti poštovanje prema meni? (Luka 9:48). Međutim, ako dopustimo da sebičnost koja vlada u svijetu utječe na nas, to bi se moglo loše odraziti na naše odnose s braćom u skupštini i navesti nas na postupke koji ne dolikuju kršćanima. Zato je važno da analiziramo primjer poniznih Božjih slugu o kojima govori Biblija i trudimo se postupati poput njih. To će nam donijeti mnoge blagoslove.

2. Što možemo naučiti od vjernih Božjih slugu iz prošlosti?

 ² Da bismo se mogli ugledati na vjerne Božje sluge, moramo se potruditi saznati što je njima pomoglo da postupaju ispravno. Kako su postali Božji prijatelji i sačuvali dobar odnos s njim? Što im je davalo snage da vrše njegovu volju? Proučavanje biblijskih izvještaja o njima i razmišljanje o njihovom primjeru ojačat će našu vjeru.

3, 4. (a) Kako dobivamo duhovnu pouku? (b) Zašto možemo reći da se duhovna hrana ne svodi samo na usvajanje znanja?

³ Jehova nam daje odlične savjete i kvalitetnu pouku putem Biblije, biblijskih publikacija, naše internetske stranice i televizije te putem sastanaka i većih skupova. No Isusove riječi iz Ivana 4:34 pokazuju da se duhovna hrana ne svodi samo na usvajanje znanja. Naime, Isus je rekao: “Moja je hrana da vršim volju onoga koji me poslao i da dovršim njegovo djelo.”

⁴ Za Isusa je duhovna hrana podrazumijevala i postupanje u skladu s Božjom voljom. Zašto se to može usporediti s hranom? Nakon ukusnog i hranjivog obroka mi smo siti i zadovoljni. Slično tome kad vršimo Božju volju, to nam jača vjeru, a naše simbolično srce dobiva novu snagu. Sjeti se koliko si puta na sastanak za službu propovijedanja otišao umoran i neraspoložen, a vratio se iz službe radostan i duhovno okrijepljen!

5. Koju nagradu donosi mudrost?

⁵ Kad primjenjujemo pouku koju dobivamo od Boga, zapravo pokazujemo mudrost (Psal. 107:43). Nagrada koju donosi mudrost vrijedna je svakog truda. Biblija o mudrosti kaže: “Ništa od onoga što ti je drago ne može se izjednačiti s njom. (...) Ona je drvo života onima koji je prihvate i sretnima će se zvati oni koji je se čvrsto drže” (Izr. 3:13-18). Isus je rekao: “Ako to znate, sretni ste ako tako i činite” (Ivan 13:17). Time je svojim učenicima htio reći da će biti sretni dokle god budu činili ono čemu ih je poučio. To što su odlučili slijediti njegova učenja i primjer nije bila tek neka trenutna, emotivna reakcija na nešto što su jednom prilikom čuli. Slijeđenje Krista postalo im je način života.

6. Zašto moramo ustrajno primjenjivati ono što učimo?

⁶ I za nas danas važno je da ustrajno primjenjujemo ono što učimo. Predočimo to jednim primjerom. Majstor može imati alat, materijal i znanje. Ali ako sve to ne upotrijebi u praksi, bit će mu beskorisno. Možda je već stekao vrijedno iskustvo u svom poslu, ali mora i dalje prakticirati to što je naučio kako ne bi izgubio stečene vještine. Slično tome kad smo upoznali istinu, bili smo sretni zato što smo počeli primjenjivati ono što smo saznali iz Biblije. No naša će sreća potrajati samo ako budemo svaki dan živjeli po Jehovinim zapovijedima.

7. Kako nam vjerni Božji sluge iz prošlosti mogu pomoći da steknemo mudrost?

⁷ U nastavku ćemo spomenuti nekoliko situacija u kojima bi se naša poniznost mogla naći na ispitu. Vidjet ćemo i kako su vjerni Božji sluge iz prošlosti uspjeli ostati ponizni u sličnim situacijama. Da bismo dobili duhovnu snagu, nije dovoljno samo pročitati neko gradivo. Zato razmišljaj kako ti osobno možeš primijeniti navedene misli, a zatim to čim prije sprovedi u djelo.

8, 9. Kako se iz događaja opisanih u Djelima apostolskim 14:8-15 vidi da je Pavao bio ponizan? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

⁸ Bog želi da se “sve vrste ljudi spase i da dobro upoznaju istinu” (1. Tim. 2:4). Kako ti gledaš na sve te različite ljude koji tek trebaju upoznati istinu? Apostol Pavao išao je u sinagoge kako bi propovijedao onima koji su već znali nešto o Bogu, no to ne znači da je propovijedao isključivo Židovima. On je svjedočio i ljudima koji su štovali druge bogove. Njihove reakcije bile su za Pavla ispit poniznosti. U kom smislu?

⁹ Naprimjer, na njegovom prvom misionarskom putovanju on i Barnaba posjetili su Listru, grad u rimskoj pokrajini Likaoniji. Nakon što je Pavao učinio čudo, Likaonci su krivo zaključili da su njih dvojica superjunaci — utjelovljeni Zeus i Hermes, njihovi lažni bogovi. Je li Pavlu i Barnabi godilo njihovo divljenje? Jesu li pomislili kako konačno mogu malo odahnuti nakon progonstva koje su doživjeli u prethodna dva grada? Jesu li zaključili da će im popularnost pomoći u širenju dobre vijesti? Nipošto! Odmah su reagirali. Razderali su svoje haljine, jurnuli među mnoštvo i povikali: “Zašto to radite? I mi smo samo ljudi, kao i vi!” (Djela 14:8-15).

10. Zašto Pavao i Barnaba nisu sebe smatrali boljima od Likaonaca?

¹⁰ Time što su priznali da su i oni nesavršeni ljudi, Pavao i Barnaba nisu htjeli reći da je njihova religija ista kao i religija tih pogana. Njih je pravi Bog poslao na misionarski zadatak (Djela 13:2). Bili su pomazani svetim duhom i imali su divnu nebesku nadu. Međutim, znali su da te iste blagoslove mogu dobiti i Likaonci ako prihvate dobru vijest.

11. Kako možemo poput Pavla pokazivati poniznost u službi propovijedanja?

¹¹ Kako se možemo ugledati na Pavla? Kao prvo, ne bismo smjeli očekivati niti prihvaćati divljenje ili pretjerane pohvale drugih zbog onoga što postižemo zahvaljujući Jehovinoj snazi. Svatko od nas trebao bi se upitati: Kako gledam na one kojima propovijedam? Da li pod utjecajem svoje sredine nesvjesno gajim predrasude prema određenim skupinama ljudi? Za svaku je pohvalu to što se Jehovini svjedoci diljem svijeta trude utvrditi kojim sve jezicima govore ljudi na njihovom području jer žele svima pomoći da čuju dobru vijest. Neki čak uče jezik ljudi koje društvo obično omalovažava i nastoje upoznati njihove običaje. Objavitelji koji propovijedaju tim ljudima ne smatraju sebe boljima od njih. Naprotiv, trude se razumjeti svaku osobu kako bi joj mogli pomoći da prihvati dobru vijest.

12. Kako je Epafra pokazao da mu je iskreno stalo do suvjernika?

¹² Kako još možemo pokazati da ponizno primjenjujemo Božje pouke? Tako da se molimo za one koji su “stekli istu dragocjenu vjeru kao i mi” (2. Petr. 1:1). To je činio i Epafra. On se u Bibliji spominje svega tri puta, i to sva tri u nadahnutim poslanicama apostola Pavla. Dok je bio u kućnom pritvoru u Rimu, Pavao je kršćanima u Kolosima napisao da se Epafra “uvijek bori za [njih] u svojim molitvama” (Kol. 4:12). Epafra je dobro poznavao braću i bilo mu je iskreno stalo do njih. Premda je imao i vlastitih problema, budući da je Pavao za njega  rekao da mu je “zatvorski drug”, nije zbog toga zanemario duhovne potrebe drugih (Filem. 23). Poduzeo je ono što je mogao, čime je pokazao da je doista nesebičan. Imajmo na umu da naše molitve za suvjernike imaju “veliku snagu”, posebno ako svoju braću i sestre spomenemo poimence (2. Kor. 1:11; Jak. 5:16).

13. Kako se možeš ugledati na Epafru?

¹³ Razmisli koga sve možeš u molitvi spomenuti po imenu. Možeš se moliti za obitelji i pojedince iz svoje skupštine koji se suočavaju s različitim izazovima. Možda nose velike odgovornosti, nalaze se pred važnom odlukom ili se suočavaju s teškom kušnjom. Možeš se moliti za suvjernike čija su imena navedena na našoj stranici jw.org, u članku “Jehovini svjedoci zatvoreni zbog svoje vjeroispovijedi”. (Klikni na PRESS > PRAVNA PITANJA.) Isto tako, dobro je da se sjetimo onih kojima je smrt oduzela voljenu osobu, braće koja su nastradala u elementarnim nepogodama ili ratu ili pak onih koji trpe zbog ekonomske krize. Da, ima mnogo braće i sestara kojima su potrebne naše molitve. Kad se po uzoru na Epafru molimo za njih, pokazujemo da ne gledamo samo na vlastitu korist nego i na korist drugih (Filip. 2:4). Jehova sluša takve molitve.

14. Zašto nam je Jehova najbolji uzor kad je riječ o slušanju drugih?

¹⁴ Poniznost možemo pokazati i tako da budemo spremni slušati druge. Jakov 1:19 kaže da svatko od nas treba biti “brz slušati”. Sam Jehova nam je u tom pogledu najbolji uzor (1. Mojs. 18:32; Još. 10:14). Naprimjer, puno možemo naučiti iz razgovora koji je zapisan u 2. Mojsijevoj 32:11-14. (Pročitaj.) Iako Jehovi nije trebalo Mojsijevo mišljenje da bi donio odluku, on mu je ipak dao priliku da kaže što misli. Mojsije je ponekad razmišljao na pogrešan način, no Jehova ga je strpljivo saslušao i zatim je prihvatio njegov prijedlog. Koji bi čovjek to učinio? Da, Jehova strpljivo sluša ljude koji mu se mole s vjerom.

15. Kako možemo iskazivati čast drugima po uzoru na Jehovu?

¹⁵ Svatko od nas trebao bi se pitati: Ako je Jehova toliko ponizan da obraća pažnju ljudima i sluša ih, kao što je saslušao Abrahama, Rahelu, Mojsija, Jošuu, Manoaha, Iliju i Ezekiju, ne bih li i ja to trebao činiti? Mogu li uložiti više truda kako bih iskazao čast svim svojim suvjernicima, saslušao njihove prijedloge i možda čak prihvatio njihove dobre ideje? Da li bih nekome iz skupštine ili članu svoje obitelji trebao posvetiti više pažnje? Što ću konkretno poduzeti u vezi s tim? (1. Mojs. 30:6; Suci 13:9; 1. Kralj. 17:22; 2. Ljet. 30:20).

16. Kako je kralj David reagirao kad ga je Šimi vrijeđao?

¹⁶ Poniznost pokazujemo i tako što se svladavamo kad se netko ružno ophodi s nama (Efež. 4:2). O tome puno možemo naučiti iz izvještaja zapisanog u 2. Samuelovoj 16:5-13. (Pročitaj.) Jednom je prilikom Šimi, rođak kralja Šaula, vrijeđao Davida i njegove sluge te bacao kamenje na njih. David je strpljivo podnosio njegove uvrede iako je mogao stati tome na kraj. Kako je smogao snage da se svlada u toj situaciji? Odgovor na to pitanje nalazimo u 3. psalmu.

17. Što je pomoglo Davidu da pokaže samosvladavanje i kako se možemo ugledati na njega?

¹⁷ Iz naslova 3. psalma saznajemo da  ga je David napisao “kad je bježao pred Abšalomom, sinom svojim”. Misli iz 1. i 2. retka ukazuju na događaje koji su opisani u 16. poglavlju Druge Samuelove. Potom se u Psalmu 3:4 ističe koliko se David uzdao u Jehovu. On je napisao: “Iz svega ću glasa prizvati Jehovu, i on će me uslišiti sa svete gore svoje.” I mi se možemo moliti kad nas netko izaziva ili vrijeđa. Jehova će nam dati svoj sveti duh, koji nam pomaže da ustrajemo. Svatko od nas može se pitati: Trebam li pokazivati više samosvladavanja ili spremnije opraštati kad se netko bez razloga ružno ophodi sa mnom? Jesam li uvjeren da Jehova vidi što proživljavam te da će mi pomoći i blagosloviti me?

18. Kako će nam koristiti Božje pouke budemo li ih ustrajno primjenjivali?

¹⁸ Kad činimo ono što znamo da je ispravno, postupamo mudro i Jehova će nas zbog toga blagosloviti. Mudre izreke 4:7 kažu: “Mudrost je najvažnija”! Iako se mudrost temelji na znanju, ona se prvenstveno očituje u odlukama koje donosimo, a ne toliko u razumijevanju činjenica. Čak i mravi pokazuju svojevrsnu mudrost. Njihov instinkt potiče ih da ljeti skupljaju hranu (Izr. 30:24, 25). Krist, koji je “Božja mudrost”, uvijek čini ono što je ugodno njegovom Ocu (1. Kor. 1:24; Ivan 8:29). Bog zna da donijeti ispravnu odluku nije isto što i tu odluku sprovesti u djelo. On nagrađuje one koji ostanu ponizni i postupaju ispravno. (Pročitaj Mateja 7:21-23.) Zato dajmo sve od sebe kako bismo postali istinski ponizni. Na taj ćemo način potaknuti i svoje suvjernike da ponizno služe Jehovi. Istina, treba vremena i puno strpljivosti da bismo primijenili Božje pouke. No tako pokazujemo poniznost, koja će nam pomoći da budemo sretni već sada, ali i u svu vječnost.