STJEPAN se našao pred grupom neprijateljski raspoloženih protivnika. Bili su to jedni od najmoćnijih ljudi u zemlji — članovi Sudbenog vijeća, židovskog vrhovnog suda, koji je imao 71 člana. Okupili su se na poziv velikog svećenika Kajfe, koji je predsjedao tim Vijećem i kad je ono nekoliko mjeseci ranije osudilo Isusa na smrt (Mat. 26:57, 59; Djela 6:8-12). Dok su slušali optužbe lažnih svjedoka, koji su se redali jedan za drugim, primijetili su nešto neobično — Stjepanovo lice bilo je “kao lice anđela” (Djela 6:13-15).

Kako je Stjepan ostao miran i sabran u toj zastrašujućoj situaciji? Prije nego što je bio odveden pred Sudbeno vijeće, Stjepan je bio potpuno zaokupljen svojom službom, koju je obavljao uz pomoć moćnog Božjeg duha (Djela 6:3-7). Za vrijeme suđenja taj isti duh ga je tješio i pomagao mu da se sjeti svega onoga što je dotad naučio (Ivan 14:16, bilješka). Dok je odvažno iznosio svoju obranu, o čemu govori 7. poglavlje Djela apostolskih, sveti duh podsjetio ga je na dvadesetak redaka iz hebrejskih knjiga Biblije (Ivan 14:26). Isto tako, vjeru mu je ojačala vizija u kojoj je vidio Isusa kako stoji zdesna Bogu (Djela 7:54-56, 59, 60).

I mi bismo se jednog dana mogli suočiti s prijetnjama i progonstvom (Ivan 15:20). Ako redovito čitamo Božju Riječ i revno sudjelujemo u službi propovijedanja, dopuštamo Jehovinom duhu da bude i naš pomoćnik. To će nam ujedno dati snage da podnesemo protivljenje i pomoći nam da sačuvamo unutarnji mir (1. Petr. 4:12-14).