Kako su nastale sinagoge?

RIJEČ “sinagoga” potječe od grčke riječi koja znači “skup” ili “sastajanje”. To je prikladan naziv budući da su sinagoge mjesta u kojima se Židovi još od davnina sastaju da bi dobili duhovnu pouku i štovali Boga. U hebrejskim knjigama Biblije sinagoge se konkretno ne spominju, no iz grčkih knjiga jasno se vidi da su u 1. stoljeću već bile vrlo raširene.

Većina bibličara smatra da su sinagoge nastale dok su Židovi bili u babilonskom ropstvu. Encyclopaedia Judaica navodi: “Izgnanici su se našli u tuđoj zemlji, daleko od svog hrama, i u toj teškoj situaciji trebali su utjehu. Zato su se povremeno sastajali, vjerojatno na sabat, i čitali svete spise.” Nakon što su oslobođeni iz zarobljeništva, Židovi su se nastavili sastajati radi molitve i čitanja svetih spisa te su osnivali sinagoge gdje god bi se nastanili.

Do 1. stoljeća sinagoge su postale središte vjerskog i društvenog života za židovske zajednice raštrkane diljem Sredozemlja, Bliskog istoka i samog Izraela. Profesor Lee Levine s Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu kaže: “[Sinagoge] su služile kao mjesto za učenje, blagdanske obroke, sudske procese, čuvanje novčanih priloga te za politička i društvena okupljanja.” On dodaje: “Naravno, od primarne važnosti bila je vjerska služba.” Stoga nije neobično da je Isus često odlazio u sinagoge (Mar. 1:21; 6:2; Luka 4:16). Ondje je poučavao, savjetovao i hrabrio prisutne. Nakon osnivanja kršćanske skupštine apostol Pavao također je često propovijedao u sinagogama. Pobožni Židovi rado su odlazili u sinagoge, pa bi Pavao po dolasku u neki grad obično najprije otišao propovijedati u sinagogu (Djela 17:1, 2; 18:4).